Statistički pregled i analiza trendova 2015. – 2025., dopunjeno konačnim Statističkim izvješćem za 2025. godinu
Analiza je izrađena na temelju Statističkih godišnjih izvješća o javnoj nabavi Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske za 2015. – 2025. godinu, uključujući konačno Statističko izvješće za 2025. godinu objavljeno u lipnju 2026., te javno dostupnih strateških i zakonodavnih dokumenata o zelenoj javnoj nabavi.
1. Uvod
Javna nabava u Hrvatskoj svake godine premašuje petinu bruto domaćeg proizvoda, što je čini jednom od najsnažnijih poluga kojima država može oblikovati tržište. Kada javni naručitelji – ministarstva, gradovi, županije, javna poduzeća, bolnice, škole – odluče da će pri kupnji robe, radova i usluga birati one s manjim utjecajem na okoliš, oni ne mijenjaju samo vlastitu potrošnju nego šalju snažan signal cijelom gospodarstvu da razvija i nudi zelenija rješenja. Upravo je to ideja koja stoji iza pojma zelene javne nabave (ZeJN): dobrovoljnog, a od 2025. godine za tijela državne uprave i obveznog instrumenta zaštite okoliša kojim se javna sredstva usmjeravaju prema proizvodima, uslugama i radovima koji tijekom cijelog životnog vijeka ostavljaju manji ekološki otisak od usporedivih alternativa.
Razdoblje od 2015. do 2024. godine, prema dugogodišnjem nizu koji su izvješća dosljedno pratila, bilježi izrazito dinamičnu priču: broj ugovora sklopljenih uz primjenu zelenih mjerila porastao je s tek 29 u 2015. na 5.643 u 2024. godini, njihova je vrijednost narasla s nešto više od 42 milijuna na 2,32 milijarde eura, a udio vrijednosti zelenih ugovora u ukupnoj vrijednosti javne nabave objavljene putem Elektroničkog oglasnika javne nabave (EOJN) popeo se s 3,37 % u 2018. na gotovo petinu (18,74 %) u 2024. godini.
U lipnju 2026. godine Ministarstvo gospodarstva objavilo je konačno Statističko izvješće o javnoj nabavi za 2025. godinu, prvo izrađeno isključivo prema podacima novog Elektroničkog oglasnika javne nabave (eojn.hr) i prema novoj metodologiji strateške nabave usklađenoj s OECD-ovim pokazateljima uspješnosti. Ta promjena metodologije donosi znatno detaljniju sliku zelene nabave za 2025. godinu, ali istodobno prekida izravnu usporedivost s prethodnim, dugogodišnjim nizom „broj/vrijednost/udio zelenih ugovora“ – okolnost kojoj ovaj članak posvećuje posebnu pozornost. Članak stoga nudi cjelovit pregled kretanja od 2015. do 2024. prema ustaljenoj metodologiji, potom detaljno predstavlja nove, konačne podatke za 2025. godinu te tumači oboje u kontekstu pravnog i strateškog okvira koji je rast zelene nabave omogućio i potaknuo.
U nastavku se najprije objašnjava sam pojam zelene javne nabave i njezin širi gospodarski i okolišni značaj, zatim se opisuje pravni i strateški okvir koji je omogućio njezin razvoj u Hrvatskoj – od prvog nacionalnog akcijskog plana iz 2015. do obvezujuće Odluke iz 2024. godine – nakon čega slijedi detaljna analiza triju ključnih statističkih pokazatelja: broja zelenih ugovora, njihove vrijednosti i udjela u ukupnoj javnoj nabavi. Članak zaključuje pregledom izazova koji ostaju otvoreni te smjernicama za praćenje kretanja u godinama koje slijede.
2. Što je zelena javna nabava i zašto je važna
Zelena javna nabava definira se kao postupak u kojem tijela javne vlasti nabavljaju robu, radove ili usluge koji tijekom svojeg životnog vijeka imaju manji učinak na okoliš od proizvoda i usluga iste osnovne namjene koje bi inače naručili. Za razliku od klasične nabave u kojoj gotovo isključivo odlučuje cijena, zelena nabava u tehničke specifikacije, kriterije za odabir ponude ili uvjete izvršenja ugovora uvodi dodatne, okolišne parametre: energetsku učinkovitost, udio recikliranog materijala, emisije stakleničkih plinova, razinu buke, mogućnost popravka i recikliranja proizvoda na kraju životnog vijeka i slično.
Značaj takvog pristupa proizlazi izravno iz veličine javne nabave u gospodarstvu. Prema procjenama koje prate izradu nacionalnih akcijskih planova, javna nabava u Hrvatskoj čini otprilike 12 do 16,5 % bruto domaćeg proizvoda, a Statističko izvješće o javnoj nabavi za 2024. godinu potvrđuje da je udio ukupne vrijednosti javne nabave bez PDV-a u BDP-u iznosio 20,09 %, uz ukupnu vrijednost nabave od 14,34 milijarde eura. Kada se tolik obujam javne potrošnje preusmjeri prema proizvodima i uslugama s manjim okolišnim otiskom, učinak na tržište – od poticaja proizvođačima da razvijaju energetski učinkovitije uređaje do stvaranja stabilne potražnje za obnovljivom električnom energijom – može biti znatno veći nego što bi to bio slučaj s pojedinačnim potrošačkim odlukama.
Osim izravnog okolišnog učinka, zelena javna nabava ima i gospodarsku dimenziju. Poticanjem potražnje za certificiranim, energetski učinkovitim i kružnim proizvodima potiče se razvoj domaćeg tržišta zelenih dobara i usluga, otvaraju se prilike za inovacije te se, dugoročno, ostvaruju uštede zahvaljujući nižim troškovima energije, vode i održavanja tijekom razdoblja korištenja nabavljene imovine. Zbog toga se zelena javna nabava u europskim strateškim dokumentima redovito spominje kao jedan od stupova prijelaza na kružno i niskougljično gospodarstvo.
Važno je naglasiti i razliku između zelene i takozvane održive nabave. Dok se zelena nabava usredotočuje ponajprije na okolišne kriterije, širi koncept održive nabave uz njih uključuje i socijalne aspekte – poštivanje radničkih prava u opskrbnom lancu, zapošljavanje osoba s invaliditetom ili pripadnika ranjivih skupina, poštenu trgovinu i slično. Hrvatski propisi i strateški dokumenti zelenu nabavu tretiraju kao zaseban, jasno definiran instrument, no u praksi se okolišni i socijalni kriteriji sve češće isprepliću u istoj dokumentaciji o nabavi, osobito kod velikih infrastrukturnih i uslužnih ugovora.
