Intervju s g. Robertom Pandža, direktorom i CEO tvrtke Primax d.o.o.
Uvod:
Može li se i u tako tradicionalnoj kategoriji proizvoda kao što su lampioni otvoriti prostor za održivija rješenja? O toj temi razgovarali smo s g. Robertom Pandžom, direktorom tvrtke Primax d.o.o., domaćeg proizvođača koji kroz razvoj proizvoda i prilagodbu proizvodnih procesa pokazuje kako održivost sve više postaje pitanje sustava, a ne samo pojedinačne inovacije. Riječ je o kategoriji proizvoda koja se, iako se možda na prvi pogled ne povezuje često sa zelenom javnom nabavom, u praksi pojavljuje u kontekstu upravljanja grobljima, komunalnih usluga i povezanih nabava proizvoda svakodnevne uporabe, zbog čega pitanje održivijih alternativa dobiva i vrlo konkretnu javnosektorsku dimenziju.
U razgovoru smo se osvrnuli na razvoj okolišno prihvatljivijih proizvoda, važnost mjerljivih pokazatelja i neovisnih potvrda te na ulogu proizvođača u oblikovanju tržišta koje može odgovoriti na zahtjeve zelene javne nabave. Sugovornik pritom posebno ističe potrebu za jasnim, provjerljivim i provedivim kriterijima koji javnim naručiteljima mogu olakšati donošenje održivijih odluka.
1. Kako se kroz razvoj mijenjao vaš pogled na održivost i što danas znači prilagodba proizvodnje?
Kroz 30+ godina rada održivost nam je od “dodatne teme” postala dio osnovne proizvodne logike. Danas to znači da ne razvijamo samo proizvod, nego i sustav iza njega: sirovine, energiju, otpad, sljedivost i kvalitetu. Prilagodba tržištu za nas je konkretna: ulaganje u reciklirane materijale, vlastitu reciklažu, energetsku učinkovitost i standarde koji se mogu provjeriti. Drugim riječima, promjena nije bila samo u tome da ponudimo novi proizvod, nego da prilagodimo cijeli način rada tako da održivost postane dio svakodnevnog odlučivanja u proizvodnji. To uključuje i drukčiji pristup odabiru sirovina, veću kontrolu procesa i ulaganja koja dugoročno smanjuju okolišni učinak poslovanja.
2. Koliko je važno da održivost bude dio cijelog poslovnog modela, a ne samo pojedinačne linije proizvoda?
Za proizvođača je ključno da održivost bude dio poslovnog modela, a ne “etiketa” na jednom proizvodu. Kad je dio sustava, onda je dokaziva: kroz procese, kontrolu kvalitete, sljedivost i certifikate. U kontekstu zelene javne nabave to je posebno važno jer naručitelj treba kriterije i dokaze, ne dojam.
3. Kada ste prepoznali da i u tradicionalnoj kategoriji postoji prostor za bitno drukčije rješenje?
Prostor za drukčije rješenje prepoznali smo kada smo vidjeli da se u tradicionalnim kategorijama dugo zadržavaju rješenja “iz navike”, a ne zato što su najbolja iz perspektive okoliša i sigurnosti. Lampioni su masovni proizvod i zato imaju veliki potencijal za promjenu. ECOLANT smo razvili kao alternativu bez plastike i bez ljepila, uz fokus na funkcionalnost i sigurnost za vanjsku uporabu. Upravo u tome vidjeli smo priliku: ako se u tako široko korištenoj kategoriji uvede održivija alternativa, učinak promjene može biti znatno veći nego što se na prvi pogled čini.
4. Što je u razvoju takvog proizvoda bilo najzahtjevnije?
Najzahtjevnije je bilo uskladiti sve: materijale, tehnologiju, stabilnu proizvodnju, testiranja i tržišno prihvaćanje. Inovacija u ovakvoj kategoriji mora istovremeno biti i “bolja za okoliš” i tehnički pouzdana. Zato smo od početka išli u smjeru normi i provjerljivih dokaza, ne samo priče. To u praksi znači da proizvod nije smio ostati samo dobra ideja, nego je morao zadovoljiti i vrlo konkretne zahtjeve vezane uz sigurnost, postojanost i mogućnost stabilne proizvodnje u većem opsegu. Upravo je usklađivanje tih zahtjeva bilo jedan od najvećih izazova razvoja.
