Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS, Eco Management and Audit Scheme) dobrovoljni je instrument Europske unije namijenjen organizacijama koje žele sustavno mjeriti, upravljati i trajno poboljšavati svoj utjecaj na okoliš.

Uspostavljen je 1993. godine kao poluga europske okolišne politike, za dobrovoljno sudjelovanje otvoren je od 1995., a od 2001. dostupan je svim vrstama organizacija, uključujući tijela javne vlasti i druge subjekte javnog sektora.

Danas se provodi na temelju Uredbe (EZ) br. 1221/2009, a njegova je svrha povezati okolišnu politiku, zakonsku usklađenost, unutarnje upravljanje, neovisnu verifikaciju i javno izvještavanje.

U kontekstu europskog Zelenog plana i sve strožih ekoloških zahtjeva, Zelena javna nabava prestala je biti iznimka i postala je ključni alat za postizanje održivosti. Upravo tu do izražaja dolazi EMAS kao jedan od najmoćnijih instrumenata koji javni naručitelji imaju na raspolaganju za provjeru ekološke izvrsnosti ponuditelja.

EMAS nije samo „još jedan certifikat“; to je vrhunski standard EU-a koji nadilazi ISO 14001, zahtijevajući od organizacija potpunu transparentnost, zakonsku usklađenost i dokazivo poboljšanje okolišnih performansi.

Kako ćemo ga praktično i zakonito ugraditi u Dokumentaciju o nabavi.

1. EMAS kao uvjet tehničke i stručne sposobnosti

Jedan od mogućih načina integracije EMAS-a je kroz dokazivanje tehničke i stručne sposobnosti ponuditelja. Prema ZJN 2016, naručitelj može zahtijevati dokaze o mjerama upravljanja okolišem koje će gospodarski subjekt primjenjivati tijekom izvršenja ugovora.

• U DON: Kao dokaz sposobnosti tražiti će se potvrda o registraciji u sustavu EMAS ili jednakovrijedna

Uvijek je potrebno dopustiti jednakovrijedne dokaze. To znači da se uz EMAS moraju prihvatiti i drugi sustavi upravljanja okolišem (poput ISO 14001) ili drugi dokazi koje ponuditelj dostavi, pod uvjetom da oni dokazuju iste mjere osiguranja kvalitete okoliša.

2. EMAS u tehničkim specifikacijama

Iako se EMAS primarno odnosi na organizaciju odnosno tvrtku, njegovi se parametri mogu koristiti za definiranje samog predmeta nabave. Ako se nabavlja usluga (npr. čišćenje, održavanje zelenih površina ili građevinski radovi), može se propisati da se procesi moraju odvijati u skladu sa standardima koje EMAS zagovara.

• Primjer: „Pružatelj usluge dužan je tijekom trajanja ugovora pratiti potrošnju energenata i generiranje otpada u skladu s ključnim pokazateljima uspješnosti navedenim u EMAS Uredbi.“

3. Posebni uvjeti za izvršenje ugovora

Naručitelj može propisati da se ugovor mora izvršiti uz strogo poštivanje okolišnih standarda. EMAS ovdje služi kao gotov okvir.

• Odredba u ugovoru: „Izvršitelj se obvezuje da će tijekom izvršenja ugovora kontinuirano javno objavljivati podatke o utjecaju na okoliš, slično zahtjevima iz Okolišne izjave EMAS-a.“

Prednosti za javne naručitelje

Ugradnjom EMAS-a u dokumentaciju o nabavi, naručitelj dobiva nekoliko ključnih prednosti:

1. Pouzdanost: Za razliku od nekih privatnih certifikata, EMAS potvrđuje javno tijelo
2. Smanjenje rizika: Tvrtke s EMAS-om imaju strogo kontrolirane procese, što smanjuje vjerojatnost zastoja zbog zakonskih neusklađenosti ili ekoloških kazni.
3. Doprinos ciljevima održivosti: Izravno ispunjavate kvote za Zelenu javnu nabavu koje propisuje Vlada RH i EU direktive.

U nastavku se izdvaja nekoliko primjere iz prakse:

1. Primjer: Usluge čišćenja

• DON za “Usluge čišćenja poslovnih prostora” (postupci nabave Državnog ureda za reviziju ili Fonda za zaštitu okoliša).
• Kako je ugrađeno: Pod točkom “Tehnička i stručna sposobnost”, naručitelj zahtijeva dokaz o primjeni mjera upravljanja okolišem.
• Tekst iz DON-a: “Ponuditelj mora dokazati da primjenjuje sustave upravljanja okolišem. Kao dokaz naručitelj će prihvatiti važeći certifikat o registraciji u sustavu EMAS ili certifikat ISO 14001, ili drugi jednakovrijedan dokaz.”

2. Primjer: Građevinski radovi i niskogradnja

• Primjer iz Litve: Litavska uprava za ceste često uključuje EMAS kao prednost u kriteriju za odabir ponude (ENP).
• Kako je ugrađeno: Ponuditelji koji imaju EMAS registraciju dobivaju dodatne bodove u kategoriji “Ekološka kvaliteta i održivost”.
• Logika: Naručitelj time osigurava da izvođač na gradilištu ima stroge protokole za smanjenje prašine, buke i pravilno zbrinjavanje građevinskog otpada, što EMAS izravno prati kroz svoje ključne pokazatelje.

3. Primjer: Nabava papira i uredskog materijala

Iako se kod robe češće koriste eko-oznake (poput EU Ecolabel), EMAS se koristi za provjeru samog procesa proizvodnje.

• Praksa: Naručitelji u dokumentaciji propisuju da ponuđeni papir mora biti proizveden od strane subjekta koji upravlja okolišem prema EMAS-u ili jednakovrijedno.
• Značaj: Time se dokazuje da cijeli opskrbni lanac poštuje stroge ekološke standarde, a ne samo gotov proizvod.

Zaključno EMAS u dokumentaciji nije prepreka tržišnom natjecanju, već alat koji selektira najodgovornije partnere, osiguravajući da javni novac ulažete u budućnost koja je čista, održiva i transparentna.

Objava Kako EMAS ugraditi u dokumentaciju o javnoj nabavi pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

U vremenu sve gušćeg prometa, rekordnog broja vozila i sve većeg udjela ispušnih plinova u ukupnim stakleničkim emisijama, javnopravna tijela te jedinice lokalne i regionalne samouprave imaju sve veću odgovornost uskladiti potrebe pružanja kvalitetnog, funkcionalnog i profesionalnog servisa građanima s načelima brige za okoliš, održivosti i zelenih politika. Ponajbolji primjer navedenoga vidi se pri osuvremenjivanju voznog parka, kada se u jednom spajaju ekološka osviještenost, utilitarnost i procedure proizašle iz zakonskih obveza, s ciljem odgovornog i pragmatičnog pružanja usluge.

Osječko poduzeće Gradski prijevoz putnika prošle godine je pokrenulo nabavu ukupno 19 baterijskih električnih autobusa za prijevoz putnika, podijeljenu u dvije grupe, ukupne procijenjene vrijednosti nabave 12.855.133,60 EUR. Predmet nabave je uključivao 15 solo-gradskih-niskopodnih električnih autobusa i četiri midi-gradska električna autobusa, a sama nabava je bila povezana s projektom financiranim sredstvima Europske unije koji se bavio ulaganjem u vozila na alternativni pogon za javni gradski i prigradski promet.

Odluka o provedbi zelene javne nabave (NN 137/24) među obveznim grupama predmeta nabave za koje se mora provoditi zelena javna nabava navodi upravo vozila za cestovni promet i propisuje da se za tu kategoriju moraju poštovati ciljevi u pogledu udjela čistih i energetski učinkovitih vozila. Pritom valja istaknuti da tu nije riječ o pukom popisu zelenih proizvoda, već o sustavu mjerila i ciljeva koji javnu nabavu povezuju s energetskom učinkovitošću, smanjenjem otpada, uporabom resursa i širim okolišnim učinkom. Kod vozila se ta logika konkretizira kroz čista i energetski učinkovita vozila, usklađena sa zelenim načelima i odgovornim javnim politikama.

Iz analize predmetne dokumentacije o nabavi valja istaknuti visoku razinu normativne preciznosti, usklađenosti sa zakonskim propisima, te jasno navođenje društveno odgovornih i ekoloških aspekata. Navedeno je vidljivo iz izravne poveznice sa točkom VI. Odluke, točnije njezinim 18. stavkom koji glasi „udio čistih i energetski učinkovitih vozila za cestovni promet, osim vozila koja se nabavljaju za potrebe civilne zaštite, vatrogasnih službi, snaga za održavanje javnog reda i vozila vojne namjene, prema kategorijama vozila, iznosi kako je utvrđeno člankom 4. Pravilnika o obvezi izvješćivanja Europskoj komisiji i minimalnim ciljevima u postupcima javne nabave vozila za cestovni prijevoz (»Narodne novine«, broj 86/21.)“. Budući da nabavljena vozila ne spadaju niti u jedan od nabrojanih izuzetaka, razvidno je da se o vozilima na koja se primjenjuju predmetna pravila.

