Praksa nam govori da se naručitelji pri nabavi IT opreme u pravilu vode nižom početnom cijenom i brzinom isporuke, pritom često zanemarujući da se najveći trošak i okolišni učinak stvaraju tek kasnije kroz potrošnju energije, zamjene dijelova, servisiranje te zbrinjavanje otpadnog materijala. Zelena nabava, s druge strane, polazi od životnog ciklusa i zahtijeva za duljim trajanjem uređaja, manjom potrošnjom energije, lakšim popravcima i, konačno, pravilnim ulaskom u sustav reciklaže. Stoga su na razini Europske unije razvijeni kriteriji zelene javne nabave za računala, monitore, tablete i pametne telefone, kao i za podatkovne centre, serverske sobe i usluge računalstva u oblaku[1].

Minimalni zahtjevi koji u praksi ostvaruju najveće učinke u ovoj nabavnoj kategoriji proizlaze iz načela energetske učinkovitosti i sustavnog upravljanja energijom. U skladu s europskim pristupom zelenoj javnoj nabavi IT opreme, naglasak se stavlja na mjerljive pokazatelje potrošnje te na konfiguracije koje smanjuju potrošnju energije tijekom aktivnog rada i stanja mirovanja. Takvi zahtjevi izravno podupiru ciljeve Odluke o provedbi zelene javne nabave[2] jer omogućuju transparentnu provjeru performansi proizvoda i usporedivost ponuda.

Jednako važan skup kriterija odnosi se na produljenje životnog vijeka opreme i sprječavanje planiranog zastarijevanja, prakse koja ima značajne negativne posljedice i za korisnike i za okoliš. To se može osigurati propisivanjem duljih jamstvenih rokova, zahtjevom za višegodišnjom dostupnošću rezervnih dijelova te mogućnošću popravka, uz obvezne sigurnosne i funkcionalne nadogradnje softvera. Na taj se način potiče kružno gospodarstvo, smanjuje količina elektroničkog otpada i povećava ukupna vrijednost ulaganja javnog sektora.

U provedbi takvih kriterija preporučuje se oslanjanje na relevantne međunarodne i europske registre i oznake koji potvrđuju energetsku učinkovitost i okolišne značajke proizvoda, primjerice:

• EPREL – Europski registar proizvoda s energetskim oznakama – službena baza podataka EU koja omogućuje provjeru energetskih oznaka i tehničkih parametara proizvoda.
• EPEAT Registry – pretraživa baza certificirane elektroničke opreme koja pomaže naručiteljima u odabiru proizvoda s manjim utjecajem na okoliš.
• ENERGY STAR Product Finder (EPA) – alat za pronalaženje energetski učinkovitih uređaja koji zadovoljavaju stroge kriterije potrošnje energije.

Uključivanjem referenci na navedene registre u dokumentaciju o nabavi dodatno se jača pravna sigurnost postupka, olakšava dokazivanje sukladnosti i osigurava usklađenost s najboljim praksama zelene javne nabave.

Treći skup minimalnih zahtjeva odnosi se na materijale i opasne tvari te na dokazivu kružnost. EU pristup naglašava smanjenje opasnih tvari i bolju mogućnost ponovne uporabe i recikliranja, uz jasne dokaze o svojstvima proizvoda. U praksi se to operacionalizira traženjem deklaracija o recikliranom sadržaju, mogućnosti rastavljanja i označavanja materijala, uz prihvaćanje vjerodostojnih eko oznaka i certifikata za dokaz sukladnosti.

Smanjenje količine budućeg e-otpada nastalog nakon nabave IT opreme počinje već u dokumentaciji o nabavi. Uz precizno specificiranje tehničkih karakteristika poželjno je ugovoriti povrat stare opreme, ponovno korištenje kroz obnovu i preraspodjelu, te obvezno odvajanje i predaju ovlaštenim sustavima u skladu s pravilima o otpadu električne i elektroničke opreme. Na razini upravljanja imovinom, najveći dobitak dolazi iz standardizacije specificiranih modela, produljenja ciklusa zamjene, kupnje obnovljene opreme, gdje je primjenjivo, te izvještavanja o udjelu ponovne uporabe i količinama predanim na oporabu.

U dokumentaciji o nabavi mogu se specificirati i uređaji s modularnom konfiguracijom, s mogućnošću buduće nadogradnje pojedinih komponenti, poput radne memorije ili pohrane podataka, čime se izbjegava potreba zamjene čitavog uređaja zbog kvara ili promjene samo jedne komponente. Nadalje, korisno je propisati minimalne pragove vezane uz pouzdanost i trajnost, primjerice minimalan broj ciklusa punjenja baterije uz zadržavanje početnih kapaciteta, otpornost kućišta i računalne periferije na padove ili trošenje, ili posjedovanje relevantnih standarda i certifikata, poput standarda kojim se dokazuje vodootpornost ili zaštita od ulaska prašine. Dodatno, prilikom nabave prijenosnih računala i mobilnih uređaja može se specificirati mogućnost zamjene baterije ili zaslona uređaja.

Na razini organizacije naručitelja smanjenju e-otpada može doprinijeti i korištenje modela koji se baziraju na najmu umjesto vlasništva, pogotovo kada uključuju ugovornu obvezu dobavljača za redovitim održavanjem, popravcima i povratom opreme na kraju upotrebe, kao i specificiranje zahtjeva za korištenjem višekratne transportne ambalaže ili obveznih minimalnih logističkih standarda, slijedeći time primjere dobre prakse koji su već prisutni u drugim državama Europske unije.

Takav pristup zelenu nabavu pretvara u mjerljivu i moćnu polugu na putu minimiziranja troškova i smanjenja e-otpada, pritom dajući stabilan signal tržištu da se trajnost i održivost u konačnici isplate.

[1] https://green-forum.ec.europa.eu/green-business/green-public-procurement/gpp-criteria-and-requirements_en

[2] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_11_137_2260.html

Objava Zelena nabava IT opreme: minimalni zahtjevi i kako smanjiti e-otpad pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

• Možete li nam ukratko predstaviti svoju ulogu u Karlovačkoj županiji i objasniti koliko je priprema zelene javne nabave hrane bila zahtjevan proces za Vaš tim?

Poslovima javne nabave se bavim 15-tak godina počevši u HŽ Infrastrukturi d.o.o.  U Karlovačkoj županiji, poslovi javne nabave ustrojeni su unutar Upravnog odjela Ureda župana, odnosno u Odsjeku za javnu nabavu i tehničke poslove. Kao voditeljica navedenog Odsjeka koordiniram cjelokupni proces nabave za potrebe županije, a što uključuje izradu Plana nabave, provedbu postupaka javne i jednostavne nabave, sklapanje ugovora. Ujedno provodimo postupke objedinjene nabave za ustanove i tvrtke kojima je Karlovačka županija osnivač.

Priprema zelene javne nabave je bio izuzetno zahtjevan proces. Ne smijemo smetnuti s uma da su neke od grupa također rezervirane za društveno odgovorna poduzeća, tako da ako ćemo biti precizni – ovo je zelena i društveno odgovorna nabava.

Imali smo u županiji već goleme, skupe projekte, gdje su postupci javne nabave tražili specifična znanja i iskustvo. Međutim, zelenu javnu nabavu smo pripremali nekoliko mjeseci. No, nije ovo bila „samo nabava“. Koncept nabave radio se na osnovu analize stanja na terenu, tražio je multidisciplinaran pristup – suradnju stručnjaka iz područja poljoprivrede, školstva, nabave a koordiniran je i vođen je od strane Razvojne agencije Karlovačke županije.

• Što je bio glavni poticaj da Karlovačka županija krene u ovakav model zelene javne nabave hrane za škole?

