U vremenu sve gušćeg prometa, rekordnog broja vozila i sve većeg udjela ispušnih plinova u ukupnim stakleničkim emisijama, javnopravna tijela te jedinice lokalne i regionalne samouprave imaju sve veću odgovornost uskladiti potrebe pružanja kvalitetnog, funkcionalnog i profesionalnog servisa građanima s načelima brige za okoliš, održivosti i zelenih politika. Ponajbolji primjer navedenoga vidi se pri osuvremenjivanju voznog parka, kada se u jednom spajaju ekološka osviještenost, utilitarnost i procedure proizašle iz zakonskih obveza, s ciljem odgovornog i pragmatičnog pružanja usluge.
Osječko poduzeće Gradski prijevoz putnika prošle godine je pokrenulo nabavu ukupno 19 baterijskih električnih autobusa za prijevoz putnika, podijeljenu u dvije grupe, ukupne procijenjene vrijednosti nabave 12.855.133,60 EUR. Predmet nabave je uključivao 15 solo-gradskih-niskopodnih električnih autobusa i četiri midi-gradska električna autobusa, a sama nabava je bila povezana s projektom financiranim sredstvima Europske unije koji se bavio ulaganjem u vozila na alternativni pogon za javni gradski i prigradski promet.
Odluka o provedbi zelene javne nabave (NN 137/24) među obveznim grupama predmeta nabave za koje se mora provoditi zelena javna nabava navodi upravo vozila za cestovni promet i propisuje da se za tu kategoriju moraju poštovati ciljevi u pogledu udjela čistih i energetski učinkovitih vozila. Pritom valja istaknuti da tu nije riječ o pukom popisu zelenih proizvoda, već o sustavu mjerila i ciljeva koji javnu nabavu povezuju s energetskom učinkovitošću, smanjenjem otpada, uporabom resursa i širim okolišnim učinkom. Kod vozila se ta logika konkretizira kroz čista i energetski učinkovita vozila, usklađena sa zelenim načelima i odgovornim javnim politikama.
Iz analize predmetne dokumentacije o nabavi valja istaknuti visoku razinu normativne preciznosti, usklađenosti sa zakonskim propisima, te jasno navođenje društveno odgovornih i ekoloških aspekata. Navedeno je vidljivo iz izravne poveznice sa točkom VI. Odluke, točnije njezinim 18. stavkom koji glasi „udio čistih i energetski učinkovitih vozila za cestovni promet, osim vozila koja se nabavljaju za potrebe civilne zaštite, vatrogasnih službi, snaga za održavanje javnog reda i vozila vojne namjene, prema kategorijama vozila, iznosi kako je utvrđeno člankom 4. Pravilnika o obvezi izvješćivanja Europskoj komisiji i minimalnim ciljevima u postupcima javne nabave vozila za cestovni prijevoz (»Narodne novine«, broj 86/21.)“. Budući da nabavljena vozila ne spadaju niti u jedan od nabrojanih izuzetaka, razvidno je da se o vozilima na koja se primjenjuju predmetna pravila.
U tehničkim specifikacijama su detaljnije razrađeni dodatni zeleni zahtjevi, poput jasno definiranih energetskih performansi, uključujući zahtijevanu prosječnu potrošnju energije do 100 kWh/100 km prema E SORT 2 postupku, sustav rekuperacije energije kočenja te rješenja za optimizaciju potrošnje tijekom rada. Ujedno su razrađeni i zahtjevi za pogonske baterije, od minimalnog raspoloživog kapaciteta i dosega vozila do obveze zadržavanja najmanje 70% početne raspoložive energije tijekom jamstvenog roka, uz mogućnost zamjene pojedinačnih baterijskih paketa umjesto cijelog sustava, kao i trajnost ključnih komponenti, produljena jamstva, servisna podrška, dostupnost servisnih pristupa i mogućnost sekundarne uporabe baterija za skladištenje energije nakon isteka jamstvenog roka. Navedeno je od presudnog značaja da se nabava uistinu može smatrati zelenom, pošto sama činjenica da se nabavlja električno prijevozno sredstvo sama po sebi možda i nije dovoljna da se nabava smatra zelenom.
Zaključno, primjer osječke nabave električnih autobusa pokazuje da zelena javna nabava postiže svoju punu vrijednost tek onda kada se okolišni cilj ne zaustavi na samom predmetu nabave, već se dosljedno prenese u dokumentaciju, tehničke specifikacije i uvjete izvršenja ugovora. Upravo u tome leži kvaliteta promatranog postupka. Električni pogon nije tretiran kao dovoljan sam po sebi, nego kao dio šireg, normativno utemeljenog i tehnički razrađenog pristupa koji povezuje klimatske ciljeve, zahtjeve funkcionalnog javnog prijevoza i obvezu odgovornog trošenja javnih sredstava. Takvi primjeri potvrđuju da zelena javna nabava ne mora biti puko „slovo na papiru“, već može postati stvaran instrument osuvremenjivanja javnih usluga, smanjenja okolišnog opterećenja i podizanja standarda nabavne prakse.