Zelena javna nabava usko je povezana i s klimatskim ciljevima Hrvatske u širem smislu. Niskougljična strategija Republike Hrvatske predviđa gospodarski rast uz manju potrošnju energije i veće korištenje obnovljivih izvora energije, uz mjere koje obuhvaćaju sve sektore gospodarstva – energetiku, promet, industriju, zgradarstvo, gospodarenje otpadom, poljoprivredu, turizam i usluge. Javna nabava, kao instrument kojim država izravno oblikuje vlastitu potrošnju energije, vozila, opreme i materijala, prirodno se uklapa u provedbu te strategije, a rastuća statistika zelenih ugovora u praksi predstavlja jedan od mjerljivih pokazatelja koliko se ti širi klimatski ciljevi doista pretaču u svakodnevne odluke javnih naručitelja.
3. Pravni i strateški okvir
3.1. Europski temelji
Okvir za uključivanje okolišnih kriterija u javnu nabavu na razini Europske unije postavljen je Direktivom 2014/24/EU o javnoj nabavi, koja naručiteljima omogućuje da tehničke specifikacije, kriterije za odabir ponude i uvjete izvršenja ugovora vežu uz obilježja povezana sa zaštitom okoliša. Strategija „Europa 2020.“ javnu je nabavu prepoznala kao snažan instrument za postizanje ciljeva smanjenja emisija ugljičnog dioksida i potrošnje energije, dok je Sedmi akcijski program Europske unije za okoliš „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta“ postavio zajednički europski cilj: do 2020. godine barem 50 % postupaka javne nabave u državama članicama trebalo je uključivati temeljna zelena mjerila. Danas se rasprava na razini Unije pomiče dalje – u tijeku je revizija direktiva o javnoj nabavi u kojoj se, među ostalim, razmatra postavljanje obveznih, a ne tek preporučenih zelenih i socijalnih kriterija, čime bi se instrument koji je u većini država članica i dalje dobrovoljan trajno pretvorio u standardni dio postupka nabave.
3.2. Nacionalni akcijski plan (2015. – 2020.)
Hrvatska je svoj prvi Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine, s pogledom do 2020. godine, usvojila kako bi se pridružila tada dvadesetak drugih članica EU-a koje su imale slične nacionalne planove. Plan je slijedio europski cilj od 50 % postupaka javne nabave uz primjenu barem osnovnih zelenih mjerila do 2020. godine, a fokus je stavljen na uvođenje zelenih kriterija u prioritetne skupine proizvoda i usluga koje se u javnom sektoru najčešće nabavljaju: papir za ispis i kopiranje, motorna vozila, uredsku i informatičku opremu, električnu energiju, telekomunikacijske usluge i uređaje te usluge čišćenja. Uz to, plan je uveo mjere edukacije naručitelja, izradu smjernica i promidžbenih materijala te praćenje provedbe putem sustava javne nabave.
Upravo su podaci prikupljeni u godinama koje su uslijedile nakon donošenja tog plana – vidljiv, iako spor, rast broja i vrijednosti zelenih ugovora između 2015. i 2018. godine – prvi signal da su temeljna zelena mjerila počela ulaziti u svakodnevnu praksu naručitelja, iako je do dosezanja europskog cilja od 50 % postupaka ostajao dug put.
Vrijedi podsjetiti da je Hrvatska pri usvajanju prvog nacionalnog plana bila u društvu tada već dvadesetak drugih članica Europske unije koje su donijele vlastite nacionalne planove za zelenu javnu nabavu, što govori da je ideja o sustavnom, a ne stihijskom pristupu ozelenjavanju javne potrošnje u to vrijeme već bila prihvaćen europski standard dobre prakse, a ne hrvatska posebnost. Ono što je Hrvatsku kasnije, donošenjem obvezujuće Odluke iz 2024. godine, izdvojilo iz te skupine jest odluka da dio te dobrovoljne prakse pretvori u zakonsku obvezu za dio javnog sektora – korak koji je dosad, prema dostupnim informacijama, provelo tek nekoliko drugih članica Unije.
3.3. Odluka o provedbi zelene javne nabave (2025.)
Prekretnicu u hrvatskom pristupu zelenoj javnoj nabavi donijela je Odluka Vlade Republike Hrvatske o provedbi zelene javne nabave, objavljena u Narodnim novinama broj 137/24 od 29. studenoga 2024., koja je stupila na snagu 1. siječnja 2025. godine. Tom je odlukom zelena javna nabava – dotad dobrovoljan instrument – prvi put postala obvezna, i to za tijela državne uprave, dok su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te ostali obveznici javne nabave pozvani da je primjenjuju na dobrovoljnoj osnovi. Time je Hrvatska postala jedna od rijetkih članica Europske unije koja je ovaj instrument za dio javnog sektora učinila zakonskom obvezom, a ne preporukom.
Odluka propisuje konkretna zelena mjerila i ciljeve za sedamnaest skupina predmeta nabave koje se u državnoj upravi najčešće naručuju.
Provedba Odluke prati se putem Elektroničkog oglasnika javne nabave te putem godišnjih izvješća koja tijela državne uprave dostavljaju nadležnom ministarstvu, čime se nastoji osigurati transparentnost i mjerljivost učinaka nove obveze. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, kao koordinator provedbe, najavilo je nastavak besplatnih edukacija za certificirane stručnjake za javnu nabavu, kako bi se osiguralo da tehničko znanje prati sve zahtjevnija zakonska pravila.
Zakonodavni okvir javne nabave dodatno se mijenja i u širem smislu: izmjene i dopune Zakona o javnoj nabavi, objavljene u Narodnim novinama broj 48/26, stupaju na snagu 16. svibnja 2026. godine i, među ostalim, dodatno naglašavaju važnost prethodne analize tržišta prije pokretanja postupka nabave – korak koji je nužan i za realno postavljanje zelenih kriterija u dokumentaciji o nabavi, jer bez poznavanja ponude na tržištu naručitelj teško može propisati zahtjevna, ali ostvariva okolišna mjerila.