U tehničkim specifikacijama su detaljnije razrađeni dodatni zeleni zahtjevi, poput jasno definiranih energetskih performansi, uključujući zahtijevanu prosječnu potrošnju energije do 100 kWh/100 km prema E SORT 2 postupku, sustav rekuperacije energije kočenja te rješenja za optimizaciju potrošnje tijekom rada. Ujedno su razrađeni i zahtjevi za pogonske baterije, od minimalnog raspoloživog kapaciteta i dosega vozila do obveze zadržavanja najmanje 70% početne raspoložive energije tijekom jamstvenog roka, uz mogućnost zamjene pojedinačnih baterijskih paketa umjesto cijelog sustava, kao i trajnost ključnih komponenti, produljena jamstva, servisna podrška, dostupnost servisnih pristupa i mogućnost sekundarne uporabe baterija za skladištenje energije nakon isteka jamstvenog roka. Navedeno je od presudnog značaja da se nabava uistinu može smatrati zelenom, pošto sama činjenica da se nabavlja električno prijevozno sredstvo sama po sebi možda i nije dovoljna da se nabava smatra zelenom.

Zaključno, primjer osječke nabave električnih autobusa pokazuje da zelena javna nabava postiže svoju punu vrijednost tek onda kada se okolišni cilj ne zaustavi na samom predmetu nabave, već se dosljedno prenese u dokumentaciju, tehničke specifikacije i uvjete izvršenja ugovora. Upravo u tome leži kvaliteta promatranog postupka. Električni pogon nije tretiran kao dovoljan sam po sebi, nego kao dio šireg, normativno utemeljenog i tehnički razrađenog pristupa koji povezuje klimatske ciljeve, zahtjeve funkcionalnog javnog prijevoza i obvezu odgovornog trošenja javnih sredstava. Takvi primjeri potvrđuju da zelena javna nabava ne mora biti puko „slovo na papiru“, već može postati stvaran instrument osuvremenjivanja javnih usluga, smanjenja okolišnog opterećenja i podizanja standarda nabavne prakse.

Objava Nabava električnih autobusa u Osijeku kao primjer dobre prakse zelene javne nabave pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi (u daljnjem tekstu Zakon) bit će objavljen u Narodnim novinama, broj 48/26, a na snagu stupa 16. svibnja 2026. godine. Pojedine odredbe, osobito one koje se odnose na jednostavnu nabavu, izmjene internih akata naručitelja i digitalnu razmjenu ugovora putem EOJN RH, primjenjivat će se od 1. rujna 2026. godine.

Zakon donosi niz važnih promjena za naručitelje i gospodarske subjekte, osobito u dijelu pripreme postupaka, provedbe prethodnog savjetovanja, istraživanja tržišta, jednostavne nabave, sukoba interesa, pregleda i ocjene ponuda, objava u EOJN RH te pravne zaštite.

Postupci javne nabave, žalbeni postupci pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave te postupci jednostavne nabave koji su pokrenuti do stupanja Zakona na snagu dovršit će se prema dosadašnjim odredbama Zakona o javnoj nabavi, odnosno prema Zakonu objavljenom u Narodnim novinama, broj 120/16 i 114/22.

Jedna od važnijih izmjena odnosi se na prethodno savjetovanje sa zainteresiranim gospodarskim subjektima. Naručitelji će u prethodnom savjetovanju morati objaviti širi skup dokumenata i informacija, uključujući opis predmeta nabave, procijenjenu vrijednost, tehničke specifikacije, troškovnik, kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, kriterije za odabir ponude, posebne uvjete za izvršenje ugovora te sve uvjete i zahtjeve koji proizlaze iz posebnih propisa ili pravila struke. Prethodno savjetovanje mora trajati najmanje sedam dana.

Za postupke koji se pokreću od 16. svibnja 2026. godine prethodno savjetovanje mora biti usklađeno s novim odredbama Zakona. To se odnosi i na situacije u kojima je prethodno savjetovanje započelo prije stupanja izmjena na snagu, ako se sam postupak javne nabave pokreće nakon 16. svibnja 2026. godine.

Zakon dodatno naglašava važnost analize tržišta prije pokretanja postupka nabave. Cilj ove izmjene je kvalitetnija priprema dokumentacije, bolja procjena tržišnih mogućnosti i učinkovitija provedba postupaka. U skladu s time, podaci o analizi tržišta u sustavu EOJN RH postat će obvezna polja prilikom pripreme dokumentacije.

Promjene se uvode i u području plana nabave i registra ugovora. U registru ugovora evidentirat će se predmeti nabave procijenjene vrijednosti jednake ili veće od 5.000,00 eura bez PDV-a, umjesto dosadašnjeg praga od 2.650,00 eura.

Važne izmjene odnose se i na sukob interesa. Proširuje se krug osoba koje se smatraju predstavnicima naručitelja te se preciznije uređuje postupanje u slučaju postojanja sukoba interesa, uključujući obvezu izuzimanja iz postupka javne nabave.

U dijelu pregleda i ocjene ponuda propisuje se da se cijene ponuda uspoređuju bez PDV-a. Također, sve ponude, uključujući i one koje prelaze procijenjenu vrijednost nabave, moraju se rangirati, osim ako je dokumentacijom o nabavi propisano da se takve ponude odbijaju kao neprihvatljive.

Zakon mijenja i osnove za isključenje gospodarskih subjekata. Usklađuju se odredbe koje se odnose na nekažnjavanje, pri čemu se ta okolnost više ne veže uz državljanstvo osoba ovlaštenih za zastupanje, nego uz nepostojanje pravomoćne presude, neovisno o državi njezina donošenja. Uvodi se i nacionalni razlog isključenja zbog kaznenog djela neisplate plaće, kao i obvezno isključenje u slučaju sudjelovanja u zabranjenim sporazumima utvrđenim pravomoćnom odlukom nadležnog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja ili sudskom odlukom. Propisuje se i mogućnost neisključenja gospodarskog subjekta ako su obveze po osnovi poreza i doprinosa manje od 1.000,00 eura.

U području objava uvodi se pravilo prema kojem se obavijesti objavljuju na odabrani datum njihova slanja, bez odgode, neovisno o neradnim danima i blagdanima. Iznimka se odnosi na obavijesti koje se šalju u TED, na koje se i dalje primjenjuju dosadašnja pravila objavljivanja.

Značajne izmjene odnose se i na pravnu zaštitu. Uvodi se procesna pretpostavka za izjavljivanje žalbe protiv nezakonitosti dokumentacije o nabavi. Žalitelj će morati prethodno upozoriti naručitelja na konkretnu nezakonitost, najkasnije do 10. dana od dana objave dokumentacije, a žalbu neće moći izjaviti prije proteka tri dana od dana tog upozorenja. U toj situaciji rok za žalbu produljuje se s 10 na 15 dana. U žalbenom postupku uvodi se i mogućnost izvođenja dokaza vještačenjem.

Kod izvršenja ugovora proširuje se obveza objave svih izmjena ugovora o javnoj nabavi, uključujući i izmjene koje nisu financijske prirode. Uvodi se i novi razlog za poništenje postupka radi zaštite javnog interesa, primjerice u slučaju neotklonjivog sukoba interesa ili nemogućnosti primjene dokumentacije o nabavi u fazi pregleda i ocjene ponuda.

Posebno značajne promjene za naručitelje stupaju na snagu 1. rujna 2026. godine, kada se povećavaju pragovi za jednostavnu nabavu. Pragovi će iznositi 50.000,00 eura za robu i usluge te 100.000,00 eura za radove. Istodobno se uvodi obveza provedbe nabava iznad 15.000,00 eura putem modula jednostavne nabave u EOJN RH.

Za nabave iznad 25.000,00 eura za robu i usluge te iznad 45.000,00 eura za radove uvodi se obveza javne objave poziva na dostavu ponuda. Time se dodatno jača transparentnost provedbe jednostavne nabave i smanjuje prostor za netransparentno postupanje.

Naručitelji će u svojim općim aktima o jednostavnoj nabavi morati urediti pravila o sukobu interesa te način ostvarivanja pravne zaštite putem prigovora čelniku tijela kod javnopravnih tijela, odnosno odgovornoj osobi kod naručitelja koji nisu javnopravna tijela. Interni akt o jednostavnoj nabavi morat će biti objavljen u EOJN RH.

Od 1. rujna 2026. godine počinje se primjenjivati i obveza razmjene digitalno potpisanih ugovora i okvirnih sporazuma putem EOJN RH. Ugovori i njihove izmjene morat će biti potpisani kvalificiranim elektroničkim potpisom te razmijenjeni kroz sustav EOJN RH.

Navedene izmjene zahtijevaju pravodobnu prilagodbu internih procedura, općih akata i svakodnevne prakse naručitelja. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti pripremi postupaka, dokumentiranju analize tržišta, uređenju jednostavne nabave, pravilima o sukobu interesa te korištenju EOJN RH u dijelu digitalne razmjene ugovorne dokumentacije.

Detaljne informacije o promjenama na EOJN RH koje stupaju na snagu 16. svibnja 2026. dostupne su na službenim stranicama EOJN RH.

Objava Izmjene Zakona o javnoj nabavi: što se mijenja od 16. svibnja 2026. pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

• Možete li nam ukratko predstaviti svoju ulogu u Karlovačkoj županiji i objasniti koliko je priprema zelene javne nabave hrane bila zahtjevan proces za Vaš tim?

