Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije pokreće novi ciklus besplatnih radionica o zelenoj javnoj nabavi (ZeJN). Program je namijenjen provedbi Odluke o provedbi zelene javne nabave (NN 137/2024), koja je uvela obveznu zelenu nabavu za tijela državne uprave i tijela iz njihove nadležnosti.

Radionice donose praktični uvid u to kako zelenu nabavu primijeniti svakodnevno; od konkretnih mjerila i ciljeva za 17 nabavnih kategorija koje Odluka propisuje, do primjera koji se mogu izravno ugraditi u dokumentaciju o nabavi.

Što ćete naučiti?

• Ključne obveze iz Odluke VRH i kako ih primijeniti u svojoj instituciji
• Zelena mjerila i ciljeve za 17 nabavnih kategorija (električna energija, računala, vozila, namještaj, odjeća i dr.)
• Primjere dobre prakse iz Hrvatske i EU koji se mogu koristiti kao predlošci
• Kako zelena javna nabava doprinosi smanjenju emisija, otpada i troškova u životnom vijeku
• Izvještavanje o javnoj nabavi sukladno Odluci VRH

Tko može sudjelovati?

Prednost pri prijavi imaju osobe s važećim certifikatom iz područja javne nabave, posebno djelatnici tijela državne uprave te tijela lokalne i regionalne samouprave i tijela iz njihove nadležnosti.

Detalji radionice

• Oblik: online (webinar)
• Trajanje: 8 nastavnih sati
• Broj sudionika: maksimalno 50 po terminu
• Boduje se za obnovu certifikata iz javne nabave

Termini i prijave

Radionice se održavaju od srpnja do rujna 2026. u više termina. Mjesta su ograničena na 50 po terminu.

Srpanj 2026.

• 01.07.2026. – popunjeno!
• 08.07.2026. – popunjeno!
• 09.07.2026. – popunjeno!
• 15.07.2026. – popunjeno!
• 16.07.2026. – popunjeno!
• 22.07.2026. – popunjeno!
• 23.07.2026. – popunjeno!
• 29.07.2026. – popunjeno!
• 30.07.2026. – popunjeno!

Kolovoz 2026.

• 04.08.2026. – popunjeno!
• 07.08.2026. – prijava
• 20.08.2026. – popunjeno!
• 26.08.2026. – prijava
• 27.08.2026. – prijava

Rujan 2026.

• 02.09.2026. – popunjeno!
• 03.09.2026. – prijava
• 09.09.2026. – prijava
• 10.09.2026. – prijava
• 17.09.2026. – prijava
• 23.09.2026. – prijava
• 24.09.2026. – prijava

Sudjelovanje je besplatno. Prijavom prihvaćate uvjete sudjelovanja: otkazivanje je moguće najkasnije dva tjedna prije radionice, a u slučaju izostanka bez otkazivanja,  prijava na buduće termine više nije moguća.

Preuzmite reklamni letak 2026 (PDF)

Preuzmite program

Objava Novi ciklus besplatnih radionica o zelenoj javnoj nabavi — prijave otvorene pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS, Eco Management and Audit Scheme) dobrovoljni je instrument Europske unije namijenjen organizacijama koje žele sustavno mjeriti, upravljati i trajno poboljšavati svoj utjecaj na okoliš. Uspostavljen je 1993. godine kao poluga europske okolišne politike, za dobrovoljno sudjelovanje otvoren je od 1995., a od 2001. dostupan je svim vrstama organizacija, uključujući tijela javne vlasti i druge subjekte javnog sektora. Danas se provodi na temelju Uredbe (EZ) br. 1221/2009, a njegova je svrha povezati okolišnu politiku, zakonsku usklađenost, unutarnje upravljanje, neovisnu verifikaciju i javno izvještavanje. U praksi EMAS služi organizacijama da smanje potrošnju energije i resursa, unaprijede procese, povećaju transparentnost i ojačaju vjerodostojnost prema građanima, partnerima i naručiteljima, zbog čega je posebno relevantan i za sustav zelene javne nabave.

Za zelenu javnu nabavu u Hrvatskoj EMAS je važan jer povezuje dvije strane koje se u praksi još uvijek često promatraju odvojeno. S jedne strane stoji javni ili sektorski naručitelj koji mora pripremiti i provesti postupak na način da okolišni zahtjevi budu razmjerni i provjerljivi, te povezani s predmetom nabave, a s druge strane stoji gospodarski subjekt, odnosno ponuditelj, koji mora dokazati da je sposoban izvršiti ugovor uz primjenu odgovarajućih mjera upravljanja okolišem. EMAS tu djeluje kao most između naručitelja i gospodarskog subjekta, te služi ne samo kao interni sustav upravljanja, već i kao relevantan dokaz da gospodarski subjekt ima uspostavljen, verificiran i transparentan model upravljanja okolišem. Upravo ta kombinacija upravljanja, verifikacije i transparentnosti čini EMAS osobito korisnim u javnoj nabavi, u kojoj sama okolišna namjera, bez dokazive sposobnosti izvršenja, nije dovoljna.

U pravnom smislu, EMAS je za javnu nabavu važan zato što ulazi u područje normi upravljanja okolišem. Direktiva 2014/24/EU dopušta da javni naručitelj u dokumentaciji o nabavi uputi na EMAS ili druge priznate sustave upravljanja okolišem, pri čemu je ključno da takav zahtjev bude opravdan prirodom predmeta nabave i načinom izvršenja ugovora. Drugim riječima, EMAS se ne koristi samo zato što „dobro zvuči“ ili se veže na nadnacionalne standarde, već zato što naručitelj mora imati razuman i dokaziv razlog zbog kojeg je sustav upravljanja okolišem relevantan za uredno izvršenje konkretnog ugovora. Pritom se ne smije zaboraviti na jednakovrijednost i obvezu da se u takvim slučajevima moraju prihvatiti i jednakovrijedne potvrde, u situaciji kada gospodarski subjekt nema EMAS, ali može dokazati da primjenjuje usporedive mjere upravljanja okolišem.

U praksi to dovodi do najvažnijeg pitanja: „Kada EMAS doista ima smisla koristiti kao alat javne nabave?“. EMAS je koristan u onim postupcima nabave u kojima okolišni učinak ne proizlazi samo iz svojstava robe, nego iz načina na koji se ugovor izvršava. To je, primjerice, slučaj kod ugovora o uslugama čišćenja, održavanja objekata, gospodarenja otpadom, prijevoza, logistike, održavanja zelenih površina, komunalnih usluga, građevinskih radova ili infrastrukturnih zahvata. U takvim predmetima nabave nije dovoljno da ponuditelj dostavi izjavu da će raditi održivo, već naručitelj mora procijeniti ima li gospodarski subjekt stvarno uspostavljen sustav za upravljanje energijom, vodom, otpadom, emisijama, kemikalijama, ambalažom, internim postupcima ili potencijalnim incidentima koji utječu na okoliš. Upravo tu EMAS postaje relevantan i služi kao dokaz sposobnosti u dijelu koji se odnosi na upravljanje okolišem.