4. Izvor podataka i metodologija
Podaci korišteni u ovom pregledu preuzeti su iz Statističkih godišnjih izvješća o javnoj nabavi koje na temelju članka 441. Zakona o javnoj nabavi svake godine izrađuje Uprava za politiku javne nabave pri Ministarstvu gospodarstva Republike Hrvatske, na temelju podataka koje putem Elektroničkog oglasnika javne nabave dostavljaju svi javni i sektorski naručitelji. Izvješća za 2015. – 2024. godinu objavljivala su se tradicionalno u jesen godine koja slijedi nakon promatranog razdoblja – izvješće za 2024. godinu, primjerice, objavljeno je 29. listopada 2025. Konačno Statističko izvješće za 2025. godinu, naprotiv, objavljeno je već u lipnju 2026., ranije nego što je bio dosadašnji obrazac, a izrađeno je isključivo na temelju novog EOJN RH (eojn.hr), koji je od 1. siječnja 2024. zamijenio dotadašnju platformu eojn.nn.hr.
Za razdoblje od 2015. do 2024. godine u izvješćima se dosljedno prate tri pokazatelja: broj ugovora o javnoj nabavi sklopljenih uz primjenu barem jednog zelenog mjerila, ukupna vrijednost tih ugovora izražena u eurima te udio vrijednosti zelenih ugovora u ukupnoj vrijednosti ugovora javne nabave objavljenih putem EOJN-a. Izvješće za 2025. godinu, međutim, uvodi bitno drukčiji, znatno detaljniji pristup mjerenju zelene nabave, izrađen prema nacionalnom ključnom pokazatelju uspješnosti (KPI) usklađenom s metodologijom OECD-ova priručnika o mjerenju učinkovitosti, usklađenosti i strateških ciljeva javne nabave. Umjesto jedne zbirne kategorije „zeleni ugovor“, novo izvješće za svaki ugovor bilježi je li i gdje točno u dokumentaciji o nabavi – u tehničkim specifikacijama, kriterijima za odabir ponude ili posebnim uvjetima za izvršenje ugovora, odnosno u njihovoj kombinaciji – primijenjen okolišni („zeleni“) aspekt, pri čemu se analiza temelji isključivo na podacima iz novog EOJN RH, jer stari i novi sustav zbog razlika u obrascima i klasifikacijama nisu metodološki uskladivi za ovu svrhu.
Ta je promjena metodologije razumljiva i, u načelu, dobrodošla – novi pristup daje precizniju sliku kako se zeleni kriteriji stvarno primjenjuju u praksi – no ona istodobno znači da konačni podatak za 2025. godinu nije izravno usporediv s nizom „broj/vrijednost/udio zelenih ugovora“ koji je do 2024. godine bio jedini dostupan pokazatelj. U poglavljima 5. – 7. u nastavku prikazan je stoga dosadašnji, ustaljeni niz zaključno s 2024. godinom (uz orijentacijske, još neusklađene brojke za 2025. godinu prikupljene tijekom same godine), dok poglavlje 8. u cijelosti predstavlja nove, konačne i metodološki drukčije podatke o zelenoj nabavi za 2025. godinu, onako kako ih donosi izvješće objavljeno u lipnju 2026.
Uz pokazatelje izravno vezane uz zelenu nabavu, izvješća redovito donose i dodatne raščlambe javne nabave u Hrvatskoj – prema vrsti naručitelja, vrsti postupka, predmetu nabave te izvoru financiranja, uključujući udio nabave financirane sredstvima Europske unije. Iako se ova analiza usredotočuje na pokazatelje vezane uz zelenu nabavu, čitatelja zainteresiranog za širi kontekst valja uputiti na cjelovita godišnja izvješća, dostupna na mrežnim stranicama Ministarstva gospodarstva i portala javnanabava.hr.
5. Broj zelenih ugovora prema ustaljenom nizu (2015. – 2024.)
Prvi i najizravniji pokazatelj širenja prakse zelene nabave jest broj ugovora u kojima su naručitelji primijenili barem jedno zeleno mjerilo. Kretanje je gotovo eksponencijalno: s tek 29 ugovora u 2015. godini broj je do 2018. narastao na 541, potom premašio tisuću već 2019. godine (1.731), zadržao se na sličnoj razini tijekom 2020. (1.692) – godine obilježene pandemijom bolesti COVID-19 i usporavanjem gospodarske aktivnosti – da bi potom uslijedio nov, snažan zamah: 2.492 ugovora 2021., 2.772 u 2022., zatim skok na 4.015 u 2023. te na 5.643 u 2024. godini, posljednjoj godini za koju postoji podatak izračunat prema dosadašnjoj, ustaljenoj metodologiji.
Grafikon 1: Broj zelenih ugovora u javnoj nabavi u Hrvatskoj, 2015. – 2024. (stupac za 2025. orijentacijski je, prikupljen tijekom godine prema starijoj metodologiji). Izvor: Statistička godišnja izvješća o javnoj nabavi, Ministarstvo gospodarstva RH.
Iz kretanja broja ugovora mogu se iščitati barem tri različite faze. U prvoj, od 2015. do 2018. godine, riječ je o razdoblju uvođenja instrumenta u praksu: brojevi su niski, ali stopa rasta vrlo visoka, što je tipično za fazu kada se novi, dotad rijetko korišten kriterij tek počinje širiti među manjim brojem naprednijih naručitelja. Druga faza, od 2019. do 2022. godine, obilježena je stabilizacijom rasta na razini nekoliko tisuća ugovora godišnje, uz privremeni zastoj u pandemijskoj 2020. godini, kada je opći intenzitet gospodarske i javnonabavne aktivnosti bio smanjen. Treća, najizraženija faza rasta počinje 2023. godine i vremenski se gotovo poklapa s pripremama za donošenje obvezujuće Odluke o provedbi zelene javne nabave – broj ugovora u samo dvije godine (2022. – 2024.) više je nego udvostručen, a orijentacijski podaci za 2025. upućuju na nastavak rasta.
Taj vremenski slijed sugerira da je najavljena, a potom i stvarna zakonska obveza za tijela državne uprave djelovala kao snažan poticaj i za druge naručitelje koji obvezi formalno ne podliježu, ali su se – potaknuti primjerom, edukacijama ili vlastitim strateškim odlukama – priključili trendu uvođenja zelenih mjerila u vlastite postupke nabave.
Za 2025. godinu ovaj niz nema izravan nastavak: kao što je objašnjeno u prethodnom poglavlju, konačno izvješće za 2025. godinu zelenu nabavu više ne iskazuje istovjetnom kategorijom „broj zelenih ugovora“, nego razrađenijom, po dijelovima dokumentacije o nabavi raščlanjenom strukturom prikazanu u poglavlju 8. Ranije objavljeni orijentacijski podatak od 6.628 ugovora, prikupljen tijekom same 2025. godine prema starijem načinu evidentiranja, stoga ostaje posljednji dostupan broj u ovom nizu, no njega ne treba izravno uspoređivati s konačnim brojem od 5.830 ugovora koje 2025. donosi novo izvješće – razlika potječe iz promjene metodologije, a ne nužno iz stvarnog pada broja ugovora sa zelenim mjerilima.