Impuls za ovakvu, nazovimo aktivnost, bio je detaljan uvid u stanje poljoprivredne proizvodnje i velika želja županice i cijelog tima da se određeni pomak napravi. Promišljali smo kako iskoristiti javna sredstva kao polugu koja bi pomogla toj promjeni, bez da čekamo neki drugi izvor sredstava. U rukama, u tom trenutku, nismo imali nikakva dodatna sredstva poput nekih velikih projektnih i odlučili smo naša sredstva iskoristiti pametno, iskoristiti sve mogućnosti koje nam ZJN daje da bismo pristupili „malima“ bez posrednika, osigurati im plasman i poštenu cijenu. Također, prijašnjih godina svaka osnovna škola  nabavljala je hranu za sebe i zbog poskupljenja, izgledno je da bi svaka škola morala raditi otvorene postupke pa je županija odlučila da za svih 18 osnovnih škola kojima je osnivač ujednači jelovnike te provede objedinjenu javnu nabavu za hranu, a čime se dobiva na većoj učinkovitosti, transparentnosti te standardizaciji.

• Karlovačka županija provela je dva različita postupka nabave hrane. Zašto ste se odlučili upravo na takav pristup?

Kada gledate tipične postupke nabave, način formiranja grupa (tj veliko okrupnjivanje – primjerice grupa – povrće) u pravilu ne omogućava samim proizvođačima sudjelovanje. De facto, standardni postupci ne otvaraju tržište u potpunosti. S ova dva postupka – jedan formiran u standardne grupe a drugi grupama prilagođen stanju terena, otvorili smo tržište maksimalno, što je i smisao javne nabave.

• Koje ste najveće izazove uočili tijekom pripreme i provedbe postupaka?

Najveći izazov koji smo uočili tijekom pripreme i provedbe postupka nabave bila je činjenica da rijetko koji proizvođač nudi više od jedne namirnice. Ako i nude više od jedne namirnice, takve stavke se ne preklapaju – primjerice jedan OPG proizvodi mrkvu i krumpir a drugi mrkvu i celer – ne možete nabaviti grincek od više proizvođača da osigurate razumnu konkurenciju. Najteža nam je bila spoznaja da ukoliko ovo želimo provesti i dati „malima“ priliku, grupe trebamo usitniti na način da je jedna namirnica – jedna grupa. Tek na taj način možemo dobiti nešto širi odaziv i konkuriranje. Šalimo se kad razgovaramo s proizvođačima i kažemo im da je ovo najlakši način da oni sudjeluju u nabavi a najteži način za nas da nešto nabavimo. Trenutan raspored grupa, slika je stanja proizvodnje i udruženosti. No vrijedilo je cijelog truda i napora jer imamo odaziv, imamo isporuku i suradnju. Nadamo se da će sljedeće iteracije postupka izgledati drugačije, odnosno da će nam stanje tržišta dati sliku da možemo ipak neke stvari okrupniti.

Ono što se pokazalo nužnim u provedbi postupaka je intenzivna koordinacija škola, njihovih jelovnika i narudžbi i prema distributerima i prema „zelenima“. Naime, radi se o 18 škola koje su različite veličine i raštrkane su po županiji. Ukoliko bi narudžbe bile nekoordinirane, posao ne bi bio praktičan niti isplativ ikome od sudionika. Tako da sa centralnog mjesta planiramo jelovnike na razini mjeseca, posredujemo između škola i dobavljača i uz puno truda i razumijevanja svih strana, uspijevamo u ovom naporu.

• Kako ste osigurali ravnotežu između zelenih kriterija, kvalitete hrane i sigurnosti opskrbe škola?

Novi jelovnici usmjereni su na podupiranje sezonske proizvodnje. Jelovnici su sastavljeni tako da uključuju namirnice koje kod nas rastu koliko je god bilo razumno a da nam osigura raznolikost i izbor jela.

Kod određivanja kriterija za odabir  ponude stavljen je naglasak na blizinu proizvodnje, čime se nastoji osigurati održivost, svježina i kvaliteta hrane koja se poslužuje djeci. Tako da je jedan od kriterija za odabir ponude primjerice Hrana više vrijednosti u pogledu veće svježine i nižeg opterećenja okoliša.

Dakle, vrednuju se ponude koje idu u prilog što kraćem putu hrane „od proizvodnje do stola“, kako bi se smanjenjem transporta smanjilo i zagađenje okoliša, a na stolove stizali što svježiji proizvodi. Kraća udaljenost od mjesta proizvodnje mjesta isporuke doprinosi većoj svježini hrane, što u konačnici predstavlja i veću kvalitetu.

Kroz dva odvojena postupka, priliku sa većim količinama i standardnim grupama imaju distributeri, tako da zajedno, distributeri i „zeleni“ opskrbljuju škole. Samo manji dio namirnica, koje se uzgajaju u većim količinama u razumno velikom krugu oko naše županije koji osigurava svježinu proizvoda, uvršten je u zeleni postupak.

• Koje prve rezultate ili koristi već sada možete izdvojiti?

Jako nam je važno da uz sve navedene prepreke zadržavamo interes proizvođača i dobavljača. Koordinacija narudžbi škola kao i intenzivna komunikacija svih strana je od centralne važnosti. Činjenica da nam se na ponovljene pozive javljaju ljudi koji su i prethodno nudili i dobili ugovore nas veseli – znači da sustav funkcionira. Recimo, kada smo puštali tu nabavu u produkciju, nismo imali točan dojam kakav će interes biti, hoće li se proizvođači odazvati. Mi smo ljude koji stvarno rade u polju pozvali da pristupe u EOJN. To su procedure koje ni iskusni administratori ne vole. Proizvođačima smo osigurali tehničku pomoć u samom apliciranju u sustav. Nadali smo se da će uspjeti, osigurali smo im svu podršku ali nikad ne možete znati dok ne krenete. Oni su uspjeli, bili su dovoljno hrabri pokušati a mi smo jako zadovoljni zbog toga. U razvojnom smislu, dobro je da proizvođači otkrivaju javne naručitelje kao svoje tržište.

Količine hrane smo procjenjivali za jelovnike koje nismo do tada koristili i za koje ne postoji prethodno iskustvo. Veselilo nas je vidjeti da su u školama bili prezadovoljni jabukama i unutar mjesec dana pojelo se tonu i pol jabuka. Morali smo brzo nakon prvog poziva za nuđenje poslati novi. Odlično je što je dinamički postupak fleksibilan na taj način.

Također, jedan od proizvođača namaza je imao toliko dobru povratnu reakciju djece koja su pak tražila da im roditelji doma nabave te namaze i naši OPG-ovi vide i veću potražnju svojih proizvoda i odličnu povratnu informaciju i šire od ove nabave.

Počelo se pričati o važnosti lokalne kupovine, o važnosti zdrave prehrane – roditelji su tražili u nekim školama kuhane obroke svaki dan a škole su im izašle u susret.

• Što ste kroz ovaj proces naučili kao javni naručitelj?

Naučili smo da je ovo dobar put kojeg vrijedi razvijati. Čim je postupak krenuo u realizaciju, naučili smo puno toga što možemo optimizirati i sve te lekcije ćemo primijeniti u većem i širem postupku prvom sljedećom prilikom.

• Koju biste poruku poslali drugim institucijama koje tek razmišljaju o zelenoj javnoj nabavi hrane?

Ono što bismo htjeli staviti u fokus, osim zelenih kriterija je i način formiranja grupa. Zaista, kada smo vidjeli što je potrebno da bismo terenu izašli u susret, brinuli smo se oko administrativnog tereta i odgovora proizvođača. No realizacijom vidimo da itekako vrijedi svakog truda. Znamo da je ovo put i način, teren nas sada treba pratiti povećanjem proizvodnje, iskorakom u EOJN i nadamo se, zajedničkim nastupom.

U kontekstu nabave je jako zanimljiv pristup korištenja nabave kao alata upravljanja razvojem a ne samo nabavljanja neke stvari/usluge/rada.

• Smatrate li da bi Odluku o provedbi zelene javne nabave trebalo primijeniti na sve javne naručitelje? 

Smatram da bi se trebala primijeniti sva sve javne naručitelje, ali mislim da je dobar način i postupno uvođenje. Važno je također nabavu promišljati dublje od formalnog zadovoljavanja nekog minimalnog uvjeta koji nabavu čini zelenom. Ovo je alat koji nam je dan u ruke i kojeg treba koristiti svrhovito.

• Planirate li neke buduće zelene nabave temeljem Odluke o provedbi zelene javne nabave?

Planiramo, a neke već i provodimo.