Poslovima javne nabave se bavim 15-tak godina počevši u HŽ Infrastrukturi d.o.o.  U Karlovačkoj županiji, poslovi javne nabave ustrojeni su unutar Upravnog odjela Ureda župana, odnosno u Odsjeku za javnu nabavu i tehničke poslove. Kao voditeljica navedenog Odsjeka koordiniram cjelokupni proces nabave za potrebe županije, a što uključuje izradu Plana nabave, provedbu postupaka javne i jednostavne nabave, sklapanje ugovora. Ujedno provodimo postupke objedinjene nabave za ustanove i tvrtke kojima je Karlovačka županija osnivač.

Priprema zelene javne nabave je bio izuzetno zahtjevan proces. Ne smijemo smetnuti s uma da su neke od grupa također rezervirane za društveno odgovorna poduzeća, tako da ako ćemo biti precizni – ovo je zelena i društveno odgovorna nabava.

Imali smo u županiji već goleme, skupe projekte, gdje su postupci javne nabave tražili specifična znanja i iskustvo. Međutim, zelenu javnu nabavu smo pripremali nekoliko mjeseci. No, nije ovo bila „samo nabava“. Koncept nabave radio se na osnovu analize stanja na terenu, tražio je multidisciplinaran pristup – suradnju stručnjaka iz područja poljoprivrede, školstva, nabave a koordiniran je i vođen je od strane Razvojne agencije Karlovačke županije.

• Što je bio glavni poticaj da Karlovačka županija krene u ovakav model zelene javne nabave hrane za škole?

Impuls za ovakvu, nazovimo aktivnost, bio je detaljan uvid u stanje poljoprivredne proizvodnje i velika želja županice i cijelog tima da se određeni pomak napravi. Promišljali smo kako iskoristiti javna sredstva kao polugu koja bi pomogla toj promjeni, bez da čekamo neki drugi izvor sredstava. U rukama, u tom trenutku, nismo imali nikakva dodatna sredstva poput nekih velikih projektnih i odlučili smo naša sredstva iskoristiti pametno, iskoristiti sve mogućnosti koje nam ZJN daje da bismo pristupili „malima“ bez posrednika, osigurati im plasman i poštenu cijenu. Također, prijašnjih godina svaka osnovna škola  nabavljala je hranu za sebe i zbog poskupljenja, izgledno je da bi svaka škola morala raditi otvorene postupke pa je županija odlučila da za svih 18 osnovnih škola kojima je osnivač ujednači jelovnike te provede objedinjenu javnu nabavu za hranu, a čime se dobiva na većoj učinkovitosti, transparentnosti te standardizaciji.

• Karlovačka županija provela je dva različita postupka nabave hrane. Zašto ste se odlučili upravo na takav pristup?

Kada gledate tipične postupke nabave, način formiranja grupa (tj veliko okrupnjivanje – primjerice grupa – povrće) u pravilu ne omogućava samim proizvođačima sudjelovanje. De facto, standardni postupci ne otvaraju tržište u potpunosti. S ova dva postupka – jedan formiran u standardne grupe a drugi grupama prilagođen stanju terena, otvorili smo tržište maksimalno, što je i smisao javne nabave.

• Koje ste najveće izazove uočili tijekom pripreme i provedbe postupaka?

Najveći izazov koji smo uočili tijekom pripreme i provedbe postupka nabave bila je činjenica da rijetko koji proizvođač nudi više od jedne namirnice. Ako i nude više od jedne namirnice, takve stavke se ne preklapaju – primjerice jedan OPG proizvodi mrkvu i krumpir a drugi mrkvu i celer – ne možete nabaviti grincek od više proizvođača da osigurate razumnu konkurenciju. Najteža nam je bila spoznaja da ukoliko ovo želimo provesti i dati „malima“ priliku, grupe trebamo usitniti na način da je jedna namirnica – jedna grupa. Tek na taj način možemo dobiti nešto širi odaziv i konkuriranje. Šalimo se kad razgovaramo s proizvođačima i kažemo im da je ovo najlakši način da oni sudjeluju u nabavi a najteži način za nas da nešto nabavimo. Trenutan raspored grupa, slika je stanja proizvodnje i udruženosti. No vrijedilo je cijelog truda i napora jer imamo odaziv, imamo isporuku i suradnju. Nadamo se da će sljedeće iteracije postupka izgledati drugačije, odnosno da će nam stanje tržišta dati sliku da možemo ipak neke stvari okrupniti.

Ono što se pokazalo nužnim u provedbi postupaka je intenzivna koordinacija škola, njihovih jelovnika i narudžbi i prema distributerima i prema „zelenima“. Naime, radi se o 18 škola koje su različite veličine i raštrkane su po županiji. Ukoliko bi narudžbe bile nekoordinirane, posao ne bi bio praktičan niti isplativ ikome od sudionika. Tako da sa centralnog mjesta planiramo jelovnike na razini mjeseca, posredujemo između škola i dobavljača i uz puno truda i razumijevanja svih strana, uspijevamo u ovom naporu.

• Kako ste osigurali ravnotežu između zelenih kriterija, kvalitete hrane i sigurnosti opskrbe škola?

Novi jelovnici usmjereni su na podupiranje sezonske proizvodnje. Jelovnici su sastavljeni tako da uključuju namirnice koje kod nas rastu koliko je god bilo razumno a da nam osigura raznolikost i izbor jela.

Kod određivanja kriterija za odabir  ponude stavljen je naglasak na blizinu proizvodnje, čime se nastoji osigurati održivost, svježina i kvaliteta hrane koja se poslužuje djeci. Tako da je jedan od kriterija za odabir ponude primjerice Hrana više vrijednosti u pogledu veće svježine i nižeg opterećenja okoliša.

Dakle, vrednuju se ponude koje idu u prilog što kraćem putu hrane „od proizvodnje do stola“, kako bi se smanjenjem transporta smanjilo i zagađenje okoliša, a na stolove stizali što svježiji proizvodi. Kraća udaljenost od mjesta proizvodnje mjesta isporuke doprinosi većoj svježini hrane, što u konačnici predstavlja i veću kvalitetu.

Kroz dva odvojena postupka, priliku sa većim količinama i standardnim grupama imaju distributeri, tako da zajedno, distributeri i „zeleni“ opskrbljuju škole. Samo manji dio namirnica, koje se uzgajaju u većim količinama u razumno velikom krugu oko naše županije koji osigurava svježinu proizvoda, uvršten je u zeleni postupak.

• Koje prve rezultate ili koristi već sada možete izdvojiti?

Jako nam je važno da uz sve navedene prepreke zadržavamo interes proizvođača i dobavljača. Koordinacija narudžbi škola kao i intenzivna komunikacija svih strana je od centralne važnosti. Činjenica da nam se na ponovljene pozive javljaju ljudi koji su i prethodno nudili i dobili ugovore nas veseli – znači da sustav funkcionira. Recimo, kada smo puštali tu nabavu u produkciju, nismo imali točan dojam kakav će interes biti, hoće li se proizvođači odazvati. Mi smo ljude koji stvarno rade u polju pozvali da pristupe u EOJN. To su procedure koje ni iskusni administratori ne vole. Proizvođačima smo osigurali tehničku pomoć u samom apliciranju u sustav. Nadali smo se da će uspjeti, osigurali smo im svu podršku ali nikad ne možete znati dok ne krenete. Oni su uspjeli, bili su dovoljno hrabri pokušati a mi smo jako zadovoljni zbog toga. U razvojnom smislu, dobro je da proizvođači otkrivaju javne naručitelje kao svoje tržište.

Količine hrane smo procjenjivali za jelovnike koje nismo do tada koristili i za koje ne postoji prethodno iskustvo. Veselilo nas je vidjeti da su u školama bili prezadovoljni jabukama i unutar mjesec dana pojelo se tonu i pol jabuka. Morali smo brzo nakon prvog poziva za nuđenje poslati novi. Odlično je što je dinamički postupak fleksibilan na taj način.

Također, jedan od proizvođača namaza je imao toliko dobru povratnu reakciju djece koja su pak tražila da im roditelji doma nabave te namaze i naši OPG-ovi vide i veću potražnju svojih proizvoda i odličnu povratnu informaciju i šire od ove nabave.

Počelo se pričati o važnosti lokalne kupovine, o važnosti zdrave prehrane – roditelji su tražili u nekim školama kuhane obroke svaki dan a škole su im izašle u susret.

• Što ste kroz ovaj proces naučili kao javni naručitelj?

Naučili smo da je ovo dobar put kojeg vrijedi razvijati. Čim je postupak krenuo u realizaciju, naučili smo puno toga što možemo optimizirati i sve te lekcije ćemo primijeniti u većem i širem postupku prvom sljedećom prilikom.

• Koju biste poruku poslali drugim institucijama koje tek razmišljaju o zelenoj javnoj nabavi hrane?

Ono što bismo htjeli staviti u fokus, osim zelenih kriterija je i način formiranja grupa. Zaista, kada smo vidjeli što je potrebno da bismo terenu izašli u susret, brinuli smo se oko administrativnog tereta i odgovora proizvođača. No realizacijom vidimo da itekako vrijedi svakog truda. Znamo da je ovo put i način, teren nas sada treba pratiti povećanjem proizvodnje, iskorakom u EOJN i nadamo se, zajedničkim nastupom.