Potrebno je naglasiti da nema potrebe EMAS koristiti u svakoj zelenoj nabavi. Ako se nabavlja roba čija se okolišna svojstva mogu izravno opisati tehničkim specifikacijama, kriterijima za odabir ponude ili eko-oznakama proizvoda, tada EMAS često neće biti najprimjereniji alat. Primjerice, kod nabave uredskog papira, sredstava za čišćenje, ili informatičke opreme puno je prirodnije tražiti konkretna svojstva proizvoda, energetske razrede, odsutnost određenih štetnih tvari ili vjerodostojne eko-oznake. Valja zapamtiti da je EMAS najjači tamo gdje okolišna kvaliteta ovisi o organizaciji procesa rada, a ne samo o deklaraciji svojstava predmeta nabave, stoga dobra praksa traži od naručitelja da prvo utvrdi gdje se nalazi okolišni rizik, a tek zatim odabere pravni i tehnički instrument kojim će ga obuhvatiti.

Dodatna vrijednost EMAS-a leži u tome što on ne završava u trenutku dostave ponude. Gospodarski subjekt mora trajno pratiti svoje okolišne aspekte, provoditi interne provjere, osigurati usklađenost s propisima, postavljati ciljeve poboljšanja i javno objavljivati verificiranu izjavu o usklađenosti. U javnoj nabavi to je osobito važno kod ugovora duljeg trajanja, okvirnih sporazuma, usluga koje se izvršavaju kroz više lokacija, te građevinskih ili komunalnih ugovora u kojima učinak ovisi o svakodnevnom ponašanju izvršitelja, a ne samo o jednom isporučenom proizvodu. Poseban značaj navedenoga za hrvatske primjere leži u praksi koja kazuje da zelena javna nabava još uvijek prečesto ostaje na razini pojedinačnih okolišnih zahtjeva u dokumentaciji o nabavi, bez jače poveznice s organizacijskom sposobnošću ponuditelja da te zahtjeve doista i provede. EMAS se tu nameće kao rješenje jer omogućuje da se okolišna dimenzija ne svede samo na predmet nabave, već da obuhvati i dodatne segmente poput načina izvršenja ugovora, upravljanja resursima, unutarnjih kontrola i transparentnosti.

Praksa pokazuje da Europska komisija i druge institucije EU već godinama koriste EMAS kao interni alat upravljanja okolišem, a u stručnim materijalima se navode primjeri nacionalnih i sektorskih naručitelja koji u postupcima nabave prihvaćaju EMAS kao dokaz sposobnosti za primjenu mjera upravljanja okolišem. Primjer Litavske uprave za ceste pokazuje kako se EMAS može koristiti u okolišno zahtjevnim ugovorima za cestogradnju i održavanje prometne infrastrukture. Slično vrijedi i za organizacije iz sektora čišćenja i usluga, gdje je u nekim državama članicama EMAS postao opipljiva tržišna prednost.

Hrvatska u formalnom smislu već ima sve ključne preduvjete da snažnije poveže EMAS i zelenu javnu nabavu. Nadležno tijelo je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, a nacionalni provedbeni okvir je definiran Uredbom o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu za ekološko upravljanje i neovisno ocjenjivanje (NN 131/2020). Uredbom su izrijekom uređeni postupak podnošenja prijave za registraciju, rokovi i visina naknade, sadržaj i način vođenja registra, uvjeti za odbijanje registracije te privremeno ili trajno brisanje iz registra, poticaji za organizacije, promocija sustava EMAS i izvještavanje Europske komisije. Hrvatska ima i operativnu infrastrukturu, uključujući nacionalni EMAS portal i javno dostupan registar EMAS organizacija, koji je evidentirao tri važeće registracije (HiPP Croatia d.o.o., PREMIFAB d.o.o. i Toplice Sveti Martin d.o.o.). Jasno je stoga da normativni i institucionalni temelj postoji, no sam broj registriranih subjekata ukazuje da sustavna uporaba EMAS-a u nabavnoj praksi još uvijek nije u potpunosti zaživjela, ili je barem daleko od ispunjavanja svog punog potencijala.

U takvim okolnostima sljedeći razvojni korak za Hrvatsku ne bi trebao biti donošenje novih formalnih pravila, već operativno prevođenje postojećeg institucionalnog okvira u praksu. To u prvom redu podrazumijeva da se kroz smjernice, standardne obrasce i ciljane edukacije javnim i sektorskim naručiteljima jasnije pokaže u kojim je predmetima nabave opravdano tražiti dokaze o primjeni sustava upravljanja okolišem. Pritom je jednako važno da se u praksi precizno razlikuju tehničke specifikacije predmeta nabave od uvjeta sposobnosti gospodarskog subjekta, kako bi se EMAS koristio ciljano, ondje gdje doista potvrđuje sposobnost za provedbu okolišnih mjera. Takav bi pristup omogućio da EMAS u hrvatskoj zelenoj javnoj nabavi postane stvarni alat za upravljanje okolišnim učinkom, a ne samo puko „slovo na papiru“ i rijetko korištena mogućnost.

Zaključno, EMAS može biti vrlo snažan alat za jačanje zelene javne nabave, ali samo ako se koristi ciljano i precizno. Njegova snaga nije u tome što zamjenjuje druge zelene alate, kao što su eko-oznake, zeleni uvjeti u tehničkim specifikacijama ili pristup životnog ciklusa, već u tome što dopunjuje sustav ondje gdje je ključno procijeniti stvarnu sposobnost gospodarskog subjekta da okolišne zahtjeve pretvori u praksu izvršenja ugovora. U takvim slučajevima EMAS predstavlja alat veće pravne sigurnosti, veće vjerodostojnosti i kvalitetnijeg izvršenja ugovora, čime dobiva razvojnu ulogu te pomaže jačanju zelene javne nabave u Hrvatskoj.

Objava EMAS kao alat za jačanje zelene javne nabave u Hrvatskoj pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi (u daljnjem tekstu Zakon) bit će objavljen u Narodnim novinama, broj 48/26, a na snagu stupa 16. svibnja 2026. godine. Pojedine odredbe, osobito one koje se odnose na jednostavnu nabavu, izmjene internih akata naručitelja i digitalnu razmjenu ugovora putem EOJN RH, primjenjivat će se od 1. rujna 2026. godine.

Zakon donosi niz važnih promjena za naručitelje i gospodarske subjekte, osobito u dijelu pripreme postupaka, provedbe prethodnog savjetovanja, istraživanja tržišta, jednostavne nabave, sukoba interesa, pregleda i ocjene ponuda, objava u EOJN RH te pravne zaštite.

Postupci javne nabave, žalbeni postupci pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave te postupci jednostavne nabave koji su pokrenuti do stupanja Zakona na snagu dovršit će se prema dosadašnjim odredbama Zakona o javnoj nabavi, odnosno prema Zakonu objavljenom u Narodnim novinama, broj 120/16 i 114/22.

Jedna od važnijih izmjena odnosi se na prethodno savjetovanje sa zainteresiranim gospodarskim subjektima. Naručitelji će u prethodnom savjetovanju morati objaviti širi skup dokumenata i informacija, uključujući opis predmeta nabave, procijenjenu vrijednost, tehničke specifikacije, troškovnik, kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, kriterije za odabir ponude, posebne uvjete za izvršenje ugovora te sve uvjete i zahtjeve koji proizlaze iz posebnih propisa ili pravila struke. Prethodno savjetovanje mora trajati najmanje sedam dana.