6. Vrijednost zelenih ugovora prema ustaljenom nizu (2015. – 2024.)
Vrijednost zelenih ugovora prati sličnu, no ne posve identičnu putanju kao njihov broj, što upućuje na to da su se mijenjale i vrste te prosječna veličina ugovora u kojima se primjenjuju zelena mjerila. U 2015. godini ukupna vrijednost zelenih ugovora iznosila je 42.494.175 eura, a već sljedeće godine, unatoč porastu broja ugovora s 29 na 65, vrijednost je pala na 24.252.549 eura – znak da su u 2015. sklopljeni pojedinačno veći ugovori, dok je 2016. prevladavao velik broj manjih nabava. Uslijedio je snažan skok u 2017. godini, na 342.055.803 eura, nakon čega je 2018. vrijednost ponovno pala, na 190.851.179 eura, iako je broj ugovora te godine bio gotovo 3,3 puta veći nego 2017. Ove oscilacije u ranim godinama pokazuju da je u početnoj fazi razvoja zelene nabave ukupna vrijednost bila vrlo osjetljiva na to je li među zelenim ugovorima te godine bio uključen pokoji krupan infrastrukturni ili opskrbni ugovor.
Od 2019. godine kretanje postaje znatno stabilnije i izraženo uzlazno: 563,9 milijuna eura u 2019., zatim 815,4 milijuna u 2020. (unatoč padu broja ugovora u odnosu na 2019., vrijednost je i dalje rasla, što upućuje na sklapanje nekoliko vrlo velikih zelenih ugovora usred pandemijske godine), 752,96 milijuna u 2021., 994,1 milijun u 2022., pa 1,2 milijarde eura u 2023. godini – prvi put da vrijednost zelenih ugovora premašuje milijardu eura. Uslijedio je nagli skok u 2024. godini, na 2.324.632.437 eura, gotovo dvostruko više nego godinu ranije, dok su podaci za 2025. godinu (2.187.092.125 eura) tek nešto niži od rekordne 2024., ali i dalje višestruko veći od bilo koje godine prije 2023.
Grafikon 2: Vrijednost zelenih ugovora u javnoj nabavi u Hrvatskoj, 2015. – 2024., u eurima (stupac za 2025. orijentacijski je, prikupljen tijekom godine prema starijoj metodologiji). Izvor: Statistička godišnja izvješća o javnoj nabavi, Ministarstvo gospodarstva RH.
Skok u 2024. godini vremenski se podudara sa stupanjem na snagu obvezne zelene javne nabave za tijela državne uprave 1. siječnja 2025., ali i s pripremnim aktivnostima koje su mu prethodile tijekom 2024. godine, uključujući donošenje same Odluke krajem studenoga 2024. Vjerojatno je da su naručitelji – anticipirajući novu obvezu, posebice u pogledu nabave električne energije iz obnovljivih izvora, energetski učinkovite opreme i uredskog papira s oznakom EU Ecolabel – već tijekom 2024. godine počeli u većoj mjeri uključivati zelena mjerila u opsežnije i vrjednije ugovore, primjerice one za opskrbu električnom energijom čitavog niza državnih tijela.
Kao i kod broja ugovora, orijentacijski podatak za 2025. godinu (2.187.092.125 eura), prikupljen tijekom same godine prema starijoj metodologiji, ne treba izravno uspoređivati s konačnim iznosom koji za 2025. godinu donosi novo izvješće – 1.849.746.272 eura, izračunatih isključivo na temelju novog EOJN RH i uže definirane, po dijelovima dokumentacije razrađene kategorije zelene nabave, predstavljene u poglavlju 8.
7. Udio zelenih ugovora u ukupnoj javnoj nabavi (2018. – 2024.)
Treći, možda najinformativniji pokazatelj jest udio vrijednosti zelenih ugovora u ukupnoj vrijednosti ugovora javne nabave objavljenih putem EOJN-a, jer stavlja rast zelene nabave u kontekst ukupnog opsega javne nabave u danoj godini. Statistička izvješća taj pokazatelj prate od 2018. godine, kada je udio iznosio 3,37 %. Uslijedio je nagli skok na 9,87 % već 2019., zatim blagi pad na 7,92 % u pandemijskoj 2020. godini – dodatna potvrda da je pandemija privremeno usporila širenje zelenih kriterija, vjerojatno zbog preusmjeravanja prioriteta naručitelja na hitnu nabavu zdravstvene i zaštitne opreme te opću neizvjesnost u gospodarstvu.
Od 2021. godine udio ponovno raste: 9,09 % u 2021., 11,87 % u 2022. – prvi put da udio premašuje 10 % – te 11,07 % u 2023., gotovo nepromijenjeno u odnosu na godinu prije. Slijedi znatan skok u 2024. godini, na 18,74 %, što znači da je gotovo svaki peti euro vrijednosti ugovorâ objavljenih putem EOJN-a te godine otpadao na ugovor sklopljen uz primjenu barem jednog zelenog mjerila.
Grafikon 3: Udio vrijednosti zelenih ugovora u ukupnoj vrijednosti ugovora javne nabave objavljenih putem EOJN-a, 2018. – 2024. Izvor: Statistička godišnja izvješća o javnoj nabavi, Ministarstvo gospodarstva RH.
Taj se podatak može staviti u kontekst i ukupnog opsega javne nabave u Hrvatskoj. Prema Statističkom izvješću za 2024. godinu, ukupna vrijednost nabave u toj godini iznosila je 14.340.590.803 eura, što je porast od 13,13 % u odnosu na 2023. godinu (12.676.389.627 eura), a udio ukupne vrijednosti javne nabave bez PDV-a u BDP-u iznosio je 20,09 %. Udio takozvane jednostavne nabave – ugovorâ ispod pragova primjene Zakona o javnoj nabavi, koji se ne objavljuju nužno putem EOJN-a na isti način kao veliki postupci – u ukupnoj vrijednosti javne nabave u 2024. godini iznosio je 12,78 %. Kada se ukupna vrijednost nabave umanji za taj dio, osnovica usporediva s onom koju izvješća koriste za izračun udjela zelene nabave iznosi otprilike 12,5 milijardi eura, u odnosu na koju vrijednost zelenih ugovora od 2,32 milijarde eura doista odgovara udjelu od oko 18,6 %, vrlo blizu objavljenih 18,74 % – čime se objavljeni postotak potvrđuje kao metodološki dosljedan i unutarnje usklađen s ukupnim statistikama javne nabave.