U kontekstu nabave je jako zanimljiv pristup korištenja nabave kao alata upravljanja razvojem a ne samo nabavljanja neke stvari/usluge/rada.

• Smatrate li da bi Odluku o provedbi zelene javne nabave trebalo primijeniti na sve javne naručitelje? 

Smatram da bi se trebala primijeniti sva sve javne naručitelje, ali mislim da je dobar način i postupno uvođenje. Važno je također nabavu promišljati dublje od formalnog zadovoljavanja nekog minimalnog uvjeta koji nabavu čini zelenom. Ovo je alat koji nam je dan u ruke i kojeg treba koristiti svrhovito.

• Planirate li neke buduće zelene nabave temeljem Odluke o provedbi zelene javne nabave?

Planiramo, a neke već i provodimo.

Objava Put od polja do školskog stola: Intervju sa Sanjom Sila Mlikan o izazovima i uspjesima zelene javne nabave pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Uredba (EU) 2024/1735 o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija, poznata kao Net-Zero Industry Act ili NZIA, u primjeni je od 29. lipnja 2024. Za javne i sektorske naručitelje to znači konkretne obveze koje se primjenjuju već sada, u svakom postupku javne nabave čija vrijednost dostiže EU pragove.

Na koje postupke se odnosi?

Obveze iz članka 25. NZIA primjenjuju se kada je predmet nabave neka od tehnologija s nultom neto stopom emisija ili kada su takve tehnologije sastavni dio ugovora o radovima. To obuhvaća, među ostalim, solarne tehnologije, tehnologije energije vjetra, baterije i sustave za skladištenje energije, dizalice topline i geotermalnu energiju, tehnologije vodika, elektroenergetsku mrežu i punjenje za prijevoz te tehnologije nuklearne fisije. Detaljan popis gotovih proizvoda i komponenti utvrđen je u delegiranoj i provedbenim uredbama Komisije.

Što su naručitelji dužni uključiti?

Za postupke iznad EU pragova naručitelji su dužni primijeniti minimalne obvezne zahtjeve okolišne održivosti, kako će biti utvrđeni provedbenim aktom Komisije. Uz to, za ugovore o radovima i koncesije radova, moraju uključiti najmanje jedan od sljedećih dodatnih uvjeta: posebnu socijalnu klauzulu o izvršenju ugovora, zahtjev za dokazivanje usklađenosti s kibernetičko-sigurnosnim zahtjevima ili posebnu ugovornu obvezu pravodobne isporuke komponenti.

Kada postoji prekomjerna ovisnost o trećoj zemlji?

Ako Komisija utvrdi da više od 50 % opskrbe EU-a specifičnom tehnologijom ili njezinim ključnim komponentama dolazi iz jedne treće zemlje, naručitelji moraju u ugovoru ograničiti udio nabave iz te zemlje na najviše 50 % vrijednosti ugovora. Ista obveza ograničenja primjenjuje se i na podugovaratelje. U slučaju nepoštovanja, predviđena je naknada od najmanje 10 % vrijednosti specifičnih tehnologija iz ugovora. Ta se obveza ne primjenjuje na isporuke iz zemalja potpisnica Sporazuma o javnoj nabavi  i relevantnih međunarodnih sporazuma koji su obvezujući za EU.

Preporuka naručiteljima

Za svaki postupak javne nabave u pripremi, naručitelji trebaju provjeriti obuhvaća li predmet nabave tehnologije iz članka 4. stavka 1. NZIA;  bez obzira radi li se o robi, uslugama ili radovima u kojima su te tehnologije sastavni dio. Članak 25. već proizvodi pravne učinke i naručitelji ne čekaju dodatne nacionalne provedbene mjere za primjenu tih obveza.

Više informacija u dokumentu OVDJE.

Objava NZIA u javnoj nabavi: nove obveze za naručitelje koji nabavljaju zelene tehnologije pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Komunicirati rezultate zelene javne nabave: odgovornost, ne opcija

Institucija koja uspješno provodi Zelenu javnu nabavu (ZeJN) ostvaruje mjerljive koristi: smanjuje ugljični otisak, štedi javni novac, potiče tržišnu transformaciju prema održivim proizvodima i uslugama. No ti rezultati ostaju zarobljeni u internim izvještajima, objavljeni na rubovima institucionalne web stranice, ili predstavljeni isključivo stručnoj publici koju ne treba dodatno uvjeravati.

Komunikacija rezultata zelene javne nabave nije marketinška aktivnost u uobičajenom smislu, niti samopromocija. Ona ne služi samo informiranju javnosti o tome što je nabavljeno, nego i približavanju zašto je određena odluka donesena, kakve učinke donosi i na koji se način može mjeriti njezina vrijednost. Radi se o odgovornosti prema poreznim obveznicima, o gradnji povjerenja u institucije i o doprinosu široj klimatskoj i ekološkoj pismenosti javnosti. Upravo zato ona zahtijeva vlastitu strategiju, a ne improvizaciju ili puko nabrajanje.

Zašto komunikacija rezultata ZeJN nije ista kao svaka druga institucionalna komunikacija

Rezultati ZeJN imaju specifičnu prirodu koja otežava komunikaciju ako se na nju ne misli unaprijed. Radi se o podacima koji su tehnički kompleksni, ali moraju biti razumljivi, o uštedama koje su stvarne, ali ih je teško vizualizirati, i o ekološkim učincima koji su relevantni, ali apstraktni za prosječnog građanina.

Uz to, javna percepcija “zelenih” inicijativa nije uvijek pozitivna. Dio građana i medija opravdano je skeptičan prema nejasnim tvrdnjama o ekološkoj odgovornosti institucija. Komunikacija koja ne stoji na čvrstim podacima, ili koja prenaglašava postignuća bez konteksta, može postići suprotan učinak od željenog.

Za razliku od komunikacije komercijalnih marki, institucije nemaju luksuz nejasnih poruka. Svaka tvrdnja mora biti provjerljiva, svaki broj mora imati izvor.

Mjerljivi podaci kao komunikacijska valuta

Nijedna komunikacijska strategija ne može funkcionirati bez solidnog podatkovnog temelja. Prije nego što se osmisli bilo kakva objava ili medijska kampanja, potrebno je definirati koje pokazatelje institucija prati i može javno braniti.

Relevantni pokazatelji za komunikaciju rezultata ZeJN uključuju postotni udio zelenih nabava u ukupnoj vrijednosti ugovora, uštedu ugljičnog dioksida u tonama, promjene u energetskoj potrošnji nabavljene robe ili usluga, udio nabave od dobavljača s relevantnim ekološkim certifikatima, te financijske uštede ostvarene kroz dugoročnu perspektivu vijeka trajanja proizvoda (LCC pristup).

Ti se podaci ne trebaju prikazivati kao niz izoliranih brojeva. Kontekst im daje snagu. Broj sam po sebi ne znači ništa. Broj u kontekstu mijenja percepciju. Primjerice, umjesto navođenja da je institucija u godini X nabavila 200 računala s oznakom Energy Star, komunikacija postaje snažnija kada se doda procjena kolika je godišnja ušteda električne energije u odnosu na prethodno nabavljene uređaje, i što to znači u usporedbi s prosječnom potrošnjom domaćinstava.

Ako je, primjerice, javna ustanova uvela energetski učinkovit sustav rasvjete, komunikacija ne bi trebala stati na tehničkom opisu opreme. Javnost daleko bolje razumije poruku kada se objasni da takva investicija znači manju potrošnju električne energije, niže troškove održavanja, kvalitetnije uvjete rada i smanjenje emisija tijekom korištenja. Tek tada rezultat dobiva stvarni smisao.

Prilagodba poruke: isti podaci, različita publika

Jedna od najčešćih grešaka u institucionalnoj komunikaciji jest pretpostavka da jedna poruka može funkcionirati za sve publike. Kod ZeJN razlika između publike je posebno izražena.

Prema građanima treba komunicirati kroz konkretne, opipljive korelacije. Građane ne zanima postotak nabave koji zadovoljava kriterije tehničke specifikacije. Zanima ih je li zrak u njihovom gradu čišći, je li novac bolje potrošen, i što javne institucije rade za buduće generacije. Dobra komunikacija prema građanima prevodi tehničke rezultate u svakodnevni jezik: “Nabavom električnih vozila za komunalna poduzeća lokalna uprava izbjegla je emisiju X tona CO₂ godišnje, što je ekvivalent sadnje Y stabala.”

Prema medijima treba misliti kao urednik. Novinari traže priču, a ne izvještaj. Priča ima protagonista, kontekst i ishod. Postupak nabave nema nijedno od toga, osim ako ga netko ne oblikuje. Rezultati ZeJN mogu biti odlična medijska priča ako se komuniciraju kroz konkretan projekt, kroz promjenu koja je vidljiva i mjerljiva, i ako je institucija dostupna za pojašnjenja i dodatne informacije. Medijima treba omogućiti lak pristup provjerljivim podacima, kontakt osobe za stručna pojašnjenja, i vizualne materijale koji se mogu reproducirati.

Primjerice, puno je snažnije komunicirati da je određena bolnica kroz Zelenu javnu nabavu medicinske opreme ili potrošnog materijala smanjila količinu jednokratne plastike, unaprijedila energetsku učinkovitost prostora ili optimizirala troškove održavanja, nego ostati na općoj tvrdnji da su „ugrađeni zeleni kriteriji“.