Za postupke koji se pokreću od 16. svibnja 2026. godine prethodno savjetovanje mora biti usklađeno s novim odredbama Zakona. To se odnosi i na situacije u kojima je prethodno savjetovanje započelo prije stupanja izmjena na snagu, ako se sam postupak javne nabave pokreće nakon 16. svibnja 2026. godine.

Zakon dodatno naglašava važnost analize tržišta prije pokretanja postupka nabave. Cilj ove izmjene je kvalitetnija priprema dokumentacije, bolja procjena tržišnih mogućnosti i učinkovitija provedba postupaka. U skladu s time, podaci o analizi tržišta u sustavu EOJN RH postat će obvezna polja prilikom pripreme dokumentacije.

Promjene se uvode i u području plana nabave i registra ugovora. U registru ugovora evidentirat će se predmeti nabave procijenjene vrijednosti jednake ili veće od 5.000,00 eura bez PDV-a, umjesto dosadašnjeg praga od 2.650,00 eura.

Važne izmjene odnose se i na sukob interesa. Proširuje se krug osoba koje se smatraju predstavnicima naručitelja te se preciznije uređuje postupanje u slučaju postojanja sukoba interesa, uključujući obvezu izuzimanja iz postupka javne nabave.

U dijelu pregleda i ocjene ponuda propisuje se da se cijene ponuda uspoređuju bez PDV-a. Također, sve ponude, uključujući i one koje prelaze procijenjenu vrijednost nabave, moraju se rangirati, osim ako je dokumentacijom o nabavi propisano da se takve ponude odbijaju kao neprihvatljive.

Zakon mijenja i osnove za isključenje gospodarskih subjekata. Usklađuju se odredbe koje se odnose na nekažnjavanje, pri čemu se ta okolnost više ne veže uz državljanstvo osoba ovlaštenih za zastupanje, nego uz nepostojanje pravomoćne presude, neovisno o državi njezina donošenja. Uvodi se i nacionalni razlog isključenja zbog kaznenog djela neisplate plaće, kao i obvezno isključenje u slučaju sudjelovanja u zabranjenim sporazumima utvrđenim pravomoćnom odlukom nadležnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja ili sudskom odlukom. Propisuje se i mogućnost neisključenja gospodarskog subjekta ako su obveze po osnovi poreza i doprinosa manje od 1.000,00 eura.

U području objava uvodi se pravilo prema kojem se obavijesti objavljuju na odabrani datum njihova slanja, bez odgode, neovisno o neradnim danima i blagdanima. Iznimka se odnosi na obavijesti koje se šalju u TED, na koje se i dalje primjenjuju dosadašnja pravila objavljivanja.

Značajne izmjene odnose se i na pravnu zaštitu. Uvodi se procesna pretpostavka za izjavljivanje žalbe protiv nezakonitosti dokumentacije o nabavi. Žalitelj će morati prethodno upozoriti naručitelja na konkretnu nezakonitost, najkasnije do 10. dana od dana objave dokumentacije, a žalbu neće moći izjaviti prije proteka tri dana od dana tog upozorenja. U toj situaciji rok za žalbu produljuje se s 10 na 15 dana. U žalbenom postupku uvodi se i mogućnost izvođenja dokaza vještačenjem.

Kod izvršenja ugovora proširuje se obveza objave svih izmjena ugovora o javnoj nabavi, uključujući i izmjene koje nisu financijske prirode. Uvodi se i novi razlog za poništenje postupka radi zaštite javnog interesa, primjerice u slučaju neotklonjivog sukoba interesa ili nemogućnosti primjene dokumentacije o nabavi u fazi pregleda i ocjene ponuda.

Posebno značajne promjene za naručitelje stupaju na snagu 1. rujna 2026. godine, kada se povećavaju pragovi za jednostavnu nabavu. Pragovi će iznositi 50.000,00 eura za robu i usluge te 100.000,00 eura za radove. Istodobno se uvodi obveza provedbe nabava iznad 15.000,00 eura putem modula jednostavne nabave u EOJN RH.

Za nabave iznad 25.000,00 eura za robu i usluge te iznad 45.000,00 eura za radove uvodi se obveza javne objave poziva na dostavu ponuda. Time se dodatno jača transparentnost provedbe jednostavne nabave i smanjuje prostor za netransparentno postupanje.

Naručitelji će u svojim općim aktima o jednostavnoj nabavi morati urediti pravila o sukobu interesa te način ostvarivanja pravne zaštite putem prigovora čelniku tijela kod javnopravnih tijela, odnosno odgovornoj osobi kod naručitelja koji nisu javnopravna tijela. Interni akt o jednostavnoj nabavi morat će biti objavljen u EOJN RH.

Od 1. rujna 2026. godine počinje se primjenjivati i obveza razmjene digitalno potpisanih ugovora i okvirnih sporazuma putem EOJN RH. Ugovori i njihove izmjene morat će biti potpisani kvalificiranim elektroničkim potpisom te razmijenjeni kroz sustav EOJN RH.

Navedene izmjene zahtijevaju pravodobnu prilagodbu internih procedura, općih akata i svakodnevne prakse naručitelja. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti pripremi postupaka, dokumentiranju analize tržišta, uređenju jednostavne nabave, pravilima o sukobu interesa te korištenju EOJN RH u dijelu digitalne razmjene ugovorne dokumentacije.

Detaljne informacije o promjenama na EOJN RH koje stupaju na snagu 16. svibnja 2026. dostupne su na službenim stranicama EOJN RH.

Objava Izmjene Zakona o javnoj nabavi: što se mijenja od 16. svibnja 2026. pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

• Možete li nam ukratko predstaviti svoju ulogu u Karlovačkoj županiji i objasniti koliko je priprema zelene javne nabave hrane bila zahtjevan proces za Vaš tim?

Poslovima javne nabave se bavim 15-tak godina počevši u HŽ Infrastrukturi d.o.o.  U Karlovačkoj županiji, poslovi javne nabave ustrojeni su unutar Upravnog odjela Ureda župana, odnosno u Odsjeku za javnu nabavu i tehničke poslove. Kao voditeljica navedenog Odsjeka koordiniram cjelokupni proces nabave za potrebe županije, a što uključuje izradu Plana nabave, provedbu postupaka javne i jednostavne nabave, sklapanje ugovora. Ujedno provodimo postupke objedinjene nabave za ustanove i tvrtke kojima je Karlovačka županija osnivač.

Priprema zelene javne nabave je bio izuzetno zahtjevan proces. Ne smijemo smetnuti s uma da su neke od grupa također rezervirane za društveno odgovorna poduzeća, tako da ako ćemo biti precizni – ovo je zelena i društveno odgovorna nabava.

Imali smo u županiji već goleme, skupe projekte, gdje su postupci javne nabave tražili specifična znanja i iskustvo. Međutim, zelenu javnu nabavu smo pripremali nekoliko mjeseci. No, nije ovo bila „samo nabava“. Koncept nabave radio se na osnovu analize stanja na terenu, tražio je multidisciplinaran pristup – suradnju stručnjaka iz područja poljoprivrede, školstva, nabave a koordiniran je i vođen je od strane Razvojne agencije Karlovačke županije.

• Što je bio glavni poticaj da Karlovačka županija krene u ovakav model zelene javne nabave hrane za škole?