Za 2025. godinu izvješće više ne objavljuje izravan nastavak ovog postotka, no ukupan opseg javne nabave u toj godini vrijedno je zabilježiti kao okvir za razumijevanje podataka predstavljenih u poglavlju 8. Prema konačnom Statističkom izvješću za 2025. godinu, ukupna vrijednost nabave iznosila je 24.415.784.698 eura, što je porast od čak 70,25 % u odnosu na 2024. godinu, a udio ukupne vrijednosti nabave bez PDV-a u BDP-u skočio je s 20,09 % u 2024. na 26,26 % u 2025. godini. Riječ je o znatno većem skoku od uobičajenog godišnjeg rasta javne nabave, pa se u sljedećem poglavlju objašnjava i što ga je najvećim dijelom uzrokovalo – informacija nužna za ispravno tumačenje udjela zelene nabave u 2025. godini.
8. Zelena javna nabava u konačnom izvješću za 2025.: nova metodologija, detaljni podaci
Prema konačnom Statističkom izvješću za 2025. godinu, u novom EOJN RH sklopljeno je 5.830 ugovora u kojima predmet nabave obuhvaća ekološke aspekte, u ukupnoj vrijednosti od 1.849.746.272 eura bez PDV-a. Unutar tog broja, 787 ugovora u vrijednosti 179.230.625 eura provedeno je izravno prema Odluci Vlade RH o provedbi zelene javne nabave iz 2024. godine – dakle uz primjenu propisanih obveznih mjerila za sedamnaest prioritetnih predmeta nabave – dok preostali, znatno veći dio zelenih ugovora proizlazi iz šire, dobrovoljne primjene okolišnih kriterija koje naručitelji uključuju u dokumentaciju o nabavi neovisno o Odluci.
Izvješće prvi put detaljno raščlanjuje i to u kojem se dijelu dokumentacije o nabavi (DON) okolišni aspekt primjenjuje. Najveći se udio vrijednosti – 56,7 % – odnosi na ugovore u kojima su ekološki zahtjevi ugrađeni u tehničke specifikacije, odnosno u obvezne, minimalne standarde koje predmet nabave mora zadovoljiti. Kriteriji za odabir ekonomski najpovoljnije ponude, u kojima se okolišna obilježja boduju uz cijenu, primijenjeni su u ugovorima koji čine 13,0 % vrijednosti, dok se posebni uvjeti za izvršenje ugovora, korišteni samostalno, odnose na 5,3 % vrijednosti. Preostali dio otpada na razne kombinacije te tri razine, uz najveći pojedinačni udio kombinacije kriterija za odabir i tehničkih specifikacija (11,0 % vrijednosti).
| Dio dokumentacije o nabavi | Broj ugovora | Vrijednost (EUR) | Udio vrijednosti |
| Tehničke specifikacije | 2.383 | 1.048.939.502 | 56,7 % |
| Kriteriji za odabir ponude | 2.247 | 240.107.075 | 13,0 % |
| Kriteriji za odabir + tehničke specifikacije | 557 | 204.334.744 | 11,0 % |
| Kriteriji, tehničke specifikacije i posebni uvjeti | 224 | 139.825.810 | 7,6 % |
| Tehničke specifikacije + posebni uvjeti | 182 | 116.005.835 | 6,3 % |
| Posebni uvjeti za izvršenje ugovora | 212 | 98.337.624 | 5,3 % |
| Kriteriji za odabir + posebni uvjeti | 25 | 2.195.682 | 0,1 % |
Tablica: Primjena ekoloških aspekata prema dijelu dokumentacije o nabavi, 2025. Izvor: Statističko izvješće o javnoj nabavi u RH za 2025. godinu.
Prema predmetu nabave, najveći udio vrijednosti zelene nabave u 2025. godini otpada na radove – 594 ugovora u vrijednosti 1.135.579.155 eura, odnosno 61,4 % ukupne vrijednosti zelene nabave, ponajviše zahvaljujući velikim ugovorima o energetskoj obnovi zgrada i izgradnji škola i sportskih dvorana. Slijedi roba s 4.428 ugovora u vrijednosti 529.231.464 eura (28,6 %), dok usluge sudjeluju s 808 ugovora u vrijednosti 184.935.652 eura (10,0 %). Zanimljivo je da roba, iako brojčano uvjerljivo najzastupljenija kategorija, vrijednosno zaostaje za znatno rjeđim, ali pojedinačno mnogo vrjednijim ugovorima o radovima.
Gledano prema šifri Jedinstvenog rječnika javne nabave (CPV), najčešće se zelena mjerila primjenjuju kod nabave medicinskih naprava, lijekova i proizvoda za osobnu njegu (1.539 ugovora, 90,2 milijuna eura), uredskih i računalnih strojeva i opreme (781 ugovor, 24,9 milijuna eura) te opreme i pomoćnih proizvoda u prijevozu, odnosno vozila (637 ugovora, čak 198,4 milijuna eura vrijednosti). Vrijednosno uvjerljivo najveća kategorija ostaju građevinski radovi (594 ugovora, 1,136 milijardi eura), a slijede naftni proizvodi, gorivo i energija (568 ugovora, 124,2 milijuna eura) te hrana, piće i srodni proizvodi (488 ugovora, 23,2 milijuna eura).
Najveći pojedinačni zeleni ugovor u 2025. godini sklopio je Grad Karlovac za izgradnju Osnovne škole Luščić, u vrijednosti 14,98 milijuna eura, a slijede radovi rekonstrukcije Zemaljske umobolnice u Pakracu u Braniteljski centar (11,45 milijuna eura, Ministarstvo hrvatskih branitelja) te dva velika ugovora Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine o energetskoj obnovi višestambenih zgrada u više županija (10,37 i 6,49 milijuna eura). Upravo je to ministarstvo, sa 67 zelenih ugovora u ukupnoj vrijednosti 34,0 milijuna eura, i naručitelj koji je u 2025. godini najčešće nabavljao uz primjenu zelenih mjerila, što izravno odražava opseg državnog programa energetske obnove zgrada.