Prema stručnoj javnosti, uključujući stručnjake za nabavu u drugim institucijama, europskim tijelima i nevladinom sektoru, komunikacija može i treba biti dubinska. Metodološki okviri, izazovi s kojima se suočila institucija, naučene lekcije i preporuke za replikaciju modela, sve su to sadržaji koji imaju visoku vrijednost za profesionalnu zajednicu i koji pozicioniraju instituciju kao lidera u polju.

Kanali i formati: gdje i kako komunicirati?

Odabir kanala nije tehničko pitanje, nego strateško. Svaki kanal nosi različita očekivanja, različitu brzinu konzumacije sadržaja i različitu dubinu angažmana.

Institucionalna web stranica ostaje temeljni kanal za dugoročnu vidljivost. Posebna stranica ili sekcija posvećena zelenoj javnoj nabavi, s jasnom navigacijom i redovito ažuriranim podacima, gradi kredibilitet i služi kao referentna točka za novinare, istraživače i zainteresiranu javnost. Nedovoljno se koristi mogućnost objave godišnjih “zelenih izvještaja” koji agregiraju podatke na transparentan i vizualno privlačan način.

Priopćenja za medije treba pisati s razumijevanjem novinarske logike. Naslov mora sadržavati vrijednost poruke, ne samo opisati što se dogodilo. Tijelo priopćenja treba dati sve ključne podatke u prvih 150 riječi. Priopćenje koje počinje riječima “Sukladno odredbama” već je izgubilo čitatelja.

Vizualni sadržaji imaju posebnu ulogu. Infografike, tablice usporedbe i grafovi trendova pomažu publici da brzo shvati opseg i značaj rezultata. Institucije koje ulažu u kvalitetnu vizualizaciju podataka komuniciraju kompetentnost i transparentnost, čak i kada rezultati nisu savršeni.

Društvene mreže, kada ih institucija koristi, zahtijevaju prilagodbu tonu platforme. Kratke činjenice, vizualni formati, pitanja koja potiču razmišljanje, ili kratki videozapisi koji prikazuju konkretne primjere zelene nabave sve su to formati koji funkcioniraju bolje od direktnog dijeljenja PDF dokumenata.

Izazovi koji se ne smiju ignorirati

Transparentna komunikacija rezultata ponekad znači i komunikaciju o tome što nije išlo po planu. Institucija koja objavljuje isključivo pozitivne rezultate gubi na vjerodostojnosti, jer svaki stručnjak koji prati područje zna da implementacija zelene javne nabave uključuje izazove: otpor dobavljača, nedostatak tržišnih alternativa za određene kategorije, visoke inicijalne troškove ili administrativne prepreke.

Komunikacija izazova, kada je popraćena objašnjenjem što je institucija poduzela ili planira poduzeti, zapravo jača povjerenje. Radi se o pristupu koji poznajemo iz korporativne komunikacije pod pojmom “earned transparency”, zarađena transparentnost, koja se ne temelji na propagiranju uspjeha, nego na dokazanoj otvorenosti prema stvarnosti. Mediji će ionako doći do negativnih podataka ako postoje. Pitanje je samo hoće li ih institucija prva kontekstualizirati.

Praktični okvir: od podataka do objave

Komunikacijski ciklus rezultata zelene javne nabave može se strukturirati u nekoliko ključnih koraka koji pomažu instituciji da priđe procesu sustavno, a ne ad hoc.

Najprije se provodi inventura podataka i definicija ključnih pokazatelja koji će biti javno komunicirani. Zatim slijedi oblikovanje tehničkih nalaza u poruke prilagođene različitim publikama, uz razvoj specifičnih narativa za svaki kanal. Institucija potom odabire formate i kreira materijale, od infografika i priopćenja do web objava i prezentacija za stručne skupove. Nakon objave prati se doseg, medijska pokrivenost i povratna informacija publike, a sve to postaje polazište za sljedeći komunikacijski ciklus. Godišnja dinamika komunikacije posebno je vrijedna upravo zato što gradi narativ koji jednokratna vijest ne može: narativ institucije koja prati, mjeri i odgovara.

Zaključak

Komunikacija rezultata zelene javne nabave nije završni korak u procesu nabave. Ona je sastavni dio javne odgovornosti institucija koje upravljaju zajedničkim resursima. Dobro osmišljena komunikacijska strategija ne traži veliku infrastrukturu ni marketinški budžet. Traži jasnoću u podacima, razumijevanje publike, dosljednost u pristupu i volju da se govori istina, uključujući i izazove s kojima se suočavaju.

U javnom sektoru koji se sve češće suočava s transparentnošću, a ne samo zakonitošću, upravo sposobnost da se stručni rezultat pretvori u jasnu javnu poruku postaje dio profesionalne kompetencije. Institucije koje to razumiju ne komuniciraju bolje.

One upravljaju bolje.

Objava Kako učinkovito komunicirati rezultate zelene javne nabave prema građanima i medijima pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Uvod:

Može li se i u tako tradicionalnoj kategoriji proizvoda kao što su lampioni otvoriti prostor za održivija rješenja? O toj temi razgovarali smo s g. Robertom Pandžom, direktorom tvrtke Primax d.o.o., domaćeg proizvođača koji kroz razvoj proizvoda i prilagodbu proizvodnih procesa pokazuje kako održivost sve više postaje pitanje sustava, a ne samo pojedinačne inovacije. Riječ je o kategoriji proizvoda koja se, iako se možda na prvi pogled ne povezuje često sa zelenom javnom nabavom, u praksi pojavljuje u kontekstu upravljanja grobljima, komunalnih usluga i povezanih nabava proizvoda svakodnevne uporabe, zbog čega pitanje održivijih alternativa dobiva i vrlo konkretnu javnosektorsku dimenziju.

U razgovoru smo se osvrnuli na razvoj okolišno prihvatljivijih proizvoda, važnost mjerljivih pokazatelja i neovisnih potvrda te na ulogu proizvođača u oblikovanju tržišta koje može odgovoriti na zahtjeve zelene javne nabave. Sugovornik pritom posebno ističe potrebu za jasnim, provjerljivim i provedivim kriterijima koji javnim naručiteljima mogu olakšati donošenje održivijih odluka.

1. Kako se kroz razvoj mijenjao vaš pogled na održivost i što danas znači prilagodba proizvodnje?

Kroz 30+ godina rada održivost nam je od “dodatne teme” postala dio osnovne proizvodne logike. Danas to znači da ne razvijamo samo proizvod, nego i sustav iza njega: sirovine, energiju, otpad, sljedivost i kvalitetu. Prilagodba tržištu za nas je konkretna: ulaganje u reciklirane materijale, vlastitu reciklažu, energetsku učinkovitost i standarde koji se mogu provjeriti. Drugim riječima, promjena nije bila samo u tome da ponudimo novi proizvod, nego da prilagodimo cijeli način rada tako da održivost postane dio svakodnevnog odlučivanja u proizvodnji. To uključuje i drukčiji pristup odabiru sirovina, veću kontrolu procesa i ulaganja koja dugoročno smanjuju okolišni učinak poslovanja.

2. Koliko je važno da održivost bude dio cijelog poslovnog modela, a ne samo pojedinačne linije proizvoda?

Za proizvođača je ključno da održivost bude dio poslovnog modela, a ne “etiketa” na jednom proizvodu. Kad je dio sustava, onda je dokaziva: kroz procese, kontrolu kvalitete, sljedivost i certifikate. U kontekstu zelene javne nabave to je posebno važno jer naručitelj treba kriterije i dokaze, ne dojam.

3. Kada ste prepoznali da i u tradicionalnoj kategoriji postoji prostor za bitno drukčije rješenje?

Prostor za drukčije rješenje prepoznali smo kada smo vidjeli da se u tradicionalnim kategorijama dugo zadržavaju rješenja “iz navike”, a ne zato što su najbolja iz perspektive okoliša i sigurnosti. Lampioni su masovni proizvod i zato imaju veliki potencijal za promjenu. ECOLANT smo razvili kao alternativu bez plastike i bez ljepila, uz fokus na funkcionalnost i sigurnost za vanjsku uporabu. Upravo u tome vidjeli smo priliku: ako se u tako široko korištenoj kategoriji uvede održivija alternativa, učinak promjene može biti znatno veći nego što se na prvi pogled čini.

4. Što je u razvoju takvog proizvoda bilo najzahtjevnije?

Najzahtjevnije je bilo uskladiti sve: materijale, tehnologiju, stabilnu proizvodnju, testiranja i tržišno prihvaćanje. Inovacija u ovakvoj kategoriji mora istovremeno biti i “bolja za okoliš” i tehnički pouzdana. Zato smo od početka išli u smjeru normi i provjerljivih dokaza, ne samo priče. To u praksi znači da proizvod nije smio ostati samo dobra ideja, nego je morao zadovoljiti i vrlo konkretne zahtjeve vezane uz sigurnost, postojanost i mogućnost stabilne proizvodnje u većem opsegu. Upravo je usklađivanje tih zahtjeva bilo jedan od najvećih izazova razvoja.

