Europska komisija (EK) objavila je 20. svibnja 2021. Izvješće o provedbi i najboljim praksama nacionalnih politika javne nabave na unutarnjem tržištu EU-a.
Izvješće Europske komisije odražava doprinose koje su države članice dale tijekom prvog izvješćivanja i praćenja prema člancima 83. i 85. Direktive 2014/24 / EU o javnoj nabavi, članku 45. Direktive 2014/23 / EU o dodjeli koncesijskih ugovora, kao i kao članci 99. i 101. Direktive 2014/25 / EU o nabavi od strane subjekata koji djeluju u sektoru opskrbe vodom, energijom, prijevoz i poštanskih usluga. Izvješća su pokrivala razdoblje između 1. siječnja 2017. i 31. prosinca 2017. Europska Komisija je zaprimila 27 izvještaja: 26 iz država članica EU i jedno iz Norveške, kao članice Europskog gospodarskog prostora (EEA).
Zelena javna nabava definira se kao „postupak nabave kojim javna tijela nastoje nabavljati robu, usluge i radove sa smanjenim utjecajem na okoliš tijekom svog životnog ciklusa u usporedbi s robom, uslugama i radovima s istom primarnom funkcijom ali većim utjecajem na okoliš“.
Europska komisija u svom Izvješću spominje da je četvrtina država članica navela poteškoće udefiniranju kriterija ekonomski najpovoljnije ponude i definiranju uvjeta tehničke i stručne sposobnosti, ponajviše one koji se odnose na stratešku javnu nabavu (zelena, društveno odgovorna i inovativna) nabava i dovođenje u vezu s predmetom nabave. Također su uočeni jasni obrasci koji pokazuju:
- visok postotak upotrebe najniže cijene kao kriterija ekonomski najpovoljnije ponude iz razloga što je to najjednostavnije i najobjektivnije dok se najbolji omjer cijene i kvalitete koristi u ograničenim slučajevima, zbog straha od rizika u naknadnim revizijama,
- nema provođenja ili zanemarivo malo korištenja prethodnog istraživanja tržišta što rezultira zastarjelim tehničkim specifikacijama;
- korištenje najkraćih mogućih rokova za podnošenje ponuda i kratkih rokova za izvršenje ugovora
- Konkretno u pogledu zelene javne nabave (GPP), neke od glavnih izazova koji se navode su:
- poteškoće u poticanju prakse Zelene javne nabave zbog nedostajuće zakonske obveze za Naručitelje da koriste kriterije zelene javne nabave odnosno okolišne kriterije u postupcima javne nabave,
- nedostatak pravne sigurnosti u ispravnom tumačenju zahtjeva za „povezanost s predmetom nabave“ i opći strah od žalbenih postupaka,
- nedostatak podataka o učinkovitosti i ekonomskim koristima primjene kriterija Zelene javne nabave i poteškoće u praćenju njihove primjene,
- nedostatak specifičnih znanja i vještina osoblja koji provodi postupke javne nabave, činjenica da se zelena javna nabava može smatrati preprekom tržišnom nadmetanju, odnosno suprotno načelu zabrane diskriminacije, posebno ograničavajući sudjelovanje malih i srednjih poduzetnika na javnim nadmetanjima.
Mnoge države članice izvijestile su o nedostatku podataka o upotrebi zelene javne nabave, a iako su mnoge uključile smjernice o tome kako uključiti zelene kriterije u postupke nabave, samo neke od njih objašnjavaju kako ocijeniti te kriterije u fazama ocjenjivanja odnosno u fazama pregleda i ocjene ponuda.
Nejasnoće u pogledu definicije zelene javne nabave postoje u mnogim državama članicama, jer nisu jasno definirale zelenu javnu nabavu u svom domaćem pravnom poretku, dok su se ostale često odlučile za gore spomenutu definiciju Europske komisije. Glavno je pitanje postoji li zakonska obveza za naručitelje da u svoje postupke nabave uključe pitanja zaštite okoliša. Otprilike, jedna trećina država članica uvela je zakonsku obvezu za određene sektore, skupine proizvoda ili ako je vrijednost postupka nabave iznad utvrđenih pragova.
Ostali su se odlučili za dobrovoljno uključivanje zelene javne nabave.
Zaključno, prema Izvješću Europske komisije preporuke su:
- uključivanje obveznih kriterija ili ciljeva zelene javne nabave u nacionalno zakonodavstvo;
- stvaranje baze podatakas kriterijimazelene javne nabave za različite proizvode i usluge, koja će biti slobodno dostupna i koja će uključivati različite kriterije u smislu stupnja zaštite okoliša;
- nametnuti obvezno godišnje izvještavanje o aspektima okoliša u postupcima nabave kako bi se osigurala transparentnost i omogućilo jednostavno prikupljanje podataka;
- pružiti obuku o zelenoj javnoj nabavi kako Naručiteljima tako i Ponuditeljima;
- angažirati agencije za zaštitu okoliša (ili neko drugo nacionalno tijelo koje obavlja slične aktivnosti) u provedbi zelene javne nabave.