Izvješće posebno prati i primjenu Zakona o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu: u 2025. godini sklopljeno je 187 ugovora o kupnji čistih vozila u ukupnoj vrijednosti 62,56 milijuna eura, uz dodatnih 40 ugovora o cestovnom prijevozu u vrijednosti 8,09 milijuna eura te 27 ugovora druge namjene u vrijednosti 3,99 milijuna eura – pokazatelj da se energetska tranzicija voznog parka javnog sektora odvija usporedno sa širom zelenom nabavom, ali se u statistici bilježi kao zasebna, specijalizirana kategorija.
8.1. Zašto je izravna usporedba s 2024. godinom zahtjevna
Kada bi se vrijednost zelene nabave za 2025. godinu (1,85 milijarde eura) jednostavno podijelila s ukupnom ugovorenom vrijednošću u novom EOJN RH (19,90 milijardi eura), dobio bi se udio od približno 9,3 %, a u odnosu na sveukupnu vrijednost nabave uključujući jednostavnu nabavu (24,42 milijarde eura) udio bi iznosio tek oko 7,6 % – u oba slučaja znatno niže od 18,74 % objavljenih za 2024. godinu. Takva usporedba bila bi, međutim, zavaravajuća iz najmanje dva razloga.
Prvi je razlog metodološki: kategorija „zelena nabava“ u izvješću za 2025. uža je i strože definirana od dotadašnje – broji se samo ono što je u novom EOJN RH izrijekom označeno kao primjena ekološkog aspekta u određenom dijelu dokumentacije o nabavi, dok je stari sustav zeleni ugovor bilježio na nešto širi, manje standardiziran način. Drugi je razlog vezan uz nazivnik izračuna: ukupna vrijednost javne nabave u 2025. godini porasla je za 70,25 % ponajviše zbog toga što je nova platforma prvi put objedinjeno obuhvatila i vrlo velike, dugogodišnje okvirne sporazume iz zdravstvenog sektora – primjerice, sam Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje bilježi se kao naručitelj s ugovorenom vrijednošću od 8,44 milijarde eura, a jedan ponuditelj lijekova i medicinskih proizvoda (Medika d.d.) sudjeluje s 9,67 milijardi eura ugovorene vrijednosti u 13.582 ugovora. Kada nazivnik naglo naraste zbog uključivanja golemog, pretežno nezelenog segmenta nabave lijekova i medicinskih proizvoda, postotni udio zelene nabave nužno se smanjuje, neovisno o tome je li se stvarna zelena nabava u apsolutnom iznosu smanjila, povećala ili ostala jednaka.
Zbog toga je zasad ispravnije zelenu nabavu u 2025. godini promatrati na temelju apsolutnih iznosa i detaljne strukture prikazane u ovom poglavlju, a ne na temelju jednog zbirnog postotka uspoređenog s prethodnim godinama. Tek kada Uprava za politiku javne nabave u budućim izvješćima objavi usporedivu vremensku seriju izrađenu prema novoj metodologiji – ili naknadno preračuna 2024. i ranije godine na istoj osnovi – bit će moguće pouzdano utvrditi kreće li se udio zelene nabave u Hrvatskoj i dalje uzlaznom putanjom kakvu je pokazivao niz do 2024. godine.
9. Sažeti pregled podataka (2015. – 2025.)
Sljedeća tablica sažima sva tri promatrana pokazatelja u jednom pregledu, čime se olakšava usporedba dinamike broja ugovora, njihove vrijednosti i udjela u ukupnoj javnoj nabavi tijekom promatranog razdoblja od 2015. do 2025..
| Godina | Broj zelenih ugovora | Vrijednost zelenih ugovora (EUR) | Udio vrijednosti u ukupnoj JN* |
| 2015. | 29 | 42.494.175 | – |
| 2016. | 65 | 24.252.549 | – |
| 2017. | 164 | 342.055.803 | – |
| 2018. | 541 | 190.851.179 | 3,37 % |
| 2019. | 1.731 | 563.918.879 | 9,87 % |
| 2020. | 1.692 | 815.421.664 | 7,92 % |
| 2021. | 2.492 | 752.960.358 | 9,09 % |
| 2022. | 2.772 | 994.119.390 | 11,87 % |
| 2023. | 4.015 | 1.201.218.472 | 11,07 % |
| 2024. | 5.643 | 2.324.632.437 | 18,74 % |
| 2025.* | 6.628 | 2.187.092.125 | n/p |
* Udio vrijednosti zelenih ugovora u odnosu na ukupnu vrijednost ugovora javne nabave objavljenih u EOJN-u; pokazatelj se prati od 2018. do 2024. godine prema dosadašnjoj metodologiji. Redak za 2025. godinu prikazuje orijentacijski podatak prikupljen tijekom same godine prema starijem načinu evidentiranja; konačno izvješće za 2025. godinu, izrađeno prema novoj metodologiji, donosi umjesto njega 5.830 zelenih ugovora u vrijednosti 1.849.746.272 eura – vidi poglavlje 8.
10. Prioritetne skupine proizvoda i usluga
I nacionalni akcijski plan iz 2015. godine i Odluka o provedbi zelene javne nabave iz 2024. godine grade se oko koncepta prioritetnih skupina proizvoda i usluga – onih koje javni sektor najčešće nabavlja i kod kojih su zeleni kriteriji tržišno najzrelije razrađeni te ih je stoga najlakše primijeniti u praksi. U prvom nacionalnom planu prioritet su imali papir za ispis i kopiranje, motorna vozila, uredska i informatička oprema, električna energija, telekomunikacijske usluge s pripadajućim uređajima te usluge čišćenja. Odluka iz 2024. taj je popis proširila na sedamnaest predmeta ili skupina predmeta nabave.
Ovakav sektorski pristup ima praktičnu prednost: umjesto da se od svakog naručitelja traži da sam istražuje i definira zelena mjerila za svaki mogući predmet nabave, standardizirani kriteriji za ograničen, ali često korišten skup proizvoda i usluga omogućuju brzu i dosljednu primjenu u velikom broju postupaka, što je vjerojatno i jedan od razloga zbog kojih je broj zelenih ugovora u posljednjim godinama rastao brže od ukupnog broja postupaka javne nabave.
Slična logika prioritetnih skupina proizvoda prisutna je i u mjerilima zelene javne nabave koje na razini Europske unije objavljuje Europska komisija (takozvani EU GPP kriteriji), a koji obuhvaćaju, uz već spomenute kategorije, i mjerila za cestovni prijevoz i vozila, javnu rasvjetu, boje i cestovne oznake, građevinske radove i uredski namještaj. Hrvatski se naručitelji tim europskim kriterijima mogu koristiti kao dopunskim izvorom pri sastavljanju tehničkih specifikacija za predmete nabave koji nisu izrijekom obuhvaćeni domaćom Odlukom, čime se domaći sustav zelenih mjerila prirodno nadovezuje na širi europski okvir umjesto da se s njim natječe.