5. Koliko je danas važno imati mjerljive podatke kada želite dokazati da je proizvod ili proizvodnja doista održivija?

Presudno je. Održivost bez mjerenja je dojam, a ne činjenica. Zato koristimo mjerljive pokazatelje i izvještavanje (GHG pristup i plan smanjenja emisija) kako bismo mogli dokazati razliku u utjecaju, a ne samo komunicirati namjeru. Za naš GHG izvještaj imamo i verifikaciju izračuna ugljičnog otiska temeljenu na nacionalnim faktorima emisija Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Takvi podaci važni su i interno, jer nam omogućuju da pratimo gdje doista ostvarujemo pomake, a gdje još postoji prostor za poboljšanje. Bez mjerenja je teško govoriti o stvarnom napretku, a još teže uvjerljivo komunicirati razliku prema kupcima i naručiteljima.

6. Koje biste dokaze ili potvrde smatrali najrelevantnijima kada se u nabavi želi razlikovati stvarno okolišno prihvatljiviji proizvod od općenite marketinške tvrdnje?

Najrelevantniji su dokazi koji su provjerljivi i dolaze od treće strane, primjerice:

• norme i testiranja za sigurnost i vanjsku uporabu (npr. EN 17616)
• certifikati za materijale i sljedivost (npr. FSC, REDcert, Cyclos)
• sustavi upravljanja kvalitetom i sigurnosti procesa (npr. ISO 9001:2015 i IFS HPC)
• neovisne ocjene održivosti (npr. EcoVadis). Takvi dokazi smanjuju prostor za greenwashing i naručiteljima daju jasnu osnovu za usporedbu ponuda. Upravo je ta mogućnost provjere ključna razlika između održivosti koja se temelji na dokazima i održivosti koja ostaje samo na razini komunikacijske poruke. Za javnog naručitelja to je posebno važno jer mu omogućuje da kriterije postavi na objektivan i usporediv način.

7. Koliko standardi i certifikati pomažu proizvođaču, a koliko mogu pomoći i javnom sektoru pri definiranju jasnih kriterija nabave?

Nama standardi i certifikati pomažu jer uvode disciplinu, ponovljivost i dokazivost kroz cijeli sustav – od ulaznih materijala do gotovog proizvoda. Javnom sektoru pomažu jer olakšavaju definiranje jasnih, objektivnih kriterija nabave: umjesto općih tvrdnji, naručitelj može tražiti usklađenost s relevantnim normama i certifikatima. Na taj se način smanjuje prostor za nejasna tumačenja i povećava sigurnost da će naručitelj doista dobiti proizvod koji odgovara traženim okolišnim i tehničkim zahtjevima.

8. Primjećujete li da zahtjevi kupaca i distributera prema održivijim proizvodima postaju konkretniji i može li javna nabava dodatno ubrzati taj trend?

Da, zahtjevi postaju konkretniji. Sve više kupaca ne traži samo “eko priču”, nego traži dokumentaciju, sljedivost, certifikate i jasne podatke. Zelena javna nabava može dodatno ubrzati trend jer javni sektor ima veliku kupovnu moć i može postaviti kriterije koji postaju referenca i za šire tržište. Drugim riječima, pomak se vidi u tome što tržište sve manje prihvaća općenite tvrdnje, a sve više traži jasne potvrde i usporedive informacije. To je pozitivan razvoj jer otvara prostor proizvodima koji mogu dokazati svoju vrijednost na transparentan način.

9. Koliko su ulaganja u procese, primjerice vlastitu reciklažu plastike ili solarnu energiju, važna i za proizvode koji na prvi pogled nisu dio zelene tranzicije?

Vrlo su važna, jer okolišni utjecaj ne dolazi samo iz materijala nego i iz načina proizvodnje. Proizvod može biti “na papiru” održiv, ali ako je sustav iza njega neučinkovit, ukupni učinak je slab. Zato ulaganja u procese (reciklaža, energija, učinkovitost) gledamo kao temelj koji omogućuje da održiviji proizvodi budu standard, a ne iznimka. To je važno i zato što se stvarna održivost ne može promatrati izdvojeno od proizvodnog okruženja u kojem proizvod nastaje. Kada se unapređuju procesi, stvara se osnova da održivija rješenja postanu dugoročno održiva i u tržišnom smislu.

10. Koju biste poruku uputili javnim naručiteljima koji žele donositi održivije odluke pri nabavi proizvoda svakodnevne uporabe?

Tražite kriterije koji su jasni, mjerljivi i provjerljivi: norme, certifikate i dokumentaciju treće strane. Također preporučujemo dijalog s tržištem prije natječaja (tržišne konzultacije) kako bi kriteriji bili realni i provedivi. Kad su kriteriji dobro postavljeni, javna nabava može istovremeno smanjiti okolišni utjecaj i potaknuti inovacije u industriji. Posebno je važno da kriteriji budu dovoljno precizni da potiču kvalitetu, a istodobno dovoljno realni da ih tržište može ispuniti. Upravo u toj ravnoteži javna nabava može imati snažnu razvojnu ulogu.

Robert Pandža, direktor i CEO tvrtke Primax d.o.o.

Objava Održivi lampioni kao alternativa – uloga proizvođača u razvoju zelene javne nabave pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Praksa nam govori da se naručitelji pri nabavi IT opreme u pravilu vode nižom početnom cijenom i brzinom isporuke, pritom često zanemarujući da se najveći trošak i okolišni učinak stvaraju tek kasnije kroz potrošnju energije, zamjene dijelova, servisiranje te zbrinjavanje otpadnog materijala. Zelena nabava, s druge strane, polazi od životnog ciklusa i zahtijeva za duljim trajanjem uređaja, manjom potrošnjom energije, lakšim popravcima i, konačno, pravilnim ulaskom u sustav reciklaže. Stoga su na razini Europske unije razvijeni kriteriji zelene javne nabave za računala, monitore, tablete i pametne telefone, kao i za podatkovne centre, serverske sobe i usluge računalstva u oblaku[1].

Minimalni zahtjevi koji u praksi ostvaruju najveće učinke u ovoj nabavnoj kategoriji proizlaze iz načela energetske učinkovitosti i sustavnog upravljanja energijom. U skladu s europskim pristupom zelenoj javnoj nabavi IT opreme, naglasak se stavlja na mjerljive pokazatelje potrošnje te na konfiguracije koje smanjuju potrošnju energije tijekom aktivnog rada i stanja mirovanja. Takvi zahtjevi izravno podupiru ciljeve Odluke o provedbi zelene javne nabave[2] jer omogućuju transparentnu provjeru performansi proizvoda i usporedivost ponuda.

Jednako važan skup kriterija odnosi se na produljenje životnog vijeka opreme i sprječavanje planiranog zastarijevanja, prakse koja ima značajne negativne posljedice i za korisnike i za okoliš. To se može osigurati propisivanjem duljih jamstvenih rokova, zahtjevom za višegodišnjom dostupnošću rezervnih dijelova te mogućnošću popravka, uz obvezne sigurnosne i funkcionalne nadogradnje softvera. Na taj se način potiče kružno gospodarstvo, smanjuje količina elektroničkog otpada i povećava ukupna vrijednost ulaganja javnog sektora.

U provedbi takvih kriterija preporučuje se oslanjanje na relevantne međunarodne i europske registre i oznake koji potvrđuju energetsku učinkovitost i okolišne značajke proizvoda, primjerice:

• EPREL – Europski registar proizvoda s energetskim oznakama – službena baza podataka EU koja omogućuje provjeru energetskih oznaka i tehničkih parametara proizvoda.
• EPEAT Registry – pretraživa baza certificirane elektroničke opreme koja pomaže naručiteljima u odabiru proizvoda s manjim utjecajem na okoliš.
• ENERGY STAR Product Finder (EPA) – alat za pronalaženje energetski učinkovitih uređaja koji zadovoljavaju stroge kriterije potrošnje energije.

Uključivanjem referenci na navedene registre u dokumentaciju o nabavi dodatno se jača pravna sigurnost postupka, olakšava dokazivanje sukladnosti i osigurava usklađenost s najboljim praksama zelene javne nabave.

Treći skup minimalnih zahtjeva odnosi se na materijale i opasne tvari te na dokazivu kružnost. EU pristup naglašava smanjenje opasnih tvari i bolju mogućnost ponovne uporabe i recikliranja, uz jasne dokaze o svojstvima proizvoda. U praksi se to operacionalizira traženjem deklaracija o recikliranom sadržaju, mogućnosti rastavljanja i označavanja materijala, uz prihvaćanje vjerodostojnih eko oznaka i certifikata za dokaz sukladnosti.

Smanjenje količine budućeg e-otpada nastalog nakon nabave IT opreme počinje već u dokumentaciji o nabavi. Uz precizno specificiranje tehničkih karakteristika poželjno je ugovoriti povrat stare opreme, ponovno korištenje kroz obnovu i preraspodjelu, te obvezno odvajanje i predaju ovlaštenim sustavima u skladu s pravilima o otpadu električne i elektroničke opreme. Na razini upravljanja imovinom, najveći dobitak dolazi iz standardizacije specificiranih modela, produljenja ciklusa zamjene, kupnje obnovljene opreme, gdje je primjenjivo, te izvještavanja o udjelu ponovne uporabe i količinama predanim na oporabu.