Objava Put od polja do školskog stola: Intervju sa Sanjom Sila Mlikan o izazovima i uspjesima zelene javne nabave pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Javna ustanova Istarsko veleučilište – Università Istriana di scienze applicate je u ožujku 2026. godine pokrenula otvoreni postupak nabave istraživačke opreme i laboratorijskog namještaja, procijenjene vrijednosti 3,4 milijuna eura. U okviru nabave Naručitelj nabavlja opremu za metalografsku pripremu uzoraka i ispitivanje tvrdoće.

Tehničkim specifikacijama je propisano da sva nabavljena oprema mora biti tvornički nova, a predmet nabave, među ostalim, uključuje i nabavu te isporuku opreme, iskrcaj, unošenje na lokaciju i postavljanje opreme na mjesto korištenja, montažu i instalaciju opreme te pripadajuće programske podrške do pune funkcionalnosti, sav potrebni pribor i potrošni materijal za početno korištenje, podešavanje i puštanje u rad, osnovne funkcionalne testove, edukaciju, servisnu podršku i održavanje, tehničku dokumentaciju za rukovanje, instalaciju i održavanje opreme na hrvatskom i/ili engleskom jeziku i latiničnom pismu.

Svi ponuditelji dužni su dostaviti nabavljenu opremu sukladno specifikacijama navedenim u Troškovnicima, pritom poštujući sve važeće zakone i propise Republike Hrvatske, te osigurati da sva nabavljena oprema ima jamstveni rok od najmanje jedne godine, odnosno dulji, što se dodatno vrednuje prilikom bodovanja.

Kriteriji odabira

Kriterij za odabir ponude je ekonomski najpovoljnija ponuda koja se utvrđuje na temelju cijene i dodatnih tehničkih karakteristika, na način kako je prikazano u nastavku:

Formula za izračun ukupnog broja bodova ponude je sljedeća:

Maksimalni broj bodova koji ponuditelj može dobiti prema ovom kriteriju je 20 (slovima: dvadeset). Onaj ponuditelj koji dostavi ponudu sa najnižom cijenom dobit će maksimalni broj bodova. Bodovna vrijednost prema ovom kriteriju izračunava se prema sljedećoj formuli:

Bc=min(C)/C*20

Gdje je:

B_C – broj bodova ponude za cijenu

C – cijena ponude s PDV-om za koju se računa broj bodova

min(C) – najniža cijena ponude s PDV-om među svim prihvatljivim ponudama

Broj bodova koji se dodjeljuje ponudi ovisi o ponuđenim vrijednostima cijene drugih ponuda.

Naručitelj je kao težinski dominantni kriterij u ponderu odredio dodatne tehničke karakteristike ponuđenih uređaja. Maksimalni broj bodova koji ponuditelj može dobiti po ovom kriteriju je 80 (slovima: osamdeset) bodova, ovisno o nuđenim dodatnim karakteristikama.

Bodovi će se dodijeliti sukladno sljedećim kriterijima:

Uređaj 1/5 Uređaj za poluautomatsko brušenje i poliranje uzoraka

Uređaj 2/5 Automatska precizna rezalica

Uređaj 3/5 Set za toplo i hladno kalupljenje uzoraka

Uređaj 4/5 Precizna rezalica

Uređaj 5/5 Multifunkcionalni tvrdomjer

Broj bodova 0-80 dodjeljuje se prema vrijednostima iz tablica iznad, s time da ponuda s najvećim brojem zadovoljenih stavki donosi 80 bodova. Podatak o nuđenim dodatnim tehničkim karakteristikama potrebno je dostaviti u obliku izjave koja se primjenjuje na konkretnu grupu. Ukoliko ponuditelj ne dostavi izjavu ili na njoj jasno ne naznači koje dodatne karakteristike nudi, smatra se da ponuđeni uređaj nema dodatne tehničke karakteristike te će se dodijeliti 0 bodova.

Zeleni kriteriji

Tražene tehničke specifikacije za grupu 4 vrlo dobro pokazuju kako se zelena javna nabava u praksi prevodi u konkretne i provjerljive tehničke zahtjeve. U središtu su četiri zelena pristupa koja jamče nabavu „zelenijih“ i održivijih proizvoda: smanjenje potrošnje energije, racionalno upravljanje vodom, produljenje životnog vijeka uređaja te smanjenje materijalnog otiska kroz način pakiranja i servisiranja. Za svih pet uređaja propisan je ekološki način rada, odnosno automatski prelazak u stanje niske potrošnje energije kada nisu u uporabi, što je osobito važno kod opreme koja ostaje uključena ili je u stanju pripravnosti tijekom duljih razdoblja.

Jednako je važan i kriterij upravljanja potrošnjom vode. Kod automatske precizne rezalice i precizne rezalice naglašena je recirkulacija vode, a u bodovanju se dodatno vrednuju integrirani spremnik za recirkulaciju te spremnik s filtrima kapaciteta 50 litara ili više, što pokazuje da je Naručitelj proklamiranu okolišnu ambiciju ugradio i u kriterije za odabir. Posebno valja istaknuti dio tehničkih specifikacija koji ističe mogućnost popravka ili nadogradnje pojedinih dijelova opreme umjesto zamjene cijelog uređaja. Riječ je o jednom od najvažnijih, a u domaćoj praksi često nedovoljno korištenih zelenih kriterija, koji izravno utječe na smanjenje budućeg otpada i troškova zamjene.

Ne smije se zanemariti niti značaj bodovanja produljenog jamstva. U promatranom primjeru, jamstveni rok od dvije godine se boduje kod svih pet uređaja, pri čemu su za multifunkcionalni tvrdomjer dodatni jamstveni uvjeti vrednovani s čak 15 bodova, više nego neke funkcionalne karakteristike. Takav pristup pokazuje zrelu nabavnu logiku, jer osigurava da naručitelj ne kupuje samo performanse u trenutku isporuke, već i sigurnost održavanja funkcionalnosti kroz dulje razdoblje uporabe. U dokumentaciji je dodatno razrađeno da jamstvo uključuje otklanjanje nedostataka na lokaciji naručitelja, izlazak na teren u roku od sedam dana, odvoz u ovlašteni servis ako popravak nije moguć na lokaciji, te zamjenu opreme ako se kvar ne otkloni u razumnom roku, što spada pod elemente koji izravno pridonose duljem vijeku trajanja i manjoj potrebi za prijevremenom zamjenom opreme.

Analizirani postupak javne nabave predstavlja primjer dobre prakse kako se okolišni kriteriji mogu ugraditi u dokumentaciju o nabavi bez gubitka tehničke preciznosti. Umjesto da se održivost svede na opće izjave, ona je razložena na mjerljive elemente, poput načina rada u mirovanju, recirkulacije vode, mogućnosti popravka i nadogradnje, duljeg jamstva, lakšeg čišćenja, modularnosti i pakiranja u ekološki prihvatljivu ambalažu. Iskustvo pokazuje da takav pristup daje najbolje rezultate, pošto se okolišni zahtjevi ne odvajaju od funkcionalnosti uređaja, već čine jedinstven skup, dok je održivost ugrađena u samu logiku predmeta nabave.

Objava Primjer postupka nabave sa zelenim kriterijima – Hrvatska pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS, Eco Management and Audit Scheme) dobrovoljni je instrument Europske unije namijenjen organizacijama koje žele sustavno mjeriti, upravljati i trajno poboljšavati svoj utjecaj na okoliš. Uspostavljen je 1993. godine kao poluga europske okolišne politike, za dobrovoljno sudjelovanje otvoren je od 1995., a od 2001. dostupan je svim vrstama organizacija, uključujući tijela javne vlasti i druge subjekte javnog sektora. Danas se provodi na temelju Uredbe (EZ) br. 1221/2009, a njegova je svrha povezati okolišnu politiku, zakonsku usklađenost, unutarnje upravljanje, neovisnu verifikaciju i javno izvještavanje. U praksi EMAS služi organizacijama da smanje potrošnju energije i resursa, unaprijede procese, povećaju transparentnost i ojačaju vjerodostojnost prema građanima, partnerima i naručiteljima, zbog čega je posebno relevantan i za sustav zelene javne nabave.