U praksi se primjena zelenih mjerila najčešće očituje na trima razinama dokumentacije o nabavi. Na razini tehničkih specifikacija naručitelj može propisati obvezne okolišne standarde koje predmet nabave mora zadovoljiti kako bi uopće bio prihvatljiv, primjerice određeni energetski razred ili sadržaj recikliranog materijala. Na razini kriterija za odabir ekonomski najpovoljnije ponude okolišna obilježja mogu se bodovati uz cijenu, čime ponuditelj s boljim okolišnim rješenjem, iako možda skuplji, može ipak osvojiti ugovor. Na razini uvjeta za izvršenje ugovora naručitelj može, primjerice, zahtijevati korištenje vozila na alternativni pogon tijekom isporuke ili odgovorno zbrinjavanje ambalažnog otpada. Kombinacija ovih triju razina, umjesto oslanjanja samo na jednu od njih, u praksi se pokazuje najučinkovitijom za postizanje stvarnog, a ne tek deklarativnog okolišnog učinka.
Konačni podaci za 2025. godinu, predstavljeni u poglavlju 8., u velikoj mjeri potvrđuju ovaj popis prioritetnih skupina: najveći dio vrijednosti zelene nabave odnosi se upravo na građevinske radove (energetska obnova zgrada, izgradnja škola i sportskih objekata), a među robom prednjače medicinske naprave i proizvodi za osobnu njegu, uredska i računalna oprema te vozila – kategorije koje se gotovo u potpunosti preklapaju s prioritetnim skupinama iz nacionalnog plana i Odluke iz 2024. godine.
11. Izazovi i ograničenja
Unatoč izrazito pozitivnom trendu, podaci i dalje otvaraju nekoliko pitanja. Prvo, udio od 18,74 % u 2024. godini, iako rekordan, još je uvijek daleko od europskog cilja da zelena mjerila budu prisutna u 50 % postupaka javne nabave – cilja koji je, doduše, prvotno bio postavljen za 2020. godinu i mjeri se brojem postupaka s barem jednim zelenim mjerilom, a ne udjelom vrijednosti, pa izravna usporedba tih dviju metrika zahtijeva oprez. Ipak, i uz tu ogradu, jasno je da hrvatska javna nabava tek postupno sustiže postavljene ambicije.
Drugo, obveza uvedena Odlukom koja je na snazi od 2025. godine zasad obvezuje samo tijela državne uprave, dok jedinice lokalne i područne samouprave – koje čine golem dio ukupnog broja naručitelja u Hrvatskoj, uključujući gradove, općine, komunalna poduzeća i ustanove u njihovu vlasništvu – zelenu nabavu i dalje primjenjuju dobrovoljno. Hoće li se sadašnji rast broja i vrijednosti zelenih ugovora nastaviti i nakon što prođe početni val prilagodbe tijela državne uprave, u velikoj mjeri ovisi upravo o tome hoće li se lokalna i regionalna razina u istoj mjeri priključiti trendu, bilo dobrovoljno bilo budućim proširenjem zakonske obveze.
Treće, statistička izvješća prate primjenu barem jednog zelenog mjerila po ugovoru, no ne nude uvijek detaljan uvid u to koliko su ta mjerila ambiciozna ili u kojoj su mjeri odlučujuća za odabir ponude, a u kojoj tek deklarativno navedena u dokumentaciji o nabavi. Praćenje kvalitete, a ne samo kvantitete primjene zelenih kriterija, ostaje područje u kojem bi budući razvoj metodologije izvještavanja mogao dati precizniju sliku stvarnog okolišnog učinka zelene javne nabave.
Četvrto, oscilacije u ranijim godinama (primjerice pad vrijednosti u 2016. i 2018. unatoč rastu broja ugovora, ili blagi pad udjela u pandemijskoj 2020. godini) pokazuju da na kratkoročnu dinamiku znatno utječe sklapa li se u pojedinoj godini poneki iznimno velik pojedinačni ugovor – primjerice opskrba električnom energijom ili veliki infrastrukturni projekt – što ukupne brojke čini osjetljivima na pojedinačne odluke, a ne isključivo na sustavne trendove.
Peto, i vjerojatno najvažnije za tumačenje najnovijih podataka, promjena metodologije uvedena konačnim izvješćem za 2025. godinu privremeno otežava praćenje dugoročnog trenda. Sve dok Uprava za politiku javne nabave ne objavi podatke za 2024. i ranije godine preračunate prema istoj, novoj metodologiji – ili dok se za 2026. i naredne godine ne uspostavi nova, ovom pristupu vjerna vremenska serija – teško je sa sigurnošću reći nastavlja li se udio zelene nabave u ukupnoj javnoj nabavi kretati uzlazno onako kako je to sugerirao niz do 2024. godine, ili je dio prividnog rasta iz ranijih godina zapravo bio posljedica šire, manje precizne definicije zelenog ugovora. Ova metodološka lomna točka ne umanjuje vrijednost novih, detaljnijih podataka za 2025. godinu, ali nalaže dodatan oprez u svakoj usporedbi koja prelazi tu granicu.
Šesto, nagli skok ukupne vrijednosti javne nabave u 2025. godini (za 70,25 %), objašnjen u poglavlju 8.1., pokazuje i širu metodološku pouku: svaka promjena u opsegu ili načinu prikupljanja podataka – poput uključivanja golemih zdravstvenih okvirnih sporazuma u novi EOJN RH – može znatno pomaknuti nazivnik u izračunu bilo kojeg udjela, uključujući udio zelene nabave, bez ikakve stvarne promjene u temeljnoj pojavi koja se mjeri. Čitatelji i analitičari koji prate ove pokazatelje trebali bi stoga uvijek provjeriti obuhvaća li promatrana godina istu vrstu naručitelja i istu platformu kao i godine s kojima je uspoređuju.
12. Perspektive i preporuke
Kretanja opisana u ovom pregledu upućuju na nekoliko smjernica za razdoblje koje slijedi. Praćenje provedbe Odluke o provedbi zelene javne nabave putem godišnjih izvješća tijela državne uprave i EOJN-a trebalo bi u izvješćima za 2026. i naredne godine pokazati je li početni skok iz 2024. godine bio jednokratna prilagodba ili početak trajno više razine primjene zelenih mjerila. Postupno povećanje ciljanih udjela obnovljive električne energije (s 50 % od 2025. na 60 % od 2028. i 65 % od 2030. godine) samo je po sebi mehanizam koji bi u narednim godišnjim izvješćima trebao proizvesti daljnji, predvidiv rast vrijednosti zelenih ugovora u sektoru opskrbe energijom, s obzirom na to da se radi o jednoj od najvrjednijih kategorija javne nabave.
