- Možete li nam ukratko predstaviti svoju ulogu u Karlovačkoj županiji i objasniti koliko je priprema zelene javne nabave hrane bila zahtjevan proces za Vaš tim?
Poslovima javne nabave se bavim 15-tak godina počevši u HŽ Infrastrukturi d.o.o. U Karlovačkoj županiji, poslovi javne nabave ustrojeni su unutar Upravnog odjela Ureda župana, odnosno u Odsjeku za javnu nabavu i tehničke poslove. Kao voditeljica navedenog Odsjeka koordiniram cjelokupni proces nabave za potrebe županije, a što uključuje izradu Plana nabave, provedbu postupaka javne i jednostavne nabave, sklapanje ugovora. Ujedno provodimo postupke objedinjene nabave za ustanove i tvrtke kojima je Karlovačka županija osnivač.
Priprema zelene javne nabave je bio izuzetno zahtjevan proces. Ne smijemo smetnuti s uma da su neke od grupa također rezervirane za društveno odgovorna poduzeća, tako da ako ćemo biti precizni – ovo je zelena i društveno odgovorna nabava.
Imali smo u županiji već goleme, skupe projekte, gdje su postupci javne nabave tražili specifična znanja i iskustvo. Međutim, zelenu javnu nabavu smo pripremali nekoliko mjeseci. No, nije ovo bila „samo nabava“. Koncept nabave radio se na osnovu analize stanja na terenu, tražio je multidisciplinaran pristup – suradnju stručnjaka iz područja poljoprivrede, školstva, nabave a koordiniran je i vođen je od strane Razvojne agencije Karlovačke županije.
- Što je bio glavni poticaj da Karlovačka županija krene u ovakav model zelene javne nabave hrane za škole?
Impuls za ovakvu, nazovimo aktivnost, bio je detaljan uvid u stanje poljoprivredne proizvodnje i velika želja županice i cijelog tima da se određeni pomak napravi. Promišljali smo kako iskoristiti javna sredstva kao polugu koja bi pomogla toj promjeni, bez da čekamo neki drugi izvor sredstava. U rukama, u tom trenutku, nismo imali nikakva dodatna sredstva poput nekih velikih projektnih i odlučili smo naša sredstva iskoristiti pametno, iskoristiti sve mogućnosti koje nam ZJN daje da bismo pristupili „malima“ bez posrednika, osigurati im plasman i poštenu cijenu. Također, prijašnjih godina svaka osnovna škola nabavljala je hranu za sebe i zbog poskupljenja, izgledno je da bi svaka škola morala raditi otvorene postupke pa je županija odlučila da za svih 18 osnovnih škola kojima je osnivač ujednači jelovnike te provede objedinjenu javnu nabavu za hranu, a čime se dobiva na većoj učinkovitosti, transparentnosti te standardizaciji.
- Karlovačka županija provela je dva različita postupka nabave hrane. Zašto ste se odlučili upravo na takav pristup?
Kada gledate tipične postupke nabave, način formiranja grupa (tj veliko okrupnjivanje – primjerice grupa – povrće) u pravilu ne omogućava samim proizvođačima sudjelovanje. De facto, standardni postupci ne otvaraju tržište u potpunosti. S ova dva postupka – jedan formiran u standardne grupe a drugi grupama prilagođen stanju terena, otvorili smo tržište maksimalno, što je i smisao javne nabave.
- Koje ste najveće izazove uočili tijekom pripreme i provedbe postupaka?
Najveći izazov koji smo uočili tijekom pripreme i provedbe postupka nabave bila je činjenica da rijetko koji proizvođač nudi više od jedne namirnice. Ako i nude više od jedne namirnice, takve stavke se ne preklapaju – primjerice jedan OPG proizvodi mrkvu i krumpir a drugi mrkvu i celer – ne možete nabaviti grincek od više proizvođača da osigurate razumnu konkurenciju. Najteža nam je bila spoznaja da ukoliko ovo želimo provesti i dati „malima“ priliku, grupe trebamo usitniti na način da je jedna namirnica – jedna grupa. Tek na taj način možemo dobiti nešto širi odaziv i konkuriranje. Šalimo se kad razgovaramo s proizvođačima i kažemo im da je ovo najlakši način da oni sudjeluju u nabavi a najteži način za nas da nešto nabavimo. Trenutan raspored grupa, slika je stanja proizvodnje i udruženosti. No vrijedilo je cijelog truda i napora jer imamo odaziv, imamo isporuku i suradnju. Nadamo se da će sljedeće iteracije postupka izgledati drugačije, odnosno da će nam stanje tržišta dati sliku da možemo ipak neke stvari okrupniti.
Ono što se pokazalo nužnim u provedbi postupaka je intenzivna koordinacija škola, njihovih jelovnika i narudžbi i prema distributerima i prema „zelenima“. Naime, radi se o 18 škola koje su različite veličine i raštrkane su po županiji. Ukoliko bi narudžbe bile nekoordinirane, posao ne bi bio praktičan niti isplativ ikome od sudionika. Tako da sa centralnog mjesta planiramo jelovnike na razini mjeseca, posredujemo između škola i dobavljača i uz puno truda i razumijevanja svih strana, uspijevamo u ovom naporu.