Za zelenu javnu nabavu u Hrvatskoj EMAS je važan jer povezuje dvije strane koje se u praksi još uvijek često promatraju odvojeno. S jedne strane stoji javni ili sektorski naručitelj koji mora pripremiti i provesti postupak na način da okolišni zahtjevi budu razmjerni i provjerljivi, te povezani s predmetom nabave, a s druge strane stoji gospodarski subjekt, odnosno ponuditelj, koji mora dokazati da je sposoban izvršiti ugovor uz primjenu odgovarajućih mjera upravljanja okolišem. EMAS tu djeluje kao most između naručitelja i gospodarskog subjekta, te služi ne samo kao interni sustav upravljanja, već i kao relevantan dokaz da gospodarski subjekt ima uspostavljen, verificiran i transparentan model upravljanja okolišem. Upravo ta kombinacija upravljanja, verifikacije i transparentnosti čini EMAS osobito korisnim u javnoj nabavi, u kojoj sama okolišna namjera, bez dokazive sposobnosti izvršenja, nije dovoljna.

U pravnom smislu, EMAS je za javnu nabavu važan zato što ulazi u područje normi upravljanja okolišem. Direktiva 2014/24/EU dopušta da javni naručitelj u dokumentaciji o nabavi uputi na EMAS ili druge priznate sustave upravljanja okolišem, pri čemu je ključno da takav zahtjev bude opravdan prirodom predmeta nabave i načinom izvršenja ugovora. Drugim riječima, EMAS se ne koristi samo zato što „dobro zvuči“ ili se veže na nadnacionalne standarde, već zato što naručitelj mora imati razuman i dokaziv razlog zbog kojeg je sustav upravljanja okolišem relevantan za uredno izvršenje konkretnog ugovora. Pritom se ne smije zaboraviti na jednakovrijednost i obvezu da se u takvim slučajevima moraju prihvatiti i jednakovrijedne potvrde, u situaciji kada gospodarski subjekt nema EMAS, ali može dokazati da primjenjuje usporedive mjere upravljanja okolišem.

U praksi to dovodi do najvažnijeg pitanja: „Kada EMAS doista ima smisla koristiti kao alat javne nabave?“. EMAS je koristan u onim postupcima nabave u kojima okolišni učinak ne proizlazi samo iz svojstava robe, nego iz načina na koji se ugovor izvršava. To je, primjerice, slučaj kod ugovora o uslugama čišćenja, održavanja objekata, gospodarenja otpadom, prijevoza, logistike, održavanja zelenih površina, komunalnih usluga, građevinskih radova ili infrastrukturnih zahvata. U takvim predmetima nabave nije dovoljno da ponuditelj dostavi izjavu da će raditi održivo, već naručitelj mora procijeniti ima li gospodarski subjekt stvarno uspostavljen sustav za upravljanje energijom, vodom, otpadom, emisijama, kemikalijama, ambalažom, internim postupcima ili potencijalnim incidentima koji utječu na okoliš. Upravo tu EMAS postaje relevantan i služi kao dokaz sposobnosti u dijelu koji se odnosi na upravljanje okolišem.

Potrebno je naglasiti da nema potrebe EMAS koristiti u svakoj zelenoj nabavi. Ako se nabavlja roba čija se okolišna svojstva mogu izravno opisati tehničkim specifikacijama, kriterijima za odabir ponude ili eko-oznakama proizvoda, tada EMAS često neće biti najprimjereniji alat. Primjerice, kod nabave uredskog papira, sredstava za čišćenje, ili informatičke opreme puno je prirodnije tražiti konkretna svojstva proizvoda, energetske razrede, odsutnost određenih štetnih tvari ili vjerodostojne eko-oznake. Valja zapamtiti da je EMAS najjači tamo gdje okolišna kvaliteta ovisi o organizaciji procesa rada, a ne samo o deklaraciji svojstava predmeta nabave, stoga dobra praksa traži od naručitelja da prvo utvrdi gdje se nalazi okolišni rizik, a tek zatim odabere pravni i tehnički instrument kojim će ga obuhvatiti.

Dodatna vrijednost EMAS-a leži u tome što on ne završava u trenutku dostave ponude. Gospodarski subjekt mora trajno pratiti svoje okolišne aspekte, provoditi interne provjere, osigurati usklađenost s propisima, postavljati ciljeve poboljšanja i javno objavljivati verificiranu izjavu o usklađenosti. U javnoj nabavi to je osobito važno kod ugovora duljeg trajanja, okvirnih sporazuma, usluga koje se izvršavaju kroz više lokacija, te građevinskih ili komunalnih ugovora u kojima učinak ovisi o svakodnevnom ponašanju izvršitelja, a ne samo o jednom isporučenom proizvodu. Poseban značaj navedenoga za hrvatske primjere leži u praksi koja kazuje da zelena javna nabava još uvijek prečesto ostaje na razini pojedinačnih okolišnih zahtjeva u dokumentaciji o nabavi, bez jače poveznice s organizacijskom sposobnošću ponuditelja da te zahtjeve doista i provede. EMAS se tu nameće kao rješenje jer omogućuje da se okolišna dimenzija ne svede samo na predmet nabave, već da obuhvati i dodatne segmente poput načina izvršenja ugovora, upravljanja resursima, unutarnjih kontrola i transparentnosti.

Praksa pokazuje da Europska komisija i druge institucije EU već godinama koriste EMAS kao interni alat upravljanja okolišem, a u stručnim materijalima se navode primjeri nacionalnih i sektorskih naručitelja koji u postupcima nabave prihvaćaju EMAS kao dokaz sposobnosti za primjenu mjera upravljanja okolišem. Primjer Litavske uprave za ceste pokazuje kako se EMAS može koristiti u okolišno zahtjevnim ugovorima za cestogradnju i održavanje prometne infrastrukture. Slično vrijedi i za organizacije iz sektora čišćenja i usluga, gdje je u nekim državama članicama EMAS postao opipljiva tržišna prednost.

Hrvatska u formalnom smislu već ima sve ključne preduvjete da snažnije poveže EMAS i zelenu javnu nabavu. Nadležno tijelo je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, a nacionalni provedbeni okvir je definiran Uredbom o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu za ekološko upravljanje i neovisno ocjenjivanje (NN 131/2020). Uredbom su izrijekom uređeni postupak podnošenja prijave za registraciju, rokovi i visina naknade, sadržaj i način vođenja registra, uvjeti za odbijanje registracije te privremeno ili trajno brisanje iz registra, poticaji za organizacije, promocija sustava EMAS i izvještavanje Europske komisije. Hrvatska ima i operativnu infrastrukturu, uključujući nacionalni EMAS portal i javno dostupan registar EMAS organizacija, koji je evidentirao tri važeće registracije (HiPP Croatia d.o.o., PREMIFAB d.o.o. i Toplice Sveti Martin d.o.o.). Jasno je stoga da normativni i institucionalni temelj postoji, no sam broj registriranih subjekata ukazuje da sustavna uporaba EMAS-a u nabavnoj praksi još uvijek nije u potpunosti zaživjela, ili je barem daleko od ispunjavanja svog punog potencijala.

U takvim okolnostima sljedeći razvojni korak za Hrvatsku ne bi trebao biti donošenje novih formalnih pravila, već operativno prevođenje postojećeg institucionalnog okvira u praksu. To u prvom redu podrazumijeva da se kroz smjernice, standardne obrasce i ciljane edukacije javnim i sektorskim naručiteljima jasnije pokaže u kojim je predmetima nabave opravdano tražiti dokaze o primjeni sustava upravljanja okolišem. Pritom je jednako važno da se u praksi precizno razlikuju tehničke specifikacije predmeta nabave od uvjeta sposobnosti gospodarskog subjekta, kako bi se EMAS koristio ciljano, ondje gdje doista potvrđuje sposobnost za provedbu okolišnih mjera. Takav bi pristup omogućio da EMAS u hrvatskoj zelenoj javnoj nabavi postane stvarni alat za upravljanje okolišnim učinkom, a ne samo puko „slovo na papiru“ i rijetko korištena mogućnost.