Nadalje, revizija europskih direktiva o javnoj nabavi, u kojoj se razmatra postavljanje obveznih zelenih i socijalnih kriterija na razini cijele Unije, mogla bi u srednjoročnom razdoblju dodatno pooštriti zahtjeve i za hrvatske naručitelje izvan kruga trenutačnih obveznika. Nastavak edukacija certificiranih stručnjaka za javnu nabavu, koje najavljuje nadležno ministarstvo, ostaje ključan preduvjet da se rastuća zakonska očekivanja pretoče u kvalitetno pripremljenu dokumentaciju o nabavi, a ne tek u formalno zadovoljavanje kriterija.
Konačno, proširenje obveze zelene javne nabave i na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, bilo dobrovoljnim priključivanjem bilo budućim izmjenama propisa, čini se logičnim sljedećim korakom ako se želi da udio zelenih ugovora u ukupnoj javnoj nabavi nastavi rasti prema ambicioznijim, europski usklađenim ciljevima.
Osim regulatornih koraka, na daljnji razvoj zelene javne nabave utjecat će i tehnička podrška naručiteljima: dostupnost ažurnih baza certificiranih zelenih proizvoda, jasni predlošci tehničkih specifikacija za pojedine skupine predmeta nabave te mogućnost provjere jednakovrijednosti kada ponuditelj nudi proizvod bez formalne EU Ecolabel oznake, ali s usporedivim okolišnim svojstvima. Iskustva drugih članica Europske unije koje su ranije uvele slične obveze pokazuju da upravo kvaliteta takve tehničke podrške, više nego stroga zakonska formulacija same obveze, određuje hoće li primjena zelenih mjerila u praksi biti sadržajna ili tek formalna.
Zanimljivo je i pitanje hoće li rastuća zelena javna nabava mjerljivo utjecati na domaće tržište zelenih proizvoda i usluga – hoće li se, primjerice, povećati broj domaćih ponuditelja energetski učinkovite opreme ili proizvoda s oznakom EU Ecolabel, potaknutih stabilnom javnom potražnjom. Praćenje ne samo broja i vrijednosti zelenih ugovora nego i strukture ponuditelja koji u njima sudjeluju moglo bi u budućim izvješćima ponuditi dodatnu, gospodarski relevantnu dimenziju analize koja nadilazi čisto okolišni učinak.
13. Zaključak
Deset godina statističkih podataka o zelenoj javnoj nabavi u Hrvatskoj, promatranih prema dosadašnjoj, ustaljenoj metodologiji, crta sliku instrumenta koji je prešao put od marginalne prakse šačice naprednijih naručitelja do sve prisutnijeg, a od 2025. godine i zakonski obveznog dijela postupaka javne nabave tijela državne uprave. Broj zelenih ugovora porastao je s 29 u 2015. na 5.643 u 2024. godini, njihova je vrijednost narasla na 2,32 milijarde eura, a udio u ukupnoj vrijednosti javne nabave objavljene putem EOJN-a približio se petini. Rast nije bio linearan – pandemijska 2020. godina i oscilacije u ranim godinama podsjećaju da su na putu do zrelog, sustavnog uključivanja okolišnih kriterija u javnu nabavu prisutni i zastoji – no opći je smjer do 2024. godine bio nedvojben.
Konačno Statističko izvješće za 2025. godinu, objavljeno u lipnju 2026., tu je priču dopunilo znatno bogatijim, ali i metodološki drukčijim slojem podataka: 5.830 zelenih ugovora u vrijednosti 1,85 milijarde eura, od čega 787 ugovora u vrijednosti 179,2 milijuna eura izravno prema Odluci Vlade RH o zelenoj javnoj nabavi, uz detaljnu raščlambu po dijelovima dokumentacije o nabavi, predmetu nabave i vrsti naručitelja kakva ranije nije bila dostupna. Ta promjena metodologije, iako privremeno otežava izravnu usporedbu s prethodnim godinama, dugoročno je korak prema preciznijem, transparentnijem praćenju zelene nabave, usklađenom s međunarodno priznatim OECD-ovim pokazateljima uspješnosti javne nabave.
Donošenjem Odluke o provedbi zelene javne nabave krajem 2024. godine Hrvatska je učinila korak koji je dosad učinilo tek nekoliko članica Europske unije, pretvorivši zelenu nabavu iz preporuke u obvezu, barem za dio javnog sektora. Hoće li se dosadašnji zamah rasta nastaviti i nakon prvih godina prilagodbe, i hoće li se obveza s vremenom proširiti i na lokalnu razinu, pokazat će tek izvješća za 2026. i naredne godine – u idealnom slučaju izrađena na način koji omogućuje izravnu usporedbu s 2025. godinom. No već je sada jasno da zelena javna nabava u Hrvatskoj više nije rubna tema, nego sve značajniji, sve preciznije mjeren dio svakodnevne prakse javnih naručitelja.
Za građane, novinare i istraživače koji žele pratiti taj proces, godišnja Statistička izvješća o javnoj nabavi ostaju najpouzdaniji i javno dostupan izvor podataka, a njihovo redovito objavljivanje – uz sve veću razrađenost pokazatelja vezanih uz zelenu nabavu – samo po sebi predstavlja korak prema transparentnijem i odgovornijem trošenju javnog novca u skladu s okolišnim ciljevima koje je Hrvatska preuzela i na nacionalnoj i na europskoj razini.
Izvori
Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, Uprava za politiku javne nabave: Statističko izvješće o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj za 2025. godinu (objavljeno u lipnju 2026.).
Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, Uprava za politiku javne nabave: Statistička godišnja izvješća o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj za 2015. – 2024. godinu.
Vlada Republike Hrvatske: Odluka o provedbi zelene javne nabave, Narodne novine, br. 137/24.
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije / Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja: Nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu za razdoblje od 2015. do 2017. godine s pogledom na 2020. godinu.
Zakon o javnoj nabavi, Narodne novine, br. 120/16, 114/22 i 48/26.
Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabavi.
Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu, Narodne novine, br. 52/21.
Portal zelenanabava.hr – informativne i strateške stranice o zelenoj javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj.