Njemačka, kao jedna od vodećih zemalja u razvoju obnovljivih izvora energije, postavila je ambiciozan cilj: do 2030. godine 80% električne energije dolazit će iz obnovljivih izvora. Berlin, u sklopu te vizije, planira četvrtinu svoje potrošnje električne energije osigurati putem solarnih fotonaponskih sustava. Ostvarenje ovih ciljeva moguće je kroz odgovornu i transparentnu javnu nabavu solarnih modula, koja će biti ključni alat u promicanju ekološke održivosti i poštivanja ljudskih prava.
Odgovorna nabava solarnih modula: fokus na ljudska prava i okoliš
Zanimljiv je podatak da je čak 87% solarnih modula uvezenih u Njemačku tijekom 2022. godine poteklo iz Kine. Takav udio uvoza ukazuje na niz izazova, budući da proizvodnja solarnih modula u Kini često uključuje ozbiljna kršenja ljudskih prava i nepoštivanje ekoloških standarda. Posebnu zabrinutost izaziva situacija u regiji Xinjiang, gdje su muslimanske manjine često prisilno uključene u radne procese unutar proizvodnih lanaca. Energetski intenzivan proces proizvodnje silicijskih solarnih modula, kao i rudarenje ključnih sirovina poput kvarca, srebra i bakra, dodatno stvaraju značajne ekološke i socijalne rizike.
Proces proizvodnje zahtijeva velike količine energije, često praćene emisijama stakleničkih plinova i zdravstvenim rizicima za radnike, osobito u zemljama s nedovoljno razvijenim standardima zaštite na radu. Rudarenje metala prati socijalne napetosti, zagađenje okoliša i kršenja radnih prava, što zahtijeva pažljivu kontrolu i odgovorno upravljanje opskrbnim lancem.
Diversifikacija opskrbnih lanaca jedan je od ključnih pristupa za smanjenje rizika. Premještanje dijelova proizvodnje u jugoistočnu Aziju, uz razvoj kapaciteta unutar Europe, primjerice kroz njemačku tvrtku Wacker Chemie AG koja proizvodi polisilicij s manjim rizicima za ljudska prava, otvara nove mogućnosti za odgovorniju nabavu. No, širenje proizvodnje u zemlje poput Malezije, Vijetnama i Indije donosi nove izazove u pogledu zaštite prava radnika i okoliša, što zahtijeva strogu kontrolu, jasne standarde i dijalog s proizvođačima.
U tom kontekstu, zelena javna nabava postaje neophodan instrument. Država i gradske vlasti kao najveći kupci solarnih modula mogu kroz transparentne i odgovorne natječaje postaviti stroge kriterije; od poštivanja ljudskih prava, preko ekološke održivosti, do društvene odgovornosti u proizvodnji. Na taj način smanjuje se rizik od podržavanja neetičnih praksi i potiče razvoj održivih lanaca opskrbe.
Ekološki kriteriji zauzimaju centralno mjesto u održivoj nabavi: trajnost proizvoda, mogućnost recikliranja, smanjenje emisija CO₂ tijekom proizvodnje te korištenje obnovljive energije u proizvodnim procesima. Recikliranje solarnih modula dobiva sve veći značaj s obzirom na očekivani rast količine solarnog otpada u budućnosti, a posebna pažnja posvećuje se recikliranju tehnički zahtjevnog silicija, čiji je povrat u proizvodnju moguć bez gubitka kvalitete.
Zakonski okvir, poput njemačkog Zakona o dužnoj pažnji u lancima opskrbe (LkSG) i EU Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CSDDD), pojačava pritisak na proizvođače da osiguraju transparentne i etičke lance opskrbe. EU također uvodi Pravilnik o zabrani uvoza proizvoda povezanih s prisilnim radom, s posebnim fokusom na sirovine iz regije Xinjiang, što će dodatno povećati zahtjeve za provjerom u lancima nabave.
Unutar takvog konteksta, zelena javna nabava mora aktivno koristiti dostupne standarde i certifikate, ali i kritički vrednovati njihovu primjenu. Kupci trebaju izbjegavati lance opskrbe povezane s prisilnim radom, poticati nadzorne mehanizme izvan samih audita, uključujući sustave za upravljanje pritužbama i edukaciju u lancu opskrbe, te provoditi transparentne procjene dobavljača kroz dijalog i detaljne upitnike.
Zaključak
Iako će regulatorni okviri u narednim godinama doprinijeti smanjenju rizika povezanih s prisilnim radom u lancima opskrbe, potpuna kontrola nad svim fazama proizvodnje solarnih modula ostaje izazov. Stoga je nužno da kupci u zelenoj javnoj nabavi kontinuirano donose odluke temeljene na detaljnim društvenim i ekološkim kriterijima. Primjena relevantnih standarda i certifikata mora biti praćena kritičkom procjenom njihovih ograničenja, dok se istovremeno treba izbjegavati nabava iz lanaca opskrbe s potencijalnim rizicima, posebno onih povezanim s regijom Xinjiang. Podrška dodatnim nadzornim mehanizmima, uključujući sustave za prijavu nepravilnosti i edukaciju u lancu opskrbe, ključna je za smanjenje rizika.
Transparentnost i dijalog s dobavljačima, uz fokus na dugotrajnost proizvoda, mogućnost recikliranja i smanjenje ugljičnog otiska tijekom cijelog proizvodnog procesa, neizostavni su elementi održive nabave. Time zelena javna nabava ne samo da osigurava isporuku solarnih modula usklađenih s etičkim i ekološkim standardima, već aktivno doprinosi postizanju društveno pravedne i ekološki održive energetske tranzicije.