Zaključno, EMAS može biti vrlo snažan alat za jačanje zelene javne nabave, ali samo ako se koristi ciljano i precizno. Njegova snaga nije u tome što zamjenjuje druge zelene alate, kao što su eko-oznake, zeleni uvjeti u tehničkim specifikacijama ili pristup životnog ciklusa, već u tome što dopunjuje sustav ondje gdje je ključno procijeniti stvarnu sposobnost gospodarskog subjekta da okolišne zahtjeve pretvori u praksu izvršenja ugovora. U takvim slučajevima EMAS predstavlja alat veće pravne sigurnosti, veće vjerodostojnosti i kvalitetnijeg izvršenja ugovora, čime dobiva razvojnu ulogu te pomaže jačanju zelene javne nabave u Hrvatskoj.

Objava EMAS kao alat za jačanje zelene javne nabave u Hrvatskoj pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Kad se govori o zelenoj javnoj nabavi, rasprava se, kao i kod većine postupaka, na prvu u pravilu povede oko procijenjene vrijednosti, no odmah zatim slijede pitanja vezana uz samo dokazivanje i održivost. U teoriji je lako napisati da naručitelj želi „zeleni“ proizvodi ili uslugu, no u praksi to, naravno, nije dovoljno. Potrebno je znati što se točno traži, kako se to dokazuje, na koji način se ponude uspoređuju i kako na najoptimalniji mogući način osigurati da se traženo prevede u jasan, zakonit i, ne manje bitno, tržišno provediv zahtjev. Upravo tu eko-oznake i certifikati pokazuju svoju stvarnu vrijednost i potvrđuju da nisu puki PR ili marketinški dodatak dokumentaciji, već alati kojima se održivost izvlači iz sfere apstraktnosti i pretvara u nešto opisivo, dokazivo i usporedivo. Zelena javna nabava ne može se ozbiljno provoditi ako svaki naručitelj kreira vlastita mjerila, metode provjere i tumačenja održivosti. Takav pristup bio bi spor, skup, ali i pravno rizičan. Tu na scenu stupaju eko-oznake i certifikati koji nude već razvijen skup kriterija, jasnu stručnu podlogu, provjerljive zahtjeve i tržišno prepoznat sustav potvrde. Drugim riječima, oni ne služe samo tome da se na proizvod tek „zalijepe“ zeleni simboli, već i da naručitelj ima pouzdan alat za oblikovanje nabave koja je i u svojoj srži uistinu zelena, a ne tek takvog imena.

Pritom je jako važno razumjeti da EU Ecolabel, FSC i PEFC ne dokazuju isto i nisu međusobno zamjenjivi. EU Ecolabel je klasična multikriterijska eko-oznaka za proizvode i usluge s manjim okolišnim otiskom u odnosu na usporedive alternative. FSC i PEFC, s druge strane, nisu opće eko-oznake, već sustavi certificiranja održivog gospodarenja šumama i sljedivosti proizvoda od drva i papira, te su kao takvi relevantni kad naručitelj nabavlja papir, namještaj, drvene elemente ili druge proizvode kod kojih je podrijetlo sirovine ključno pitanje. U praksi to znači da nije cilj tražiti što je moguće više oznaka, već tražiti ciljanu oznaku za konkretan predmet nabave. Primjera radi, kada se nabavljaju sredstva za čišćenje, tekstil ili turističke usluge savjetuje se gledati na EU Ecolabel koji u takvim situacijama može poslužiti kao vrlo praktičan alat. S druge strane, kada se nabavljaju proizvodi od drva i papira, FSC i PEFC mogu biti ključni dokazi održivog podrijetla i sljedivosti. Naravno, postoje i situacije u kojima se spomenuti instrumenti međusobno nadopunjuju. Primjerice, prilikom nabavke papira naručitelju može biti jednako važno da proizvod ima odgovarajući ekološki profil kao i da njegova celulozna vlakna dolaze iz odgovorno upravljanih izvora. Upravo stoga je presudno dubinsko razumijevanje materije, a ne puko mehaničko prepisivanje oznaka iz prethodnih dokumentacija o nabavi.

Europska komisija naglašava da primjena EU Ecolabela često pojednostavljuje pripremu dokumentacije o nabavi jer naručitelj može izravno uputiti ponuditelje na tražene kriterije, ili ih preuzeti u tehničke specifikacije i kriterije za dodjelu, što u pravilu rezultira manjim administrativnim opterećenjem, ali i s manje improvizacije i rizika da će biti potrebno pojedinačno procjenjivati svaku od dostavljenih tvrdnji ponuditelja, čineći time okolišne kriterije i operativnim, a ne samo deklarativnim. Snaga EU Ecolabela ne leži samo u prepoznatljivosti, već, prije svega, u tome što se postavljeni kriteriji temelje na znanstvenim podlogama, razvijaju kroz periodično savjetovanje s uključenim dionicima, ali i redovito ažuriraju. Navedeno je od presudnog značaja za postupke javne nabave, pošto naručiteljima omogućava da se oslone na već izrađene kriterije, umjesto da nepotrebno gube vrijeme na procjenjivanje toga što je „dovoljno zeleno“, time dodatno dajući na značaju tezi da je javna nabava sve više alat za postizanje ciljeva održive proizvodnje i potrošnje. Višekriterijski pristup pritom sprječava da se održivost svede na samo jedan atribut, primjerice na reciklirani sadržaj ili nisku potrošnju energije, dok metodologija životnog ciklusa daje širinu i onemogućava da se okolišni teret samo premjesti iz jedne njegove faze u drugu, čime se naručiteljima pomaže izbjeći najčešću zamku zelene nabave – kupnju proizvoda koji dobro zvuči, ali nema cjelovito potvrđena okolišna svojstva.

Važno je istaknuti da doprinos eko-oznaka ne završava u trenutku otvaranja ponuda. Jedna od manje vidljivih, ali dugoročno možda i najvažnijih njihovih funkcija je vezana uz tržišni učinak. Kad javni naručitelji krenu dosljedno koristiti eko-oznake, oni time ne mijenjaju samo sadržaj pojedine nabave, već i ponašanje na tržištu jer proizvođači počinju prilagođavati proizvodne procese, širiti ponudu održivih proizvoda i ozbiljnije upravljati podacima o svojim okolišnim učincima. Da bi se navedeno uistinu postiglo, eko-oznake i certifikati se moraju promišljeno koristiti. Najčešća pogreška u praksi nisu prestrogi, već nedovoljno precizni kriteriji prihvatljivosti. Primjera radi, ponekad se navede oznaka bez potpunog razumijevanja njezinog stvarnog dosega, a ponekad se pomiješaju eko-oznake i puke tvrdnje proizvođača. Dobra praksa stoga uvijek počinje s nekoliko vrlo jasnih pitanja usmjerenih na to što se želi dokazati, koji je okolišni rizik najvažniji, koja oznaka ili certifikat ga vjerodostojno prikrivaju, te kako će se pratiti usklađenost tijekom izvršenja ugovora. Kada se tim pitanjima pristupi s profesionalnim i promišljenim pristupom, te s potrebnom dozom ozbiljnosti, eko-oznake prestaju biti tek formalni prilozi i postaju pravi upravljački alat.

Na koncu, valja još jednom podvući da korištenje EU Ecolabela, FSC-a, PEFC-a i drugih oznaka i certifikata u postupcima zelene javne nabave povećava pravnu i stručnu sigurnost provedenih postupaka, ujedno štedeći vrijeme naručiteljima i šaljući predvidljive signale ponuditeljima, te time postavljajući više standarde na tržištu. Upravo stoga njihova uloga u zelenoj javnoj nabavi nije pomoćna, već strukturna. Bez njih zelena javna nabava često ostaje tek dobra namjera, dok s njima ona postaje mjerljiva, provjerljiva i stvarno provediva praksa.

Objava Uloga eko-oznake i certificiranja u ZeJN (EU Ecolabel, FSC, PEFC itd.) pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Zelena javna nabava u posljednjim godinama je postala jedna od najizravnijih poluga održivog poslovanja u razvijenom svijetu. Javna tijela u Europskoj uniji kroz nabavu usmjeravaju oko 16 posto europskog BDP-a, približno 2,5 bilijuna eura godišnje, što dovodi do toga da postavljeni kriteriji u nabavama određuju što će se i kako proizvoditi, te koja će rješenja dobiti tržišni zamah.

Zelena javna nabava definira se kao postupak u kojem javna tijela nabavljaju robu, usluge i radove s manjim utjecajem na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa u odnosu na alternative iste osnovne funkcije. Upravo taj životni ciklus, od proizvodnje i uporabe do održavanja i zbrinjavanja, mijenja logiku odlučivanja. Umjesto najniže početne cijene, u fokus ulaze ukupni trošak vlasništva i mjerljivi okolišni učinak, a sama vrijednost zelene nabave posebno dolazi do izražaja kada se u obzir uzme šira slika koja uključuje potrošnju energije, servisne intervale i ukupni vijek trajanja.

Jedan od glavnih argumenata vrijednosti zelene nabave je njezin doprinos očuvanju okoliša. Istraživanja kazuju da su aktivnosti koje proizlaze iz postupaka javne nabave izravno ili neizravno povezane s čak 15 posto emisija stakleničkih plinova, time jasno profilirajući institut nabave u konkretan instrument klimatskih politika. Posljedično, sve se više govori o strateškoj nabavi koja ne samo da potiče inovacije u industriji već istodobno smanjuje emisije štetnih plinova, uz zanemariv ili ograničen porast troška za dobavljača.

Promatrajući situaciju na razini Republike Hrvatske, podaci jasno potvrđuju snažan razvojni potencijal i pozitivne pomake u sustavu. Podaci govore da je ukupna vrijednost provedenih javnih nabava (uključujući jednostavnu nabavu) u 2024. godini iznosila 14,34 milijarde eura, bez PDV-a, što predstavlja rast od 13,13 posto u odnosu na godinu ranije, te čini otprilike šestinu hrvatskog BDP-a (16,69 posto). Istodobno, podaci govore da je u 2024. godini sklopljeno 5.643 ugovora zelene javne nabave u ukupnom iznosu od 2,32 milijardi eura bez PDV-a, što čini 18,74 posto ukupne vrijednosti provedenih nabava[1].

Potrebno je posebno istaknuti dvostruku ulogu zelenih proizvoda i usluga. S jedne strane oni omogućavaju provjerljivost i provedivost, jer eko oznake i certifikati olakšavaju određivanje tehničkih specifikacija i kriterija dodjele te ubrzavaju dokazivanje sukladnosti. S druge strane, oni doprinose i prijenosu standarda održivosti iz javnog u privatni sektor, izravno utječući na ponašanje poduzeća. Pritom zelena politika u poslovanju služi i kao čvrsti interni kompas pri nabavi materijala, opreme i usluga, postavljajući jasne kriterije utjecaja na okoliš i zdravlje, te postulirajući logiku trostruke, društvene, financijske i okolišne, bilance. U praksi to dovodi do veće operativne učinkovitosti kroz postizanje energetskih ušteda i stvaranje manjih količina otpada, pružajući veću zaštitu zdravlja te potičući jače uključivanje zaposlenika u održive navike te doprinoseći smanjenju regulatornih rizika kroz transparentnije dobavne lance.

Konkretni učinci zelene nabave najbolje se vide tamo gdje je operativni trošak najveći. Primjerice, kada se govori o rasvjeti u javnim zgradama kriterij troška životnog vijeka omogućuje da se ponude uspoređuju po ukupnim troškovima nastalim tijekom čitavog vijeka trajanja, uključujući potrošnju energije i održavanje. Europska komisija je za tu svrhu razvila i poseban priručnik i alat za izračun LCC-a (engl. Life-Cycle-Cost) za unutarnju rasvjetu, kako bi se olakšalo donošenje troškovno učinkovitijih odluka[2].

U komunalnom i prijevozničkom sektoru, naglasak se u posljednjim godinama pomakao s emisijskih standarda prema jasno definiranoj pravnoj kategoriji čistih vozila. Početkom 2026. godine došlo je do promjene definicije „čistog vozila“ koje se od 1. siječnja definira kao vozilo kategorije M1, M2 i N1 s nultim emisijama iz ispušne cijevi i stvarnim emisijama onečišćujućih tvari tijekom vožnje, odnosno kao vozilo kategorije M3, N2 i N3 koje upotrebljava alternativna goriva koja su definirana posebnim propisom. Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu[3] je ujedno „teško vozilo s nultim emisijama“ definirao kao čisto vozilo koje nema motor s unutarnjim izgaranjem ili ima motor s unutarnjim izgaranjem koji ispušta manje od 1 g CO2/kWh ili manje od 1 g CO2/km[4]. Time su emisijski zahtjevi pri nabavi vozila pretvorili okolišne ciljeve u jasne tehničke uvjete.

Kod potrošnih proizvoda i usluga, oslanjanje na vjerodostojne certifikate poput EU Ecolabel ili jednakovrijedno povećava usporedivost i skraćuje provjeru sukladnosti. Kada se takvi zahtjevi ponove u više nabava i kategorija, dobavljači dobivaju stabilan signal za ulaganje u učinkovitije proizvode, transparentnije podatke i inovacije, time usmjeravajući razvoj tržišta prema rješenjima s manjim negativnim utjecajem na okoliš.

U suštini, zelena javna nabava i zelene nabavne politike u poduzećima počivaju na istoj poslovnoj logici i proizvode sličan učinak. One preusmjeravaju potražnju prema rješenjima s manjim negativnim utjecajem po okoliš, postupno postavljaju više standarde za dobavljače, ubrzavaju razvoj ponude zelenih proizvoda i usluga te održivost pretvaraju u upravljiv skup kriterija koji se može dokazivati i mjeriti kroz cijeli lanac vrijednosti. Učinak se dodatno pojačava kada se u dokumentaciju o nabavi i ugovor ugrade obveze koje prate cijeli životni vijek predmeta nabave, primjerice obvezu dostupnosti rezervnih dijelova i servisne podrške, mogućnost popravka i zamijene ključnih komponenti. Naručitelji kroz tehničke specifikacije i ugovorne odredbe mogu poticati konsolidaciju i standardizaciju opreme na manji broj modela, veću interoperabilnost te dostupnost rezervnih dijelova i podrške, ali i utjecati na uvođenje pokazatelja vezanih uz kružnost (primjerice uz udio ponovne uporabe ili stopu popravaka u odnosu na stopu zamjene), time premještajući održivost iz puke deklarativne sfere u svakodnevnu operativnu praksu.

[1] Statističko izvješće o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj – ZeJN – Zelena javna nabava

[2] https://green-forum.ec.europa.eu/green-business/green-public-procurement/life-cycle-costing_en

[3] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_05_52_1049.html

Objava Uloga zelene javne nabave i zelenih proizvoda i usluga u održivom poslovanju pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Datum: 16. ožujka 2026. | Vrijeme: 10:00 do 12:15 (CET) | Lokacija: Online | Jezik: Engleski | Organizator: Europska komisija

Europska komisija organizira webinar posvećen EU Ecolabel oznaci za usluge turističkog smještaja „Ostanite zeleni, istaknite se na tržištu: kako EU Ecolabel donosi okolišnu izvrsnost vašem turističkom smještaju“.

Webinar je namijenjen pružateljima smještaja, hotelijerima, turističkim zajednicama, savjetnicima i svima koji rade na održivosti u turizmu te žele jasnije razumjeti što EU Ecolabel donosi u praksi.

Sudionici će dobiti pregled toga kako EU Ecolabel potvrđuje okolišnu izvrsnost usluge, povećava prepoznatljivost kod gostiju i podupire usklađivanje s novim i nadolazećim zahtjevima Europske unije vezanima uz oznake održivosti. Predstavnici Europske komisije predstavit će mogućnosti EU Ecolabel oznake u kontekstu pripreme EU Strategije održivog turizma. U programu sudjeluju i dionici iz sektora, uključujući HOTREC i Booking.com, uz primjere iz prakse hotela koji već koriste EU Ecolabel.

Prijave su otvorene do četvrtka, 12. ožujka 2026. u 23:59 (CET).