5. Koliko je danas važno imati mjerljive podatke kada želite dokazati da je proizvod ili proizvodnja doista održivija?
Presudno je. Održivost bez mjerenja je dojam, a ne činjenica. Zato koristimo mjerljive pokazatelje i izvještavanje (GHG pristup i plan smanjenja emisija) kako bismo mogli dokazati razliku u utjecaju, a ne samo komunicirati namjeru. Za naš GHG izvještaj imamo i verifikaciju izračuna ugljičnog otiska temeljenu na nacionalnim faktorima emisija Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Takvi podaci važni su i interno, jer nam omogućuju da pratimo gdje doista ostvarujemo pomake, a gdje još postoji prostor za poboljšanje. Bez mjerenja je teško govoriti o stvarnom napretku, a još teže uvjerljivo komunicirati razliku prema kupcima i naručiteljima.
6. Koje biste dokaze ili potvrde smatrali najrelevantnijima kada se u nabavi želi razlikovati stvarno okolišno prihvatljiviji proizvod od općenite marketinške tvrdnje?
Najrelevantniji su dokazi koji su provjerljivi i dolaze od treće strane, primjerice:
- norme i testiranja za sigurnost i vanjsku uporabu (npr. EN 17616)
- certifikati za materijale i sljedivost (npr. FSC, REDcert, Cyclos)
- sustavi upravljanja kvalitetom i sigurnosti procesa (npr. ISO 9001:2015 i IFS HPC)
- neovisne ocjene održivosti (npr. EcoVadis). Takvi dokazi smanjuju prostor za greenwashing i naručiteljima daju jasnu osnovu za usporedbu ponuda. Upravo je ta mogućnost provjere ključna razlika između održivosti koja se temelji na dokazima i održivosti koja ostaje samo na razini komunikacijske poruke. Za javnog naručitelja to je posebno važno jer mu omogućuje da kriterije postavi na objektivan i usporediv način.
7. Koliko standardi i certifikati pomažu proizvođaču, a koliko mogu pomoći i javnom sektoru pri definiranju jasnih kriterija nabave?
Nama standardi i certifikati pomažu jer uvode disciplinu, ponovljivost i dokazivost kroz cijeli sustav – od ulaznih materijala do gotovog proizvoda. Javnom sektoru pomažu jer olakšavaju definiranje jasnih, objektivnih kriterija nabave: umjesto općih tvrdnji, naručitelj može tražiti usklađenost s relevantnim normama i certifikatima. Na taj se način smanjuje prostor za nejasna tumačenja i povećava sigurnost da će naručitelj doista dobiti proizvod koji odgovara traženim okolišnim i tehničkim zahtjevima.
8. Primjećujete li da zahtjevi kupaca i distributera prema održivijim proizvodima postaju konkretniji i može li javna nabava dodatno ubrzati taj trend?
Da, zahtjevi postaju konkretniji. Sve više kupaca ne traži samo “eko priču”, nego traži dokumentaciju, sljedivost, certifikate i jasne podatke. Zelena javna nabava može dodatno ubrzati trend jer javni sektor ima veliku kupovnu moć i može postaviti kriterije koji postaju referenca i za šire tržište. Drugim riječima, pomak se vidi u tome što tržište sve manje prihvaća općenite tvrdnje, a sve više traži jasne potvrde i usporedive informacije. To je pozitivan razvoj jer otvara prostor proizvodima koji mogu dokazati svoju vrijednost na transparentan način.
9. Koliko su ulaganja u procese, primjerice vlastitu reciklažu plastike ili solarnu energiju, važna i za proizvode koji na prvi pogled nisu dio zelene tranzicije?
Vrlo su važna, jer okolišni utjecaj ne dolazi samo iz materijala nego i iz načina proizvodnje. Proizvod može biti “na papiru” održiv, ali ako je sustav iza njega neučinkovit, ukupni učinak je slab. Zato ulaganja u procese (reciklaža, energija, učinkovitost) gledamo kao temelj koji omogućuje da održiviji proizvodi budu standard, a ne iznimka. To je važno i zato što se stvarna održivost ne može promatrati izdvojeno od proizvodnog okruženja u kojem proizvod nastaje. Kada se unapređuju procesi, stvara se osnova da održivija rješenja postanu dugoročno održiva i u tržišnom smislu.
10. Koju biste poruku uputili javnim naručiteljima koji žele donositi održivije odluke pri nabavi proizvoda svakodnevne uporabe?
Tražite kriterije koji su jasni, mjerljivi i provjerljivi: norme, certifikate i dokumentaciju treće strane. Također preporučujemo dijalog s tržištem prije natječaja (tržišne konzultacije) kako bi kriteriji bili realni i provedivi. Kad su kriteriji dobro postavljeni, javna nabava može istovremeno smanjiti okolišni utjecaj i potaknuti inovacije u industriji. Posebno je važno da kriteriji budu dovoljno precizni da potiču kvalitetu, a istodobno dovoljno realni da ih tržište može ispuniti. Upravo u toj ravnoteži javna nabava može imati snažnu razvojnu ulogu.
Robert Pandža, direktor i CEO tvrtke Primax d.o.o.