- Kako ste osigurali ravnotežu između zelenih kriterija, kvalitete hrane i sigurnosti opskrbe škola?
Novi jelovnici usmjereni su na podupiranje sezonske proizvodnje. Jelovnici su sastavljeni tako da uključuju namirnice koje kod nas rastu koliko je god bilo razumno a da nam osigura raznolikost i izbor jela.
Kod određivanja kriterija za odabir ponude stavljen je naglasak na blizinu proizvodnje, čime se nastoji osigurati održivost, svježina i kvaliteta hrane koja se poslužuje djeci. Tako da je jedan od kriterija za odabir ponude primjerice Hrana više vrijednosti u pogledu veće svježine i nižeg opterećenja okoliša.
Dakle, vrednuju se ponude koje idu u prilog što kraćem putu hrane „od proizvodnje do stola“, kako bi se smanjenjem transporta smanjilo i zagađenje okoliša, a na stolove stizali što svježiji proizvodi. Kraća udaljenost od mjesta proizvodnje mjesta isporuke doprinosi većoj svježini hrane, što u konačnici predstavlja i veću kvalitetu.
Kroz dva odvojena postupka, priliku sa većim količinama i standardnim grupama imaju distributeri, tako da zajedno, distributeri i „zeleni“ opskrbljuju škole. Samo manji dio namirnica, koje se uzgajaju u većim količinama u razumno velikom krugu oko naše županije koji osigurava svježinu proizvoda, uvršten je u zeleni postupak.
- Koje prve rezultate ili koristi već sada možete izdvojiti?
Jako nam je važno da uz sve navedene prepreke zadržavamo interes proizvođača i dobavljača. Koordinacija narudžbi škola kao i intenzivna komunikacija svih strana je od centralne važnosti. Činjenica da nam se na ponovljene pozive javljaju ljudi koji su i prethodno nudili i dobili ugovore nas veseli – znači da sustav funkcionira. Recimo, kada smo puštali tu nabavu u produkciju, nismo imali točan dojam kakav će interes biti, hoće li se proizvođači odazvati. Mi smo ljude koji stvarno rade u polju pozvali da pristupe u EOJN. To su procedure koje ni iskusni administratori ne vole. Proizvođačima smo osigurali tehničku pomoć u samom apliciranju u sustav. Nadali smo se da će uspjeti, osigurali smo im svu podršku ali nikad ne možete znati dok ne krenete. Oni su uspjeli, bili su dovoljno hrabri pokušati a mi smo jako zadovoljni zbog toga. U razvojnom smislu, dobro je da proizvođači otkrivaju javne naručitelje kao svoje tržište.
Količine hrane smo procjenjivali za jelovnike koje nismo do tada koristili i za koje ne postoji prethodno iskustvo. Veselilo nas je vidjeti da su u školama bili prezadovoljni jabukama i unutar mjesec dana pojelo se tonu i pol jabuka. Morali smo brzo nakon prvog poziva za nuđenje poslati novi. Odlično je što je dinamički postupak fleksibilan na taj način.
Također, jedan od proizvođača namaza je imao toliko dobru povratnu reakciju djece koja su pak tražila da im roditelji doma nabave te namaze i naši OPG-ovi vide i veću potražnju svojih proizvoda i odličnu povratnu informaciju i šire od ove nabave.
Počelo se pričati o važnosti lokalne kupovine, o važnosti zdrave prehrane – roditelji su tražili u nekim školama kuhane obroke svaki dan a škole su im izašle u susret.
- Što ste kroz ovaj proces naučili kao javni naručitelj?
Naučili smo da je ovo dobar put kojeg vrijedi razvijati. Čim je postupak krenuo u realizaciju, naučili smo puno toga što možemo optimizirati i sve te lekcije ćemo primijeniti u većem i širem postupku prvom sljedećom prilikom.
- Koju biste poruku poslali drugim institucijama koje tek razmišljaju o zelenoj javnoj nabavi hrane?
Ono što bismo htjeli staviti u fokus, osim zelenih kriterija je i način formiranja grupa. Zaista, kada smo vidjeli što je potrebno da bismo terenu izašli u susret, brinuli smo se oko administrativnog tereta i odgovora proizvođača. No realizacijom vidimo da itekako vrijedi svakog truda. Znamo da je ovo put i način, teren nas sada treba pratiti povećanjem proizvodnje, iskorakom u EOJN i nadamo se, zajedničkim nastupom.
U kontekstu nabave je jako zanimljiv pristup korištenja nabave kao alata upravljanja razvojem a ne samo nabavljanja neke stvari/usluge/rada.
- Smatrate li da bi Odluku o provedbi zelene javne nabave trebalo primijeniti na sve javne naručitelje?
Smatram da bi se trebala primijeniti sva sve javne naručitelje, ali mislim da je dobar način i postupno uvođenje. Važno je također nabavu promišljati dublje od formalnog zadovoljavanja nekog minimalnog uvjeta koji nabavu čini zelenom. Ovo je alat koji nam je dan u ruke i kojeg treba koristiti svrhovito.
- Planirate li neke buduće zelene nabave temeljem Odluke o provedbi zelene javne nabave?
Planiramo, a neke već i provodimo.