Program webinara i mogućnost prijave su ovdje: https://environment.ec.europa.eu/events/webinar-stay-green-shine-market-how-eu-ecolabel-brings-environmental-excellence-your-tourist-2026-03-16_en

Objava Najavljujemo webinar „Stay green, shine on the market: kako EU Ecolabel donosi okolišnu izvrsnost turističkom smještaju“ pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Europska komisija je 5. veljače 2026. godine predstavila ažurirane kriterije EU Ecolabel-a za boje i lakove, kako bi odgovorila na brzi razvoj tržišta i sve veće potrebe za održivijim i ekološki prihvatljivijim proizvodima. Novi kriteriji usmjereni su na smanjenje negativnog utjecaja na okoliš kroz cijeli životni ciklus proizvoda, a istovremeno donose poboljšanja za zdravlje korisnika, smanjujući emisije štetnih tvari poput isparljivih organskih spojeva i polu-isparljivih organskih spojeva.

S obzirom na raznoliku primjenu boja i lakova, kriteriji su podijeljeni u tri glavne produktne skupine:

1. Dekorativne boje, lakovi i slični proizvodi
2. Premazi za posebne namjene i slični proizvodi
3. Boje na bazi vode u obliku spreja, kao novost koja prepoznaje rastući segment tržišta s velikim potencijalom za poboljšanje ekoloških performansi.

Ovaj raspored omogućava jasnije definiranje zahtjeva za svaki tip proizvoda, čineći postupak prijave jednostavnijim i transparentnijim za sve zainteresirane strane.

Zaštita zdravlja i okoliša na prvom mjestu

Revidirani kriteriji donose snažnije mjere zaštite za okoliš i zdravlje korisnika boja i lakova, čime podržavaju prelazak na održivije poslovne prakse. Glavne promjene uključuju:

• Smanjenje emisija štetnih tvari tijekom primjene premaza
• Stroži uvjeti za dugoročno izlaganje u zatvorenim prostorima, čime se poboljšava kvaliteta unutarnjeg zraka
• Ažurirani limiti za konzervanse koji balansiraju ekološke zahtjeve s trajnošću proizvoda

Prilika za sudjelovanje u webinaru

Kako bi se olakšalo razumijevanje novih kriterija, Europska komisija organizira besplatan webinar 19. veljače 2026. godine, koji će detaljno objasniti nove zahtjeve i postupak prijave za EU Ecolabel. Ovaj webinar bit će prilika za proizvođače, distributere i sve zainteresirane strane da saznaju kako EU Ecolabel može pomoći u postizanju konkurentnosti na tržištu i poboljšanju ekoloških performansi njihovih proizvoda.

Sudionici će također saznati kako koristiti EU Ecolabel logo u marketingu i promociji svojih proizvoda.

Zašto je EU Ecolabel važan za industriju i potrošače

EU Ecolabel je prepoznatljiv znak kvalitete koji potvrđuje da su proizvodi proizvedeni u skladu s najvišim ekološkim standardima. Za proizvođače i trgovce, to znači bolju tržišnu diferencijaciju, povjerenje kupaca i pristup novim poslovnim prilikama, uključujući zelenu javnu nabavu. Ovaj certifikat također pomaže u ispunjavanju zahtjeva tržišta koje sve više traži održive proizvode, te omogućuje lakši pristup tržištima koja cijene ekološke inovacije.

Prijavite se na webinar i budite u koraku s novim zahtjevima

Za sve koji žele saznati više o novim EU Ecolabel kriterijima za boje i lakove, pozivamo vas da se prijavite na nadolazeći webinar 19. veljače 2026. godine. Sudjelovanje je besplatno, a broj mjesta je ograničen, stoga požurite i osigurajte svoje mjesto za ovaj važan događaj.

Prijavite se na webinar i budite u koraku s najnovijim zahtjevima. Za više informacija posjetite službenu stranicu EU Ecolabel

Objava Ažurirani EU Ecolabel kriteriji za boje i lakove pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Na zelenu javnu nabavu se sve češće gleda kroz prizmu praktičnog upravljačkog modela koji služi ispunjenju okolišnih ciljeva i doprinosi održivom i zelenom rastu i razvoju. U ovom tekstu obradit ćemo dva primjera dobre prakse iz Francuske i Finske, koji pokazuju kako se kriteriji održivosti mogu ugraditi u postupke nabave, uz jasno postavljene standarde, provjerljive dokaze i ugrađene mehanizme plaćanja. Navedene prakse su posebno relevantne za Republiku Hrvatsku jer se oslanjaju na alate koji već postoje na razini EU, uključujući EU Ecolabel i kriterije zelene javne nabave.

Francuska: Sèvre and Loire, nabava uredskog materijala koja mijenja navike

Zajednica općina Sèvre and Loire u zapadnoj Francuskoj okuplja 11 općina i oko 50 tisuća stanovnika te je 2024. provela zajedničku nabavu uredskog materijala, male uredske opreme i papira. Prije pokretanja postupka provedeni su analiza potreba i istraživanje tržišta, te je formirana radna skupina službenika koji u praksi naručuju robu, dok su dobavljači uključeni kroz strukturirane sastanke i provođenje upitnika, što je omogućilo da postavljeni kriteriji budu ambiciozni, ali ujedno i izvedivi. U tehničkim specifikacijama traženo je jasno označavanje proizvoda s priznatim oznakama kao što su EU Ecolabel, FSC ili PEFC, uz dokumentiranje recikliranog sadržaja i elemenata ponovne uporabe. Nabava je obuhvatila ambalažu i logistiku, uz zahtjeve za smanjenjem prekomjernog pakiranja, grupiranjem isporuka, povratom ambalaže te optimizacijom ruta.

U bodovanju se, uz cijenu, vrednovao i utjecaj na okoliš. Okolišni kriterij nosio je 15 do 20 bodova, ovisno o grupi, pri čemu su se ocjenjivali udio eko i recikliranih proizvoda, prakse isporuke te kružna rješenja poput povrata i recikliranja korištenih artikala. Procijenjena vrijednost nabave je iznosila 532.400,00 eura, a okvirni sporazum se sklapao na razdoblje od 12 mjeseci, počevši od 1. siječnja 2025. godine, uz maksimalno produljenje do kraja 2028. godine.

Nabava je rezultirala mjerljivim poboljšanjima za svih 11 uključenih općina jer je zelene i održive proizvode učinila vidljivima i jednostavnima za odabir kroz jedinstvenu digitalnu platformu i standardizirane kataloge, ujedno osiguravši mogućnost praćenja pokazatelja usklađenosti s ciljevima kružnog gospodarstva.

Nabava je također rezultirala smanjenjem ambalažnog otpada i uporabe jednokratne plastike, jer su se dobavljači obvezali na ponovno korištenje dostavnih kutija, na davanje prednosti recklabilnim pakiranjima te na optimiziranje ruta isporuke kako bi se što je moguće više skratila dostava. Uspjeh je dodatno poduprt ugrađenim mehanizmima stalnog poboljšanja kroz godišnje sastanke i ažuriranja kataloga, čime je održiva nabava postala uobičajena, jednostavna i zajednička praksa.

Finska: Helsinki, okvirni sporazum koji spaja kružnost, sigurnost i radna prava

Grad Helsinki je u rujnu 2024. godine pokrenuo nabavu za opremanje uredskih i javnih prostora. U planu je bilo sklapanje okvirnog sporazuma na razdoblje od četiri godine, procijenjene vrijednosti 40 milijuna eura. U grupu ponuditelja se moglo uključiti do deset potencijalnih dobavljača, pri čemu su za ugovore veće od 60 tisuća eura postavljeni kriteriji po kojima je udio cijene iznosio između 40 i 70 posto bodova, dok je ostatak otpadao na kvalitetu i održivost.

Posebnu dodatnu vrijednost modelu dalo je postavljanje kriterija dokazivanja kružne ekonomije i smanjenja otpada, pri čemu su ponuditelji imali obvezu korištenja zadanog udjela rabljenog namještaja te su morali osigurati mrežni prikaz dostupnih komada. Dodatno, u tehničke specifikacije uvršteni su zahtjevi koji produljuju vijek trajanja i olakšavaju popravke, uključujući jamstvo od najmanje pet godina za nove i 12 mjeseci za rabljene proizvode, kao i kriteriji dostupnosti rezervnih dijelova tijekom perioda jamstva. Istodobno su propisani strogi zahtjevi za ograničenje štetnih tvari u materijalima te su postavljene jasne nadzorne klauzule po kojima naručitelj ima pravo kontrolirati do pet proizvoda na godišnjoj razini. Nadalje, propisani su i društveni kriteriji koji su zadali kodeks ponašanja koji je uključivao poštivanje ljudskih prava i poštenih radnih uvjeta, uz obvezu izvještavanja i mogućnost nadzora tijekom trajanja ugovora, dok je kao minimalni početni standard u sustavu logistike definiran EURO VI standard, uz obvezu prijelaza dostavnih vozila na obnovljive izvore energije unutar perioda od dvije godine.

Uvođenje obveznog udjela rabljenog namještaja i strožih ograničenja štetnih tvari bitno je promijenilo dinamiku postupka, pa je tržišni dijalog bio nužan kako bi se provjerila izvedivost kriterija, osobito zbog ograničene sljedivosti rabljenih proizvoda i poteškoća u primjeni standarda za opasne tvari. Unatoč složenosti, zaprimljeno je 13 ponuda, a ugovori su potpisani s deset dobavljača, dok su kao ključne pouke prepoznati potreba za ranim uključivanjem tržišta, realno postavljena očekivanja i snažan ugovoreni sustav nazora.

Hrvatska iz gore navedenih primjera dobre prakse može izvući jasne poruke. Najveći iskoraci se postižu kada se zeleni kriteriji standardiziraju po nabavnim kategorijama, unaprijed provjere kroz tržišni dijalog i zatim operativno provedu kroz transparentne postupke, uz obvezno ugovorno praćenje. Time se zelena nabava pretvara u postupak koji daje mjerljive rezultate te istodobno jača tržište zelenih proizvoda i usluga.

Objava Međunarodni primjeri: najbolje prakse iz EU država koje Hrvatska može primijeniti pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Razgovor s Tamarom Mikulić, predstavnicom Humanitarne udruge DUGA Vukovar

 O primjeni zelenih kriterija u nabavi prehrambenih proizvoda, izazovima i mogućnostima njihove provedbe u humanitarnom sektoru razgovarali smo s Tamarom Mikulić iz Humanitarne udruge DUGA Vukovar, organizacije koja već više od desetljeća aktivno doprinosi smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti u lokalnoj zajednici.

 Za početak, možete li nam ukratko predstaviti Humanitarnu udrugu DUGA i objasniti kakvu ulogu nabava prehrambenih proizvoda ima u Vašem svakodnevnom radu s korisnicima?

Humanitarna udruga DUGA Vukovar neprofitna je organizacija posvećena borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Polazimo od toga da siromaštvo nije isključivo nedostatak hrane ili financijskih sredstava, već često uključuje i osjećaj usamljenosti, nesigurnosti i gubitka dostojanstva. Upravo zato naši su programi usmjereni na pružanje konkretne materijalne pomoći, ali i emocionalne podrške najugroženijim članovima zajednice.

Kroz naš ključni program „Socijalna samoposluga“, koji provodimo već 11 godina, kontinuirano osiguravamo prehrambene proizvode za korisnike. Nabava hrane ima središnju ulogu u našem radu – ona ne predstavlja samo logistički zadatak, već i prvi i najvažniji kontakt s osobama u potrebi. Kroz kvalitetnu i redovitu nabavu izravno doprinosimo ublažavanju gladi, ali i jačanju osjećaja sigurnosti i uključenosti naših korisnika.

Što je bio prvi korak kada ste odlučili uvesti zelene kriterije u nabavu prehrambenih proizvoda i što Vas je na to potaknulo?

 Već na samom početku rada prepoznali smo paradoks s kojim se društvo suočava – s jedne strane postoji siromaštvo i nedostatak hrane, a s druge strane ogromne količine zdravstveno ispravne hrane završavaju kao otpad. Smatrali smo da briga o najugroženijima mora uključivati i odgovoran odnos prema resursima i okolišu.

U tom kontekstu aktivno smo se uključili u sustav doniranja hrane. Udruga DUGA ima status Posrednika u doniranju hrane te je koordinator Banke hrane za Vukovarsko-srijemsku županiju, što nam omogućuje sustavno preuzimanje viškova hrane od proizvođača i trgovačkih lanaca. Time istovremeno povećavamo dostupnost hrane za korisnike i značajno doprinosimo smanjenju otpada od hrane, što smatramo jednim od ključnih elemenata zelene nabave u praksi.

Kako ste definirali koje zelene kriterije ćete uključiti u nabavu (npr. podrijetlo proizvoda, ekološki certifikati, ambalaža, sezonalnost)? Jeste li koristili postojeće smjernice ili vlastita iskustva?

Zelene kriterije definiramo pragmatično, u skladu s realnim potrebama udruge i korisnika. Uvijek je riječ o kombinaciji postojećih smjernica i našeg dugogodišnjeg iskustva rada na terenu.

Prednost dajemo kratkim lancima opskrbe, proizvodima s prihvatljivom i reciklabilnom ambalažom, kao i ekološkim certifikatima kada god je to moguće. Posebnu pažnju posvećujemo ambalaži prehrambenih paketa kako bismo smanjili količinu otpada koju korisnici stvaraju nakon preuzimanja hrane. Svjesni smo da su ekološki certificirani proizvodi često skuplji, no i u tom segmentu nastojimo pronaći ravnotežu između održivosti i dostupnosti.

 Kako je izgledao sam postupak nabave s uključenim zelenim kriterijima – od pripreme dokumentacije do odabira dobavljača? Možete li izdvojiti jedan konkretan primjer iz prakse?

Udruga DUGA provodi i projekte financirane iz EU fondova, koji zahtijevaju primjenu smjernica zelene javne nabave. Projekt „Kap dobrote“ dobar je primjer uspješne primjene zelenih kriterija u nabavi prehrambenih proizvoda i osnovne materijalne pomoći.

U tom smo projektu kao zelene kriterije uključili ekološke certifikate, odgovarajuća pakiranja prilagođena kućanstvima te dovoljno duge rokove trajanja kako bi se smanjio rizik od bacanja hrane kod korisnika. Paketi su isporučivani u kartonskoj ambalaži pogodnoj za recikliranje, a u postupku odabira ponude dodatni bodovi dodjeljivali su se proizvodima s ekološkim certifikatima. Time smo pokazali da se zelena nabava može uspješno uklopiti i u humanitarne projekte.

Koje ste najveće izazove uočili tijekom provedbe zelene nabave i kako ste ih rješavali u okviru mogućnosti jedne humanitarne udruge?

 Najveći izazov svakako je usklađivanje ograničenih financijskih sredstava s ciljevima održivosti. U projektima radimo s unaprijed definiranim proračunima, a zeleni kriteriji kod prehrambenih proizvoda često znače višu cijenu i manju količinu.

Taj izazov rješavamo kombinacijom različitih pristupa – kroz donacije, suradnju s lokalnim proizvođačima i trgovačkim lancima te preuzimanjem proizvoda pred istekom roka trajanja ili estetski nesavršenog, ali nutritivno kvalitetnog voća i povrća. Dodatno, kroz projekte smo unaprijedili skladišne kapacitete i osigurali dostavna vozila, što nam omogućuje optimizaciju ruta i smanjenje potrošnje goriva. Time zelena nabava postaje i logistički učinkovitija.

Koje su se koristi pokazale nakon provedene nabave – za udrugu, korisnike i kvalitetu prehrambenih proizvoda koje nabavljate?

Koristi su višestruke. Nabavljeni proizvodi su kvalitetniji, imaju manji ekološki otisak zbog kraćih lanaca opskrbe, a korisnicima osiguravaju raznovrsniju i kvalitetniju prehranu, što pozitivno utječe na njihovo zdravlje i kvalitetu života.

Za samu udrugu, zelena nabava znači jačanje reputacije odgovornog i pouzdanog partnera u lokalnoj zajednici te lakši pristup sredstvima iz EU fondova usmjerenih na zelenu tranziciju. Na temelju našeg iskustva, možemo reći da zelena nabava nije prepreka, već prilika – i za humanitarne organizacije.

Objava Zeleni kriteriji u nabavi prehrambenih proizvoda: iskustva i koristi iz prakse Udruge DUGA pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.