Uredba o ekološkom dizajnu za održive proizvode (ESPR), koja je stupila na snagu 18. srpnja 2024. godine, predstavlja ključnu promjenu u pristupu Europske komisije prema ekološki održivijim i kružnim proizvodima. Naime, proizvodi i njihov način korištenja imaju značajan utjecaj na okoliš, a potrošnja u Europskoj uniji često doprinosi klimatskim promjenama i zagađenju. Kako bi se smanjio negativni utjecaj na okoliš, ESPR je postavljen kao ključni instrument unutar Akcijskog plana za kružno gospodarstvo iz 2020. godine, s ciljem postizanja veće energetske učinkovitosti i povećanja stope kružnosti materijala do 2030. godine.
Ova uredba predstavlja značajnu evoluciju u odnosu na prethodnu Direktivu o ekološkom dizajnu (2009/125/EZ), koja je bila usmjerena isključivo na energetsku učinkovitost određenih proizvoda. No, Europska komisija prepoznaje šire ekološke učinke proizvoda, koji nadmašuju samo potrošnju energije, zbog čega je predložila ESPR kao dio šireg okvira Europskog zelenog plana. Ova uredba uvodi strože zahtjeve u pogledu trajnosti, popravljivosti i reciklabilnosti proizvoda i smanjenja štetnih tvari u proizvodima, kao i upravljanja životnim ciklusom proizvoda.
Cilj ESPR-a je znatno poboljšanje održivosti proizvoda na tržištu EU-a, s naglaskom na poboljšanje kružnosti, energetske učinkovitosti, reciklabilnosti i trajnosti. Ključnu ulogu ima i u razvoju snažnog i učinkovitog jedinstvenog tržišta za održive proizvode u EU-u, čime doprinosi smanjenju ekološkog otiska i poticanju održivih poslovnih modela. Pored toga, ESPR ima značajan utjecaj i na javnu nabavu, osobito u sektorima poput građevinske industrije, koja je veliki potrošač materijala i energije.
S obzirom na to da javne vlasti u EU ulažu značajna sredstva u nabavu radova, roba i usluga, ESPR omogućuje usmjeravanje tih sredstava prema održivijem smjeru. Uvođenjem obveznih pravila zelene javne nabave, naručitelji će biti obvezni nabavljati proizvode koji zadovoljavaju visoke ekološke standarde u pogledu održivosti. Ova promjena može značajno povećati potražnju za održivim proizvodima, potičući tako tvrtke na ulaganje u razvoj ekološki prihvatljivih tehnologija i materijala.
Tijela javne uprave u Republici Hrvatskoj već su dobila obvezu primjene održivih kriterija u javnim nabavama kroz Odluku o provedbi zelene javne nabave. Primjerice, od 1. siječnja 2025. godine, udio drva u namještaju mora iznositi najmanje 20 %, dok će od 1. siječnja 2028. taj udio biti najmanje 30 %, a od 1. siječnja 2030. najmanje 50 % u odnosu na volumen materijala od kojih je namještaj izrađen, osim ako to propisom ili namjenom uporabe nije zabranjeno ili onemogućeno s tim da ima dokazanu sljedivost, odnosno FSC, PEFC i/ili drugi međunarodno priznati certifikati koji jamče da je drvo dobiveno iz održivo gospodarenih šuma.
Utjecaj na naručitelje
Uvođenje ESPR u javnu nabavu u javnu nabavu donosi promjene koje će značajno utjecati na naručitelje unutar Europske unije. Jedna od ključnih promjena je obveza za zelenu nabavu, koja se razlikuje od prethodnih dobrovoljnih kriterija jer uvodi obvezne zahtjeve za održivost u javnom sektoru. Naručitelji će biti obvezni u svojim nabavama uzeti u obzir održivost i principe kružnog gospodarstva za gotovo sve fizičke proizvode, uključujući materijale, komponente i robu koja se koristi u građevinarstvu, proizvodnji i drugim sektorima. Ovo osigurava da javna nabava izravno doprinosi ekološkim ciljevima.