U dokumentaciji o nabavi mogu se specificirati i uređaji s modularnom konfiguracijom, s mogućnošću buduće nadogradnje pojedinih komponenti, poput radne memorije ili pohrane podataka, čime se izbjegava potreba zamjene čitavog uređaja zbog kvara ili promjene samo jedne komponente. Nadalje, korisno je propisati minimalne pragove vezane uz pouzdanost i trajnost, primjerice minimalan broj ciklusa punjenja baterije uz zadržavanje početnih kapaciteta, otpornost kućišta i računalne periferije na padove ili trošenje, ili posjedovanje relevantnih standarda i certifikata, poput standarda kojim se dokazuje vodootpornost ili zaštita od ulaska prašine. Dodatno, prilikom nabave prijenosnih računala i mobilnih uređaja može se specificirati mogućnost zamjene baterije ili zaslona uređaja.

Na razini organizacije naručitelja smanjenju e-otpada može doprinijeti i korištenje modela koji se baziraju na najmu umjesto vlasništva, pogotovo kada uključuju ugovornu obvezu dobavljača za redovitim održavanjem, popravcima i povratom opreme na kraju upotrebe, kao i specificiranje zahtjeva za korištenjem višekratne transportne ambalaže ili obveznih minimalnih logističkih standarda, slijedeći time primjere dobre prakse koji su već prisutni u drugim državama Europske unije.

Takav pristup zelenu nabavu pretvara u mjerljivu i moćnu polugu na putu minimiziranja troškova i smanjenja e-otpada, pritom dajući stabilan signal tržištu da se trajnost i održivost u konačnici isplate.

[1] https://green-forum.ec.europa.eu/green-business/green-public-procurement/gpp-criteria-and-requirements_en

[2] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2024_11_137_2260.html

Objava Zelena nabava IT opreme: minimalni zahtjevi i kako smanjiti e-otpad pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Javna ustanova Istarsko veleučilište – Università Istriana di scienze applicate je u ožujku 2026. godine pokrenula otvoreni postupak nabave istraživačke opreme i laboratorijskog namještaja, procijenjene vrijednosti 3,4 milijuna eura. U okviru nabave Naručitelj nabavlja opremu za metalografsku pripremu uzoraka i ispitivanje tvrdoće.

Tehničkim specifikacijama je propisano da sva nabavljena oprema mora biti tvornički nova, a predmet nabave, među ostalim, uključuje i nabavu te isporuku opreme, iskrcaj, unošenje na lokaciju i postavljanje opreme na mjesto korištenja, montažu i instalaciju opreme te pripadajuće programske podrške do pune funkcionalnosti, sav potrebni pribor i potrošni materijal za početno korištenje, podešavanje i puštanje u rad, osnovne funkcionalne testove, edukaciju, servisnu podršku i održavanje, tehničku dokumentaciju za rukovanje, instalaciju i održavanje opreme na hrvatskom i/ili engleskom jeziku i latiničnom pismu.

Svi ponuditelji dužni su dostaviti nabavljenu opremu sukladno specifikacijama navedenim u Troškovnicima, pritom poštujući sve važeće zakone i propise Republike Hrvatske, te osigurati da sva nabavljena oprema ima jamstveni rok od najmanje jedne godine, odnosno dulji, što se dodatno vrednuje prilikom bodovanja.

Kriteriji odabira

Kriterij za odabir ponude je ekonomski najpovoljnija ponuda koja se utvrđuje na temelju cijene i dodatnih tehničkih karakteristika, na način kako je prikazano u nastavku:

Formula za izračun ukupnog broja bodova ponude je sljedeća:

Maksimalni broj bodova koji ponuditelj može dobiti prema ovom kriteriju je 20 (slovima: dvadeset). Onaj ponuditelj koji dostavi ponudu sa najnižom cijenom dobit će maksimalni broj bodova. Bodovna vrijednost prema ovom kriteriju izračunava se prema sljedećoj formuli:

Bc=min(C)/C*20

Gdje je:

B_C – broj bodova ponude za cijenu

C – cijena ponude s PDV-om za koju se računa broj bodova

min(C) – najniža cijena ponude s PDV-om među svim prihvatljivim ponudama

Broj bodova koji se dodjeljuje ponudi ovisi o ponuđenim vrijednostima cijene drugih ponuda.

Naručitelj je kao težinski dominantni kriterij u ponderu odredio dodatne tehničke karakteristike ponuđenih uređaja. Maksimalni broj bodova koji ponuditelj može dobiti po ovom kriteriju je 80 (slovima: osamdeset) bodova, ovisno o nuđenim dodatnim karakteristikama.

Bodovi će se dodijeliti sukladno sljedećim kriterijima:

Uređaj 1/5 Uređaj za poluautomatsko brušenje i poliranje uzoraka

Uređaj 2/5 Automatska precizna rezalica

Uređaj 3/5 Set za toplo i hladno kalupljenje uzoraka

Uređaj 4/5 Precizna rezalica

Uređaj 5/5 Multifunkcionalni tvrdomjer

Broj bodova 0-80 dodjeljuje se prema vrijednostima iz tablica iznad, s time da ponuda s najvećim brojem zadovoljenih stavki donosi 80 bodova. Podatak o nuđenim dodatnim tehničkim karakteristikama potrebno je dostaviti u obliku izjave koja se primjenjuje na konkretnu grupu. Ukoliko ponuditelj ne dostavi izjavu ili na njoj jasno ne naznači koje dodatne karakteristike nudi, smatra se da ponuđeni uređaj nema dodatne tehničke karakteristike te će se dodijeliti 0 bodova.

Zeleni kriteriji

Tražene tehničke specifikacije za grupu 4 vrlo dobro pokazuju kako se zelena javna nabava u praksi prevodi u konkretne i provjerljive tehničke zahtjeve. U središtu su četiri zelena pristupa koja jamče nabavu „zelenijih“ i održivijih proizvoda: smanjenje potrošnje energije, racionalno upravljanje vodom, produljenje životnog vijeka uređaja te smanjenje materijalnog otiska kroz način pakiranja i servisiranja. Za svih pet uređaja propisan je ekološki način rada, odnosno automatski prelazak u stanje niske potrošnje energije kada nisu u uporabi, što je osobito važno kod opreme koja ostaje uključena ili je u stanju pripravnosti tijekom duljih razdoblja.

Jednako je važan i kriterij upravljanja potrošnjom vode. Kod automatske precizne rezalice i precizne rezalice naglašena je recirkulacija vode, a u bodovanju se dodatno vrednuju integrirani spremnik za recirkulaciju te spremnik s filtrima kapaciteta 50 litara ili više, što pokazuje da je Naručitelj proklamiranu okolišnu ambiciju ugradio i u kriterije za odabir. Posebno valja istaknuti dio tehničkih specifikacija koji ističe mogućnost popravka ili nadogradnje pojedinih dijelova opreme umjesto zamjene cijelog uređaja. Riječ je o jednom od najvažnijih, a u domaćoj praksi često nedovoljno korištenih zelenih kriterija, koji izravno utječe na smanjenje budućeg otpada i troškova zamjene.

Ne smije se zanemariti niti značaj bodovanja produljenog jamstva. U promatranom primjeru, jamstveni rok od dvije godine se boduje kod svih pet uređaja, pri čemu su za multifunkcionalni tvrdomjer dodatni jamstveni uvjeti vrednovani s čak 15 bodova, više nego neke funkcionalne karakteristike. Takav pristup pokazuje zrelu nabavnu logiku, jer osigurava da naručitelj ne kupuje samo performanse u trenutku isporuke, već i sigurnost održavanja funkcionalnosti kroz dulje razdoblje uporabe. U dokumentaciji je dodatno razrađeno da jamstvo uključuje otklanjanje nedostataka na lokaciji naručitelja, izlazak na teren u roku od sedam dana, odvoz u ovlašteni servis ako popravak nije moguć na lokaciji, te zamjenu opreme ako se kvar ne otkloni u razumnom roku, što spada pod elemente koji izravno pridonose duljem vijeku trajanja i manjoj potrebi za prijevremenom zamjenom opreme.

Analizirani postupak javne nabave predstavlja primjer dobre prakse kako se okolišni kriteriji mogu ugraditi u dokumentaciju o nabavi bez gubitka tehničke preciznosti. Umjesto da se održivost svede na opće izjave, ona je razložena na mjerljive elemente, poput načina rada u mirovanju, recirkulacije vode, mogućnosti popravka i nadogradnje, duljeg jamstva, lakšeg čišćenja, modularnosti i pakiranja u ekološki prihvatljivu ambalažu. Iskustvo pokazuje da takav pristup daje najbolje rezultate, pošto se okolišni zahtjevi ne odvajaju od funkcionalnosti uređaja, već čine jedinstven skup, dok je održivost ugrađena u samu logiku predmeta nabave.

Objava Primjer postupka nabave sa zelenim kriterijima – Hrvatska pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.

Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS, Eco Management and Audit Scheme) dobrovoljni je instrument Europske unije namijenjen organizacijama koje žele sustavno mjeriti, upravljati i trajno poboljšavati svoj utjecaj na okoliš. Uspostavljen je 1993. godine kao poluga europske okolišne politike, za dobrovoljno sudjelovanje otvoren je od 1995., a od 2001. dostupan je svim vrstama organizacija, uključujući tijela javne vlasti i druge subjekte javnog sektora. Danas se provodi na temelju Uredbe (EZ) br. 1221/2009, a njegova je svrha povezati okolišnu politiku, zakonsku usklađenost, unutarnje upravljanje, neovisnu verifikaciju i javno izvještavanje. U praksi EMAS služi organizacijama da smanje potrošnju energije i resursa, unaprijede procese, povećaju transparentnost i ojačaju vjerodostojnost prema građanima, partnerima i naručiteljima, zbog čega je posebno relevantan i za sustav zelene javne nabave.