Impuls za ovakvu, nazovimo aktivnost, bio je detaljan uvid u stanje poljoprivredne proizvodnje i velika želja županice i cijelog tima da se određeni pomak napravi. Promišljali smo kako iskoristiti javna sredstva kao polugu koja bi pomogla toj promjeni, bez da čekamo neki drugi izvor sredstava. U rukama, u tom trenutku, nismo imali nikakva dodatna sredstva poput nekih velikih projektnih i odlučili smo naša sredstva iskoristiti pametno, iskoristiti sve mogućnosti koje nam ZJN daje da bismo pristupili „malima“ bez posrednika, osigurati im plasman i poštenu cijenu. Također, prijašnjih godina svaka osnovna škola  nabavljala je hranu za sebe i zbog poskupljenja, izgledno je da bi svaka škola morala raditi otvorene postupke pa je županija odlučila da za svih 18 osnovnih škola kojima je osnivač ujednači jelovnike te provede objedinjenu javnu nabavu za hranu, a čime se dobiva na većoj učinkovitosti, transparentnosti te standardizaciji.

• Karlovačka županija provela je dva različita postupka nabave hrane. Zašto ste se odlučili upravo na takav pristup?

Kada gledate tipične postupke nabave, način formiranja grupa (tj veliko okrupnjivanje – primjerice grupa – povrće) u pravilu ne omogućava samim proizvođačima sudjelovanje. De facto, standardni postupci ne otvaraju tržište u potpunosti. S ova dva postupka – jedan formiran u standardne grupe a drugi grupama prilagođen stanju terena, otvorili smo tržište maksimalno, što je i smisao javne nabave.

• Koje ste najveće izazove uočili tijekom pripreme i provedbe postupaka?

Najveći izazov koji smo uočili tijekom pripreme i provedbe postupka nabave bila je činjenica da rijetko koji proizvođač nudi više od jedne namirnice. Ako i nude više od jedne namirnice, takve stavke se ne preklapaju – primjerice jedan OPG proizvodi mrkvu i krumpir a drugi mrkvu i celer – ne možete nabaviti grincek od više proizvođača da osigurate razumnu konkurenciju. Najteža nam je bila spoznaja da ukoliko ovo želimo provesti i dati „malima“ priliku, grupe trebamo usitniti na način da je jedna namirnica – jedna grupa. Tek na taj način možemo dobiti nešto širi odaziv i konkuriranje. Šalimo se kad razgovaramo s proizvođačima i kažemo im da je ovo najlakši način da oni sudjeluju u nabavi a najteži način za nas da nešto nabavimo. Trenutan raspored grupa, slika je stanja proizvodnje i udruženosti. No vrijedilo je cijelog truda i napora jer imamo odaziv, imamo isporuku i suradnju. Nadamo se da će sljedeće iteracije postupka izgledati drugačije, odnosno da će nam stanje tržišta dati sliku da možemo ipak neke stvari okrupniti.

Ono što se pokazalo nužnim u provedbi postupaka je intenzivna koordinacija škola, njihovih jelovnika i narudžbi i prema distributerima i prema „zelenima“. Naime, radi se o 18 škola koje su različite veličine i raštrkane su po županiji. Ukoliko bi narudžbe bile nekoordinirane, posao ne bi bio praktičan niti isplativ ikome od sudionika. Tako da sa centralnog mjesta planiramo jelovnike na razini mjeseca, posredujemo između škola i dobavljača i uz puno truda i razumijevanja svih strana, uspijevamo u ovom naporu.

• Kako ste osigurali ravnotežu između zelenih kriterija, kvalitete hrane i sigurnosti opskrbe škola?

Novi jelovnici usmjereni su na podupiranje sezonske proizvodnje. Jelovnici su sastavljeni tako da uključuju namirnice koje kod nas rastu koliko je god bilo razumno a da nam osigura raznolikost i izbor jela.

Kod određivanja kriterija za odabir  ponude stavljen je naglasak na blizinu proizvodnje, čime se nastoji osigurati održivost, svježina i kvaliteta hrane koja se poslužuje djeci. Tako da je jedan od kriterija za odabir ponude primjerice Hrana više vrijednosti u pogledu veće svježine i nižeg opterećenja okoliša.

Dakle, vrednuju se ponude koje idu u prilog što kraćem putu hrane „od proizvodnje do stola“, kako bi se smanjenjem transporta smanjilo i zagađenje okoliša, a na stolove stizali što svježiji proizvodi. Kraća udaljenost od mjesta proizvodnje mjesta isporuke doprinosi većoj svježini hrane, što u konačnici predstavlja i veću kvalitetu.

Kroz dva odvojena postupka, priliku sa većim količinama i standardnim grupama imaju distributeri, tako da zajedno, distributeri i „zeleni“ opskrbljuju škole. Samo manji dio namirnica, koje se uzgajaju u većim količinama u razumno velikom krugu oko naše županije koji osigurava svježinu proizvoda, uvršten je u zeleni postupak.

• Koje prve rezultate ili koristi već sada možete izdvojiti?

Jako nam je važno da uz sve navedene prepreke zadržavamo interes proizvođača i dobavljača. Koordinacija narudžbi škola kao i intenzivna komunikacija svih strana je od centralne važnosti. Činjenica da nam se na ponovljene pozive javljaju ljudi koji su i prethodno nudili i dobili ugovore nas veseli – znači da sustav funkcionira. Recimo, kada smo puštali tu nabavu u produkciju, nismo imali točan dojam kakav će interes biti, hoće li se proizvođači odazvati. Mi smo ljude koji stvarno rade u polju pozvali da pristupe u EOJN. To su procedure koje ni iskusni administratori ne vole. Proizvođačima smo osigurali tehničku pomoć u samom apliciranju u sustav. Nadali smo se da će uspjeti, osigurali smo im svu podršku ali nikad ne možete znati dok ne krenete. Oni su uspjeli, bili su dovoljno hrabri pokušati a mi smo jako zadovoljni zbog toga. U razvojnom smislu, dobro je da proizvođači otkrivaju javne naručitelje kao svoje tržište.

Količine hrane smo procjenjivali za jelovnike koje nismo do tada koristili i za koje ne postoji prethodno iskustvo. Veselilo nas je vidjeti da su u školama bili prezadovoljni jabukama i unutar mjesec dana pojelo se tonu i pol jabuka. Morali smo brzo nakon prvog poziva za nuđenje poslati novi. Odlično je što je dinamički postupak fleksibilan na taj način.

Također, jedan od proizvođača namaza je imao toliko dobru povratnu reakciju djece koja su pak tražila da im roditelji doma nabave te namaze i naši OPG-ovi vide i veću potražnju svojih proizvoda i odličnu povratnu informaciju i šire od ove nabave.

Počelo se pričati o važnosti lokalne kupovine, o važnosti zdrave prehrane – roditelji su tražili u nekim školama kuhane obroke svaki dan a škole su im izašle u susret.

• Što ste kroz ovaj proces naučili kao javni naručitelj?

Naučili smo da je ovo dobar put kojeg vrijedi razvijati. Čim je postupak krenuo u realizaciju, naučili smo puno toga što možemo optimizirati i sve te lekcije ćemo primijeniti u većem i širem postupku prvom sljedećom prilikom.

• Koju biste poruku poslali drugim institucijama koje tek razmišljaju o zelenoj javnoj nabavi hrane?

Ono što bismo htjeli staviti u fokus, osim zelenih kriterija je i način formiranja grupa. Zaista, kada smo vidjeli što je potrebno da bismo terenu izašli u susret, brinuli smo se oko administrativnog tereta i odgovora proizvođača. No realizacijom vidimo da itekako vrijedi svakog truda. Znamo da je ovo put i način, teren nas sada treba pratiti povećanjem proizvodnje, iskorakom u EOJN i nadamo se, zajedničkim nastupom.

U kontekstu nabave je jako zanimljiv pristup korištenja nabave kao alata upravljanja razvojem a ne samo nabavljanja neke stvari/usluge/rada.

• Smatrate li da bi Odluku o provedbi zelene javne nabave trebalo primijeniti na sve javne naručitelje? 

Smatram da bi se trebala primijeniti sva sve javne naručitelje, ali mislim da je dobar način i postupno uvođenje. Važno je također nabavu promišljati dublje od formalnog zadovoljavanja nekog minimalnog uvjeta koji nabavu čini zelenom. Ovo je alat koji nam je dan u ruke i kojeg treba koristiti svrhovito.

• Planirate li neke buduće zelene nabave temeljem Odluke o provedbi zelene javne nabave?

Planiramo, a neke već i provodimo.

Objava Put od polja do školskog stola: Intervju sa Sanjom Sila Mlikan o izazovima i uspjesima zelene javne nabave pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Uredba (EU) 2024/1735 o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija, poznata kao Net-Zero Industry Act ili NZIA, u primjeni je od 29. lipnja 2024. Za javne i sektorske naručitelje to znači konkretne obveze koje se primjenjuju već sada, u svakom postupku javne nabave čija vrijednost dostiže EU pragove.

Na koje postupke se odnosi?

Obveze iz članka 25. NZIA primjenjuju se kada je predmet nabave neka od tehnologija s nultom neto stopom emisija ili kada su takve tehnologije sastavni dio ugovora o radovima. To obuhvaća, među ostalim, solarne tehnologije, tehnologije energije vjetra, baterije i sustave za skladištenje energije, dizalice topline i geotermalnu energiju, tehnologije vodika, elektroenergetsku mrežu i punjenje za prijevoz te tehnologije nuklearne fisije. Detaljan popis gotovih proizvoda i komponenti utvrđen je u delegiranoj i provedbenim uredbama Komisije.

Što su naručitelji dužni uključiti?

Za postupke iznad EU pragova naručitelji su dužni primijeniti minimalne obvezne zahtjeve okolišne održivosti, kako će biti utvrđeni provedbenim aktom Komisije. Uz to, za ugovore o radovima i koncesije radova, moraju uključiti najmanje jedan od sljedećih dodatnih uvjeta: posebnu socijalnu klauzulu o izvršenju ugovora, zahtjev za dokazivanje usklađenosti s kibernetičko-sigurnosnim zahtjevima ili posebnu ugovornu obvezu pravodobne isporuke komponenti.

Kada postoji prekomjerna ovisnost o trećoj zemlji?

Ako Komisija utvrdi da više od 50 % opskrbe EU-a specifičnom tehnologijom ili njezinim ključnim komponentama dolazi iz jedne treće zemlje, naručitelji moraju u ugovoru ograničiti udio nabave iz te zemlje na najviše 50 % vrijednosti ugovora. Ista obveza ograničenja primjenjuje se i na podugovaratelje. U slučaju nepoštovanja, predviđena je naknada od najmanje 10 % vrijednosti specifičnih tehnologija iz ugovora. Ta se obveza ne primjenjuje na isporuke iz zemalja potpisnica Sporazuma o javnoj nabavi  i relevantnih međunarodnih sporazuma koji su obvezujući za EU.

Preporuka naručiteljima

Za svaki postupak javne nabave u pripremi, naručitelji trebaju provjeriti obuhvaća li predmet nabave tehnologije iz članka 4. stavka 1. NZIA;  bez obzira radi li se o robi, uslugama ili radovima u kojima su te tehnologije sastavni dio. Članak 25. već proizvodi pravne učinke i naručitelji ne čekaju dodatne nacionalne provedbene mjere za primjenu tih obveza.

Više informacija u dokumentu OVDJE.

Objava NZIA u javnoj nabavi: nove obveze za naručitelje koji nabavljaju zelene tehnologije pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Praksa nam govori da se naručitelji pri nabavi IT opreme u pravilu vode nižom početnom cijenom i brzinom isporuke, pritom često zanemarujući da se najveći trošak i okolišni učinak stvaraju tek kasnije kroz potrošnju energije, zamjene dijelova, servisiranje te zbrinjavanje otpadnog materijala. Zelena nabava, s druge strane, polazi od životnog ciklusa i zahtijeva za duljim trajanjem uređaja, manjom potrošnjom energije, lakšim popravcima i, konačno, pravilnim ulaskom u sustav reciklaže. Stoga su na razini Europske unije razvijeni kriteriji zelene javne nabave za računala, monitore, tablete i pametne telefone, kao i za podatkovne centre, serverske sobe i usluge računalstva u oblaku[1].

Minimalni zahtjevi koji u praksi ostvaruju najveće učinke u ovoj nabavnoj kategoriji proizlaze iz načela energetske učinkovitosti i sustavnog upravljanja energijom. U skladu s europskim pristupom zelenoj javnoj nabavi IT opreme, naglasak se stavlja na mjerljive pokazatelje potrošnje te na konfiguracije koje smanjuju potrošnju energije tijekom aktivnog rada i stanja mirovanja. Takvi zahtjevi izravno podupiru ciljeve Odluke o provedbi zelene javne nabave[2] jer omogućuju transparentnu provjeru performansi proizvoda i usporedivost ponuda.

Jednako važan skup kriterija odnosi se na produljenje životnog vijeka opreme i sprječavanje planiranog zastarijevanja, prakse koja ima značajne negativne posljedice i za korisnike i za okoliš. To se može osigurati propisivanjem duljih jamstvenih rokova, zahtjevom za višegodišnjom dostupnošću rezervnih dijelova te mogućnošću popravka, uz obvezne sigurnosne i funkcionalne nadogradnje softvera. Na taj se način potiče kružno gospodarstvo, smanjuje količina elektroničkog otpada i povećava ukupna vrijednost ulaganja javnog sektora.

U provedbi takvih kriterija preporučuje se oslanjanje na relevantne međunarodne i europske registre i oznake koji potvrđuju energetsku učinkovitost i okolišne značajke proizvoda, primjerice:

• EPREL – Europski registar proizvoda s energetskim oznakama – službena baza podataka EU koja omogućuje provjeru energetskih oznaka i tehničkih parametara proizvoda.
• EPEAT Registry – pretraživa baza certificirane elektroničke opreme koja pomaže naručiteljima u odabiru proizvoda s manjim utjecajem na okoliš.
• ENERGY STAR Product Finder (EPA) – alat za pronalaženje energetski učinkovitih uređaja koji zadovoljavaju stroge kriterije potrošnje energije.

Uključivanjem referenci na navedene registre u dokumentaciju o nabavi dodatno se jača pravna sigurnost postupka, olakšava dokazivanje sukladnosti i osigurava usklađenost s najboljim praksama zelene javne nabave.

Treći skup minimalnih zahtjeva odnosi se na materijale i opasne tvari te na dokazivu kružnost. EU pristup naglašava smanjenje opasnih tvari i bolju mogućnost ponovne uporabe i recikliranja, uz jasne dokaze o svojstvima proizvoda. U praksi se to operacionalizira traženjem deklaracija o recikliranom sadržaju, mogućnosti rastavljanja i označavanja materijala, uz prihvaćanje vjerodostojnih eko oznaka i certifikata za dokaz sukladnosti.

Smanjenje količine budućeg e-otpada nastalog nakon nabave IT opreme počinje već u dokumentaciji o nabavi. Uz precizno specificiranje tehničkih karakteristika poželjno je ugovoriti povrat stare opreme, ponovno korištenje kroz obnovu i preraspodjelu, te obvezno odvajanje i predaju ovlaštenim sustavima u skladu s pravilima o otpadu električne i elektroničke opreme. Na razini upravljanja imovinom, najveći dobitak dolazi iz standardizacije specificiranih modela, produljenja ciklusa zamjene, kupnje obnovljene opreme, gdje je primjenjivo, te izvještavanja o udjelu ponovne uporabe i količinama predanim na oporabu.

U dokumentaciji o nabavi mogu se specificirati i uređaji s modularnom konfiguracijom, s mogućnošću buduće nadogradnje pojedinih komponenti, poput radne memorije ili pohrane podataka, čime se izbjegava potreba zamjene čitavog uređaja zbog kvara ili promjene samo jedne komponente. Nadalje, korisno je propisati minimalne pragove vezane uz pouzdanost i trajnost, primjerice minimalan broj ciklusa punjenja baterije uz zadržavanje početnih kapaciteta, otpornost kućišta i računalne periferije na padove ili trošenje, ili posjedovanje relevantnih standarda i certifikata, poput standarda kojim se dokazuje vodootpornost ili zaštita od ulaska prašine. Dodatno, prilikom nabave prijenosnih računala i mobilnih uređaja može se specificirati mogućnost zamjene baterije ili zaslona uređaja.

Na razini organizacije naručitelja smanjenju e-otpada može doprinijeti i korištenje modela koji se baziraju na najmu umjesto vlasništva, pogotovo kada uključuju ugovornu obvezu dobavljača za redovitim održavanjem, popravcima i povratom opreme na kraju upotrebe, kao i specificiranje zahtjeva za korištenjem višekratne transportne ambalaže ili obveznih minimalnih logističkih standarda, slijedeći time primjere dobre prakse koji su već prisutni u drugim državama Europske unije.

Takav pristup zelenu nabavu pretvara u mjerljivu i moćnu polugu na putu minimiziranja troškova i smanjenja e-otpada, pritom dajući stabilan signal tržištu da se trajnost i održivost u konačnici isplate.

[1] https://green-forum.ec.europa.eu/green-business/green-public-procurement/gpp-criteria-and-requirements_en

[2] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_11_137_2260.html

Objava Zelena nabava IT opreme: minimalni zahtjevi i kako smanjiti e-otpad pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Zelena javna nabava u posljednjim godinama je postala jedna od najizravnijih poluga održivog poslovanja u razvijenom svijetu. Javna tijela u Europskoj uniji kroz nabavu usmjeravaju oko 16 posto europskog BDP-a, približno 2,5 bilijuna eura godišnje, što dovodi do toga da postavljeni kriteriji u nabavama određuju što će se i kako proizvoditi, te koja će rješenja dobiti tržišni zamah.

Zelena javna nabava definira se kao postupak u kojem javna tijela nabavljaju robu, usluge i radove s manjim utjecajem na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa u odnosu na alternative iste osnovne funkcije. Upravo taj životni ciklus, od proizvodnje i uporabe do održavanja i zbrinjavanja, mijenja logiku odlučivanja. Umjesto najniže početne cijene, u fokus ulaze ukupni trošak vlasništva i mjerljivi okolišni učinak, a sama vrijednost zelene nabave posebno dolazi do izražaja kada se u obzir uzme šira slika koja uključuje potrošnju energije, servisne intervale i ukupni vijek trajanja.

Jedan od glavnih argumenata vrijednosti zelene nabave je njezin doprinos očuvanju okoliša. Istraživanja kazuju da su aktivnosti koje proizlaze iz postupaka javne nabave izravno ili neizravno povezane s čak 15 posto emisija stakleničkih plinova, time jasno profilirajući institut nabave u konkretan instrument klimatskih politika. Posljedično, sve se više govori o strateškoj nabavi koja ne samo da potiče inovacije u industriji već istodobno smanjuje emisije štetnih plinova, uz zanemariv ili ograničen porast troška za dobavljača.

Promatrajući situaciju na razini Republike Hrvatske, podaci jasno potvrđuju snažan razvojni potencijal i pozitivne pomake u sustavu. Podaci govore da je ukupna vrijednost provedenih javnih nabava (uključujući jednostavnu nabavu) u 2024. godini iznosila 14,34 milijarde eura, bez PDV-a, što predstavlja rast od 13,13 posto u odnosu na godinu ranije, te čini otprilike šestinu hrvatskog BDP-a (16,69 posto). Istodobno, podaci govore da je u 2024. godini sklopljeno 5.643 ugovora zelene javne nabave u ukupnom iznosu od 2,32 milijardi eura bez PDV-a, što čini 18,74 posto ukupne vrijednosti provedenih nabava[1].

Potrebno je posebno istaknuti dvostruku ulogu zelenih proizvoda i usluga. S jedne strane oni omogućavaju provjerljivost i provedivost, jer eko oznake i certifikati olakšavaju određivanje tehničkih specifikacija i kriterija dodjele te ubrzavaju dokazivanje sukladnosti. S druge strane, oni doprinose i prijenosu standarda održivosti iz javnog u privatni sektor, izravno utječući na ponašanje poduzeća. Pritom zelena politika u poslovanju služi i kao čvrsti interni kompas pri nabavi materijala, opreme i usluga, postavljajući jasne kriterije utjecaja na okoliš i zdravlje, te postulirajući logiku trostruke, društvene, financijske i okolišne, bilance. U praksi to dovodi do veće operativne učinkovitosti kroz postizanje energetskih ušteda i stvaranje manjih količina otpada, pružajući veću zaštitu zdravlja te potičući jače uključivanje zaposlenika u održive navike te doprinoseći smanjenju regulatornih rizika kroz transparentnije dobavne lance.

Konkretni učinci zelene nabave najbolje se vide tamo gdje je operativni trošak najveći. Primjerice, kada se govori o rasvjeti u javnim zgradama kriterij troška životnog vijeka omogućuje da se ponude uspoređuju po ukupnim troškovima nastalim tijekom čitavog vijeka trajanja, uključujući potrošnju energije i održavanje. Europska komisija je za tu svrhu razvila i poseban priručnik i alat za izračun LCC-a (engl. Life-Cycle-Cost) za unutarnju rasvjetu, kako bi se olakšalo donošenje troškovno učinkovitijih odluka[2].

U komunalnom i prijevozničkom sektoru, naglasak se u posljednjim godinama pomakao s emisijskih standarda prema jasno definiranoj pravnoj kategoriji čistih vozila. Početkom 2026. godine došlo je do promjene definicije „čistog vozila“ koje se od 1. siječnja definira kao vozilo kategorije M1, M2 i N1 s nultim emisijama iz ispušne cijevi i stvarnim emisijama onečišćujućih tvari tijekom vožnje, odnosno kao vozilo kategorije M3, N2 i N3 koje upotrebljava alternativna goriva koja su definirana posebnim propisom. Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu[3] je ujedno „teško vozilo s nultim emisijama“ definirao kao čisto vozilo koje nema motor s unutarnjim izgaranjem ili ima motor s unutarnjim izgaranjem koji ispušta manje od 1 g CO2/kWh ili manje od 1 g CO2/km[4]. Time su emisijski zahtjevi pri nabavi vozila pretvorili okolišne ciljeve u jasne tehničke uvjete.

Kod potrošnih proizvoda i usluga, oslanjanje na vjerodostojne certifikate poput EU Ecolabel ili jednakovrijedno povećava usporedivost i skraćuje provjeru sukladnosti. Kada se takvi zahtjevi ponove u više nabava i kategorija, dobavljači dobivaju stabilan signal za ulaganje u učinkovitije proizvode, transparentnije podatke i inovacije, time usmjeravajući razvoj tržišta prema rješenjima s manjim negativnim utjecajem na okoliš.

U suštini, zelena javna nabava i zelene nabavne politike u poduzećima počivaju na istoj poslovnoj logici i proizvode sličan učinak. One preusmjeravaju potražnju prema rješenjima s manjim negativnim utjecajem po okoliš, postupno postavljaju više standarde za dobavljače, ubrzavaju razvoj ponude zelenih proizvoda i usluga te održivost pretvaraju u upravljiv skup kriterija koji se može dokazivati i mjeriti kroz cijeli lanac vrijednosti. Učinak se dodatno pojačava kada se u dokumentaciju o nabavi i ugovor ugrade obveze koje prate cijeli životni vijek predmeta nabave, primjerice obvezu dostupnosti rezervnih dijelova i servisne podrške, mogućnost popravka i zamijene ključnih komponenti. Naručitelji kroz tehničke specifikacije i ugovorne odredbe mogu poticati konsolidaciju i standardizaciju opreme na manji broj modela, veću interoperabilnost te dostupnost rezervnih dijelova i podrške, ali i utjecati na uvođenje pokazatelja vezanih uz kružnost (primjerice uz udio ponovne uporabe ili stopu popravaka u odnosu na stopu zamjene), time premještajući održivost iz puke deklarativne sfere u svakodnevnu operativnu praksu.

[1] Statističko izvješće o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj – ZeJN – Zelena javna nabava

[2] https://green-forum.ec.europa.eu/green-business/green-public-procurement/life-cycle-costing_en

[3] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_05_52_1049.html

Objava Uloga zelene javne nabave i zelenih proizvoda i usluga u održivom poslovanju pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Datum: 16. ožujka 2026. | Vrijeme: 10:00 do 12:15 (CET) | Lokacija: Online | Jezik: Engleski | Organizator: Europska komisija

Europska komisija organizira webinar posvećen EU Ecolabel oznaci za usluge turističkog smještaja „Ostanite zeleni, istaknite se na tržištu: kako EU Ecolabel donosi okolišnu izvrsnost vašem turističkom smještaju“.

Webinar je namijenjen pružateljima smještaja, hotelijerima, turističkim zajednicama, savjetnicima i svima koji rade na održivosti u turizmu te žele jasnije razumjeti što EU Ecolabel donosi u praksi.

Sudionici će dobiti pregled toga kako EU Ecolabel potvrđuje okolišnu izvrsnost usluge, povećava prepoznatljivost kod gostiju i podupire usklađivanje s novim i nadolazećim zahtjevima Europske unije vezanima uz oznake održivosti. Predstavnici Europske komisije predstavit će mogućnosti EU Ecolabel oznake u kontekstu pripreme EU Strategije održivog turizma. U programu sudjeluju i dionici iz sektora, uključujući HOTREC i Booking.com, uz primjere iz prakse hotela koji već koriste EU Ecolabel.

Prijave su otvorene do četvrtka, 12. ožujka 2026. u 23:59 (CET).

Program webinara i mogućnost prijave su ovdje: https://environment.ec.europa.eu/events/webinar-stay-green-shine-market-how-eu-ecolabel-brings-environmental-excellence-your-tourist-2026-03-16_en

Objava Najavljujemo webinar „Stay green, shine on the market: kako EU Ecolabel donosi okolišnu izvrsnost turističkom smještaju“ pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Europska komisija je 5. veljače 2026. godine predstavila ažurirane kriterije EU Ecolabel-a za boje i lakove, kako bi odgovorila na brzi razvoj tržišta i sve veće potrebe za održivijim i ekološki prihvatljivijim proizvodima. Novi kriteriji usmjereni su na smanjenje negativnog utjecaja na okoliš kroz cijeli životni ciklus proizvoda, a istovremeno donose poboljšanja za zdravlje korisnika, smanjujući emisije štetnih tvari poput isparljivih organskih spojeva i polu-isparljivih organskih spojeva.

S obzirom na raznoliku primjenu boja i lakova, kriteriji su podijeljeni u tri glavne produktne skupine:

1. Dekorativne boje, lakovi i slični proizvodi
2. Premazi za posebne namjene i slični proizvodi
3. Boje na bazi vode u obliku spreja, kao novost koja prepoznaje rastući segment tržišta s velikim potencijalom za poboljšanje ekoloških performansi.

Ovaj raspored omogućava jasnije definiranje zahtjeva za svaki tip proizvoda, čineći postupak prijave jednostavnijim i transparentnijim za sve zainteresirane strane.

Zaštita zdravlja i okoliša na prvom mjestu

Revidirani kriteriji donose snažnije mjere zaštite za okoliš i zdravlje korisnika boja i lakova, čime podržavaju prelazak na održivije poslovne prakse. Glavne promjene uključuju:

• Smanjenje emisija štetnih tvari tijekom primjene premaza
• Stroži uvjeti za dugoročno izlaganje u zatvorenim prostorima, čime se poboljšava kvaliteta unutarnjeg zraka
• Ažurirani limiti za konzervanse koji balansiraju ekološke zahtjeve s trajnošću proizvoda

Prilika za sudjelovanje u webinaru

Kako bi se olakšalo razumijevanje novih kriterija, Europska komisija organizira besplatan webinar 19. veljače 2026. godine, koji će detaljno objasniti nove zahtjeve i postupak prijave za EU Ecolabel. Ovaj webinar bit će prilika za proizvođače, distributere i sve zainteresirane strane da saznaju kako EU Ecolabel može pomoći u postizanju konkurentnosti na tržištu i poboljšanju ekoloških performansi njihovih proizvoda.

Sudionici će također saznati kako koristiti EU Ecolabel logo u marketingu i promociji svojih proizvoda.

Zašto je EU Ecolabel važan za industriju i potrošače

EU Ecolabel je prepoznatljiv znak kvalitete koji potvrđuje da su proizvodi proizvedeni u skladu s najvišim ekološkim standardima. Za proizvođače i trgovce, to znači bolju tržišnu diferencijaciju, povjerenje kupaca i pristup novim poslovnim prilikama, uključujući zelenu javnu nabavu. Ovaj certifikat također pomaže u ispunjavanju zahtjeva tržišta koje sve više traži održive proizvode, te omogućuje lakši pristup tržištima koja cijene ekološke inovacije.

Prijavite se na webinar i budite u koraku s novim zahtjevima

Za sve koji žele saznati više o novim EU Ecolabel kriterijima za boje i lakove, pozivamo vas da se prijavite na nadolazeći webinar 19. veljače 2026. godine. Sudjelovanje je besplatno, a broj mjesta je ograničen, stoga požurite i osigurajte svoje mjesto za ovaj važan događaj.

Prijavite se na webinar i budite u koraku s najnovijim zahtjevima. Za više informacija posjetite službenu stranicu EU Ecolabel

Objava Ažurirani EU Ecolabel kriteriji za boje i lakove pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Na zelenu javnu nabavu se sve češće gleda kroz prizmu praktičnog upravljačkog modela koji služi ispunjenju okolišnih ciljeva i doprinosi održivom i zelenom rastu i razvoju. U ovom tekstu obradit ćemo dva primjera dobre prakse iz Francuske i Finske, koji pokazuju kako se kriteriji održivosti mogu ugraditi u postupke nabave, uz jasno postavljene standarde, provjerljive dokaze i ugrađene mehanizme plaćanja. Navedene prakse su posebno relevantne za Republiku Hrvatsku jer se oslanjaju na alate koji već postoje na razini EU, uključujući EU Ecolabel i kriterije zelene javne nabave.

Francuska: Sèvre and Loire, nabava uredskog materijala koja mijenja navike

Zajednica općina Sèvre and Loire u zapadnoj Francuskoj okuplja 11 općina i oko 50 tisuća stanovnika te je 2024. provela zajedničku nabavu uredskog materijala, male uredske opreme i papira. Prije pokretanja postupka provedeni su analiza potreba i istraživanje tržišta, te je formirana radna skupina službenika koji u praksi naručuju robu, dok su dobavljači uključeni kroz strukturirane sastanke i provođenje upitnika, što je omogućilo da postavljeni kriteriji budu ambiciozni, ali ujedno i izvedivi. U tehničkim specifikacijama traženo je jasno označavanje proizvoda s priznatim oznakama kao što su EU Ecolabel, FSC ili PEFC, uz dokumentiranje recikliranog sadržaja i elemenata ponovne uporabe. Nabava je obuhvatila ambalažu i logistiku, uz zahtjeve za smanjenjem prekomjernog pakiranja, grupiranjem isporuka, povratom ambalaže te optimizacijom ruta.

U bodovanju se, uz cijenu, vrednovao i utjecaj na okoliš. Okolišni kriterij nosio je 15 do 20 bodova, ovisno o grupi, pri čemu su se ocjenjivali udio eko i recikliranih proizvoda, prakse isporuke te kružna rješenja poput povrata i recikliranja korištenih artikala. Procijenjena vrijednost nabave je iznosila 532.400,00 eura, a okvirni sporazum se sklapao na razdoblje od 12 mjeseci, počevši od 1. siječnja 2025. godine, uz maksimalno produljenje do kraja 2028. godine.

Nabava je rezultirala mjerljivim poboljšanjima za svih 11 uključenih općina jer je zelene i održive proizvode učinila vidljivima i jednostavnima za odabir kroz jedinstvenu digitalnu platformu i standardizirane kataloge, ujedno osiguravši mogućnost praćenja pokazatelja usklađenosti s ciljevima kružnog gospodarstva.

Nabava je također rezultirala smanjenjem ambalažnog otpada i uporabe jednokratne plastike, jer su se dobavljači obvezali na ponovno korištenje dostavnih kutija, na davanje prednosti recklabilnim pakiranjima te na optimiziranje ruta isporuke kako bi se što je moguće više skratila dostava. Uspjeh je dodatno poduprt ugrađenim mehanizmima stalnog poboljšanja kroz godišnje sastanke i ažuriranja kataloga, čime je održiva nabava postala uobičajena, jednostavna i zajednička praksa.

Finska: Helsinki, okvirni sporazum koji spaja kružnost, sigurnost i radna prava

Grad Helsinki je u rujnu 2024. godine pokrenuo nabavu za opremanje uredskih i javnih prostora. U planu je bilo sklapanje okvirnog sporazuma na razdoblje od četiri godine, procijenjene vrijednosti 40 milijuna eura. U grupu ponuditelja se moglo uključiti do deset potencijalnih dobavljača, pri čemu su za ugovore veće od 60 tisuća eura postavljeni kriteriji po kojima je udio cijene iznosio između 40 i 70 posto bodova, dok je ostatak otpadao na kvalitetu i održivost.

Posebnu dodatnu vrijednost modelu dalo je postavljanje kriterija dokazivanja kružne ekonomije i smanjenja otpada, pri čemu su ponuditelji imali obvezu korištenja zadanog udjela rabljenog namještaja te su morali osigurati mrežni prikaz dostupnih komada. Dodatno, u tehničke specifikacije uvršteni su zahtjevi koji produljuju vijek trajanja i olakšavaju popravke, uključujući jamstvo od najmanje pet godina za nove i 12 mjeseci za rabljene proizvode, kao i kriteriji dostupnosti rezervnih dijelova tijekom perioda jamstva. Istodobno su propisani strogi zahtjevi za ograničenje štetnih tvari u materijalima te su postavljene jasne nadzorne klauzule po kojima naručitelj ima pravo kontrolirati do pet proizvoda na godišnjoj razini. Nadalje, propisani su i društveni kriteriji koji su zadali kodeks ponašanja koji je uključivao poštivanje ljudskih prava i poštenih radnih uvjeta, uz obvezu izvještavanja i mogućnost nadzora tijekom trajanja ugovora, dok je kao minimalni početni standard u sustavu logistike definiran EURO VI standard, uz obvezu prijelaza dostavnih vozila na obnovljive izvore energije unutar perioda od dvije godine.

Uvođenje obveznog udjela rabljenog namještaja i strožih ograničenja štetnih tvari bitno je promijenilo dinamiku postupka, pa je tržišni dijalog bio nužan kako bi se provjerila izvedivost kriterija, osobito zbog ograničene sljedivosti rabljenih proizvoda i poteškoća u primjeni standarda za opasne tvari. Unatoč složenosti, zaprimljeno je 13 ponuda, a ugovori su potpisani s deset dobavljača, dok su kao ključne pouke prepoznati potreba za ranim uključivanjem tržišta, realno postavljena očekivanja i snažan ugovoreni sustav nazora.

Hrvatska iz gore navedenih primjera dobre prakse može izvući jasne poruke. Najveći iskoraci se postižu kada se zeleni kriteriji standardiziraju po nabavnim kategorijama, unaprijed provjere kroz tržišni dijalog i zatim operativno provedu kroz transparentne postupke, uz obvezno ugovorno praćenje. Time se zelena nabava pretvara u postupak koji daje mjerljive rezultate te istodobno jača tržište zelenih proizvoda i usluga.

Objava Međunarodni primjeri: najbolje prakse iz EU država koje Hrvatska može primijeniti pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.