Kao primjer, prema Odluci o zelenoj javnoj nabavi, prilikom nabave usluga cateringa, hrana i piće moraju biti servirani u višekratnoj, ponovno upotrebljivoj ambalaži. Osim toga, ponuditelj je obvezan dostaviti plan za smanjenje nastanka otpada tijekom pripreme hrane. Ove mjere nisu samo korak prema smanjenju okolišnih učinaka, već i prema poticanju odgovornog poslovanja i održivih praksi u javnoj nabavi.
Također, uredba proširuje opseg ekoloških zahtjeva izvan samo energetski povezanih proizvoda na gotovo sve fizičke proizvode dostupne na tržištu EU-a. To uključuje materijale korištene u građevinarstvu, elektroniku, uređaje i druge proizvode. Naručitelji će imati obvezu osigurati da svi proizvodi koji se nabavljaju zadovoljavaju stroge zahtjeve ekološkog dizajna, koji mogu uključivati čimbenike poput trajnosti, reciklabilnosti i energetske učinkovitosti.
Fokus uredbe na kružnost i trajnost znači da će naručitelji biti pozvani dati prednost proizvodima dizajniranim za dugovječnost, lako popravljanje i reciklažu. Ovo će potaknuti pomak prema održivijoj potrošnji i utjecati na odluke o vrstama materijala i proizvoda koji se nabavljaju. Primjerice, materijali koji se lakše mogu popraviti ili reciklirati bit će povoljniji od onih koji stvaraju veliki ekološki otisak.
Uredba, također, uvodi digitalnu putovnicu proizvoda, koja pruža detaljne, lako dostupne informacije o održivosti proizvoda, materijalima koji se koriste i upravljanju na kraju životnog ciklusa. Naručitelji će imati bolji pristup informacijama, što će im pomoći u donošenju informiranih odluka o ekološkom utjecaju proizvoda koje nabavljaju. Osim toga, povećava se transparentnost u nabavama, koja će olakšati donošenje informiranih odluka i osigurati odgovornost cijelog nabavnog lanca, pritom minimizirajući rizike od nabave štetnih ili neodrživih proizvoda.
Za naručitelje će to značiti i usklađivanje njihovih nabavnih praksi s višim ekološkim standardima. Kriteriji za dodjelu ugovora vjerojatno će uključivati udio recikliranih materijala, ugljični otisak i ukupne ekološke performanse proizvoda. Ovo može značajno utjecati na ishod natječajnih procesa i potaknuti dobavljače da ispune ili premaše ove zelene standarde.
Uvođenjem ovih zahtjeva, uredba također prepoznaje izazove s kojima se mala i srednja poduzeća (MSP) mogu suočiti prilikom prilagodbe novim ekološkim standardima. Stoga ESPR uključuje odredbe koje nude podršku MSP-ovima, poput pomoći u pristupu financijama, obuke i drugih resursa koji će im pomoći da se prilagode novim zahtjevima. Naručitelji će biti obvezni uzeti u obzir ove izazove i prilike prilikom odabira dobavljača, čime se osigurava ravnoteža između ekoloških ciljeva i podrške malim poduzećima.
Naposljetku, jedan od važnijih aspekata uvođenja ESPR-a je potencijal za inovacije i transformaciju tržišta. Kako naručitelji budu tražili održivije proizvode, dobavljači će biti motivirani na inovacije i razvoj proizvoda koji zadovoljavaju strože ekološke standarde. To može dovesti do razvoja novih, održivijih tehnologija, materijala i usluga koje zadovoljavaju i javne nabavne kriterije i šire ciljeve održivosti.
Zaključno, uvođenjem Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode, Europska unija čini ključni korak prema održivosti i cirkularnoj ekonomiji. Tijela državne uprave, kao veliki potrošači u EU-u, sada imaju mogućnost oblikovati tržište kroz održive nabavne odluke. Naručitelji će morati uskladiti svoje prakse s novim zahtjevima koji uključuju strože ekološke kriterije, uzimajući u obzir trajnost, reciklabilnost i ekološki otisak proizvoda. Time će javna nabava postati snažan alat za postizanje ekoloških ciljeva, čime će se potaknuti inovacije u industrijama i razvoj održivih poslovnih modela, te se smanjiti ekološki otisak potrošnje na razini cijele EU.