Za zelenu javnu nabavu u Hrvatskoj EMAS je važan jer povezuje dvije strane koje se u praksi još uvijek često promatraju odvojeno. S jedne strane stoji javni ili sektorski naručitelj koji mora pripremiti i provesti postupak na način da okolišni zahtjevi budu razmjerni i provjerljivi, te povezani s predmetom nabave, a s druge strane stoji gospodarski subjekt, odnosno ponuditelj, koji mora dokazati da je sposoban izvršiti ugovor uz primjenu odgovarajućih mjera upravljanja okolišem. EMAS tu djeluje kao most između naručitelja i gospodarskog subjekta, te služi ne samo kao interni sustav upravljanja, već i kao relevantan dokaz da gospodarski subjekt ima uspostavljen, verificiran i transparentan model upravljanja okolišem. Upravo ta kombinacija upravljanja, verifikacije i transparentnosti čini EMAS osobito korisnim u javnoj nabavi, u kojoj sama okolišna namjera, bez dokazive sposobnosti izvršenja, nije dovoljna.

U pravnom smislu, EMAS je za javnu nabavu važan zato što ulazi u područje normi upravljanja okolišem. Direktiva 2014/24/EU dopušta da javni naručitelj u dokumentaciji o nabavi uputi na EMAS ili druge priznate sustave upravljanja okolišem, pri čemu je ključno da takav zahtjev bude opravdan prirodom predmeta nabave i načinom izvršenja ugovora. Drugim riječima, EMAS se ne koristi samo zato što „dobro zvuči“ ili se veže na nadnacionalne standarde, već zato što naručitelj mora imati razuman i dokaziv razlog zbog kojeg je sustav upravljanja okolišem relevantan za uredno izvršenje konkretnog ugovora. Pritom se ne smije zaboraviti na jednakovrijednost i obvezu da se u takvim slučajevima moraju prihvatiti i jednakovrijedne potvrde, u situaciji kada gospodarski subjekt nema EMAS, ali može dokazati da primjenjuje usporedive mjere upravljanja okolišem.

U praksi to dovodi do najvažnijeg pitanja: „Kada EMAS doista ima smisla koristiti kao alat javne nabave?“. EMAS je koristan u onim postupcima nabave u kojima okolišni učinak ne proizlazi samo iz svojstava robe, nego iz načina na koji se ugovor izvršava. To je, primjerice, slučaj kod ugovora o uslugama čišćenja, održavanja objekata, gospodarenja otpadom, prijevoza, logistike, održavanja zelenih površina, komunalnih usluga, građevinskih radova ili infrastrukturnih zahvata. U takvim predmetima nabave nije dovoljno da ponuditelj dostavi izjavu da će raditi održivo, već naručitelj mora procijeniti ima li gospodarski subjekt stvarno uspostavljen sustav za upravljanje energijom, vodom, otpadom, emisijama, kemikalijama, ambalažom, internim postupcima ili potencijalnim incidentima koji utječu na okoliš. Upravo tu EMAS postaje relevantan i služi kao dokaz sposobnosti u dijelu koji se odnosi na upravljanje okolišem.

Potrebno je naglasiti da nema potrebe EMAS koristiti u svakoj zelenoj nabavi. Ako se nabavlja roba čija se okolišna svojstva mogu izravno opisati tehničkim specifikacijama, kriterijima za odabir ponude ili eko-oznakama proizvoda, tada EMAS često neće biti najprimjereniji alat. Primjerice, kod nabave uredskog papira, sredstava za čišćenje, ili informatičke opreme puno je prirodnije tražiti konkretna svojstva proizvoda, energetske razrede, odsutnost određenih štetnih tvari ili vjerodostojne eko-oznake. Valja zapamtiti da je EMAS najjači tamo gdje okolišna kvaliteta ovisi o organizaciji procesa rada, a ne samo o deklaraciji svojstava predmeta nabave, stoga dobra praksa traži od naručitelja da prvo utvrdi gdje se nalazi okolišni rizik, a tek zatim odabere pravni i tehnički instrument kojim će ga obuhvatiti.

Dodatna vrijednost EMAS-a leži u tome što on ne završava u trenutku dostave ponude. Gospodarski subjekt mora trajno pratiti svoje okolišne aspekte, provoditi interne provjere, osigurati usklađenost s propisima, postavljati ciljeve poboljšanja i javno objavljivati verificiranu izjavu o usklađenosti. U javnoj nabavi to je osobito važno kod ugovora duljeg trajanja, okvirnih sporazuma, usluga koje se izvršavaju kroz više lokacija, te građevinskih ili komunalnih ugovora u kojima učinak ovisi o svakodnevnom ponašanju izvršitelja, a ne samo o jednom isporučenom proizvodu. Poseban značaj navedenoga za hrvatske primjere leži u praksi koja kazuje da zelena javna nabava još uvijek prečesto ostaje na razini pojedinačnih okolišnih zahtjeva u dokumentaciji o nabavi, bez jače poveznice s organizacijskom sposobnošću ponuditelja da te zahtjeve doista i provede. EMAS se tu nameće kao rješenje jer omogućuje da se okolišna dimenzija ne svede samo na predmet nabave, već da obuhvati i dodatne segmente poput načina izvršenja ugovora, upravljanja resursima, unutarnjih kontrola i transparentnosti.

Praksa pokazuje da Europska komisija i druge institucije EU već godinama koriste EMAS kao interni alat upravljanja okolišem, a u stručnim materijalima se navode primjeri nacionalnih i sektorskih naručitelja koji u postupcima nabave prihvaćaju EMAS kao dokaz sposobnosti za primjenu mjera upravljanja okolišem. Primjer Litavske uprave za ceste pokazuje kako se EMAS može koristiti u okolišno zahtjevnim ugovorima za cestogradnju i održavanje prometne infrastrukture. Slično vrijedi i za organizacije iz sektora čišćenja i usluga, gdje je u nekim državama članicama EMAS postao opipljiva tržišna prednost.

Hrvatska u formalnom smislu već ima sve ključne preduvjete da snažnije poveže EMAS i zelenu javnu nabavu. Nadležno tijelo je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, a nacionalni provedbeni okvir je definiran Uredbom o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu za ekološko upravljanje i neovisno ocjenjivanje (NN 131/2020). Uredbom su izrijekom uređeni postupak podnošenja prijave za registraciju, rokovi i visina naknade, sadržaj i način vođenja registra, uvjeti za odbijanje registracije te privremeno ili trajno brisanje iz registra, poticaji za organizacije, promocija sustava EMAS i izvještavanje Europske komisije. Hrvatska ima i operativnu infrastrukturu, uključujući nacionalni EMAS portal i javno dostupan registar EMAS organizacija, koji je evidentirao tri važeće registracije (HiPP Croatia d.o.o., PREMIFAB d.o.o. i Toplice Sveti Martin d.o.o.). Jasno je stoga da normativni i institucionalni temelj postoji, no sam broj registriranih subjekata ukazuje da sustavna uporaba EMAS-a u nabavnoj praksi još uvijek nije u potpunosti zaživjela, ili je barem daleko od ispunjavanja svog punog potencijala.

U takvim okolnostima sljedeći razvojni korak za Hrvatsku ne bi trebao biti donošenje novih formalnih pravila, već operativno prevođenje postojećeg institucionalnog okvira u praksu. To u prvom redu podrazumijeva da se kroz smjernice, standardne obrasce i ciljane edukacije javnim i sektorskim naručiteljima jasnije pokaže u kojim je predmetima nabave opravdano tražiti dokaze o primjeni sustava upravljanja okolišem. Pritom je jednako važno da se u praksi precizno razlikuju tehničke specifikacije predmeta nabave od uvjeta sposobnosti gospodarskog subjekta, kako bi se EMAS koristio ciljano, ondje gdje doista potvrđuje sposobnost za provedbu okolišnih mjera. Takav bi pristup omogućio da EMAS u hrvatskoj zelenoj javnoj nabavi postane stvarni alat za upravljanje okolišnim učinkom, a ne samo puko „slovo na papiru“ i rijetko korištena mogućnost.

Zaključno, EMAS može biti vrlo snažan alat za jačanje zelene javne nabave, ali samo ako se koristi ciljano i precizno. Njegova snaga nije u tome što zamjenjuje druge zelene alate, kao što su eko-oznake, zeleni uvjeti u tehničkim specifikacijama ili pristup životnog ciklusa, već u tome što dopunjuje sustav ondje gdje je ključno procijeniti stvarnu sposobnost gospodarskog subjekta da okolišne zahtjeve pretvori u praksu izvršenja ugovora. U takvim slučajevima EMAS predstavlja alat veće pravne sigurnosti, veće vjerodostojnosti i kvalitetnijeg izvršenja ugovora, čime dobiva razvojnu ulogu te pomaže jačanju zelene javne nabave u Hrvatskoj.

Objava EMAS kao alat za jačanje zelene javne nabave u Hrvatskoj pojavila se prvi puta na ZeJN - Zelena javna nabava.