Uredba (EU) 2024/1735 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2024. o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija i izmjeni Uredbe (EU) 2018/1724 , koja je stupila na snagu 29. lipnja 2024., važan je instrument u ostvarivanju klimatske neutralnosti i jačanju industrijske suverenosti Europske unije. Uredba ima snažan utjecaj na zelenu javnu nabavu, pretvarajući je iz tehničke procedure u strateški alat klimatske i industrijske politike. U kontekstu javne nabave, uredba uvodi specifične odredbe koje se primjenjuju na nabave koje uključuju takve tehnologije.
Odredbe navedene Uredbe primjenjuju na ugovore o javnoj nabavi koji uključuju tehnologije s nultom neto stopom emisija, kao što su solarna i vjetroenergija, baterije, toplotne pumpe, vodikove tehnologije, hvatanje i pohrana ugljika, električne mreže, nuklearna energija, održiva alternativna goriva i hidroenergija.
Javni naručitelji bi trebali u nabave uključiti minimalne obavezne zahtjeve za ekološku održivost u tehničke specifikacije, zahtjeve ili odredbe o izvršenju ugovora.
Dodatno, moraju uključiti barem jedan od sljedećih elemenata:
- Poseban uvjet koji se odnosi na socijalne ili radne aspekte.
- Zahtjev za dokazivanje usklađenosti s kibernetičkom sigurnošću.
- Specifične ugovorne obveze za pravovremenu isporuku.
Jedan od ključnih elemenata Uredbe odnosi se na jačanje otpornosti na ovisnost o trećim zemljama. Navedeno je vezano uz utvrđivanje porijekla određene tehnologije. Tako na primjer, ukoliko Europska komisija utvrdi da više od 50% određene tehnologije s nultom neto emisijom ili njezinih ključnih komponenti dolazi iz treće zemlje, javni naručitelji i naručitelji u obvezi su u dokumentaciju o nabavi uključiti uvjete kako bi se ograničila ta ovisnost. Vrijednost takvih proizvoda u ugovoru ne smije premašiti ograničenje od 50%. Izuzeća su moguća ako primjena kriterija dovodi do nedostatka odgovarajućih ponuda ili disproporcionalnih troškova.
Sličan mehanizam primjenjuje se i ako se udio isporuke iz treće zemlje u EU poveća za najmanje 10 postotnih bodova u dvije uzastopne godine i dosegne minimalno 40% na razini EU. Time se omogućava Uniji pravovremeno reagiranje na rastuću ovisnost. Međutim, ove odredbe ne primjenjuju se na tehnologije koje potječu iz zemalja potpisnica GPA sporazuma ili drugih relevantnih međunarodnih sporazuma obvezujućih za Uniju.
Člankom 25. Uredbe propisano je kako za postupke javne nabave obuhvaćene područjem primjene Direktive 2014/23/EU, Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/25/EU, ako su predmet ugovorâ tehnologije s nultom neto stopom emisija navedene u Uredbe, ili u slučaju ugovorâ o radovima i koncesijama radova koji uključuju navedenu tehnologiju, javni naručitelji i naručitelji primjenjuju minimalne obvezne zahtjeve u pogledu okolišne održivosti utvrđene u provedbenom aktu na koji Uredba upućuje. Međutim, sama Uredba u članku 49. propisuje određenu odgodu u primjeni navedenog te određuje kako se do 30. lipnja 2026. navedeno primjenjuje samo na ugovore koje sklapaju središnja tijela za nabavu kako su definirana u članku 2. stavku 1. točki 16. Direktive 2014/24/EU i članku 2. stavku 1. točki 12. Direktive 2014/25/EU i na ugovore čija je vrijednost jednaka ili veća od 25 milijuna EUR.
Zaključak
Uvođenjem konkretnih mjera za ograničenje ovisnosti o trećim zemljama, poticanje održivosti, otpornosti i inovacija te većom ulogom javnih naručitelja u oblikovanju tržišta, ova Uredba usmjerava razvoj zelenih tehnologija i štiti europski gospodarski suverenitet. Time se uspostavlja transparentan okvir koji jača domaću proizvodnju, štiti dugoročne interese Unije te podržava prijelaz prema konkurentnom, klimatski odgovornom gospodarstvu. Uredba se, stoga, smatra ključnim iskorakom prema ostvarenju europskih klimatskih ciljeva te jačanju industrijske otpornosti i pozicioniranju Europske unije kao predvodnice globalne zelene industrijske tranzicije do 2050. godine.