Cirkularna javna nabava predstavlja način ozelenjivanja javne nabave odnosno prepoznaje ulogu koju javna tijela imaju u prijelazu na cirkularno gospodarstvo pri čemu pravila o zelenoj javnoj nabavi predstavljaju osnovu za definiciju cirkularne javne nabave, a pravila o socijalnoj i inovativnoj nabavi predstavljaju temelj za proširenje njezine izgradnje i sustavnu promjenu pristupa proizvodnje i potrošnje.
Glavne prepreke koje ometaju provedbu cirkularne javne nabave su nedostatak znanja i stručnosti Naručitelja, proceduralne i pravne prepreke te predrasude ponuditelja o korištenju recikliranih materijala. Najveći izazov je kako uključiti načela cirkularnog gospodarstva i kriterija cirkularne nabave u instrumente regionalne politike kao općeg načela ili kao kriterija odabira ekonomski najpovoljnije ponude kako bi se potaknula provedba cirkularne nabave.
Javna nabava više nije samo administrativni postupak nabave robe, usluga ili radova, već sredstvo za postizanje strateških ciljeva. Javni naručitelji kao takvi doista mogu biti uzor i potaknuti prijelaz na cirkularno gospodarstvo. Javna tijela svake godine troše oko 16% BDP-a na kupnju roba, radova i usluga. Također direktivama o javnoj nabavi predviđene su mogućnosti strateške nabave koje, unatoč njihovim potencijalnim koristima, trenutačno nisu dovoljno iskorištene.
Cirkularna nabava ne može zanemariti zelenu nabavu.
Za razliku od zelene nabave, koja je koncentrirana na robu, cirkularna nabava obično stavlja proizvode u odnos s procesima. Cilj je cirkularne nabave doista zatvoriti krug i tako postići održivu ravnotežu između gospodarskih, socijalnih i ekoloških aspekata. Da bi se to ostvarilo javni naručitelji trebaju uzeti u obzir da ne postoji jedno univerzalno rješenje za provedbu cirkularne nabave te da provedba cirkularne nabave na kraju zahtijeva izvorno razumijevanje postojećih pravila i originalnu kombinaciju postojećih instrumenata.
Sadašnje gospodarstvo temelji se na linearnom industrijskom modelu uzmi-iskoristi-odbaci, dok cirkularno gospodarstvo slijedi tri načela: projektiranje otpada i onečišćenja, zadržavanje proizvoda i materijala u uporabi, obnova prirodnih sustava. Prijelaz s linearnog na cirkularno gospodarstvo nije trenutačan već zahtijeva sustavnu promjenu u svim vrijednosnim lancima i inovacijama ne samo u tehnologijama već i u organizaciji, društvu, financijskim trendovima i politikama.
Europska je komisija 2011. godine ocijenila da se pritisak na resurse povećava i da nastavak uobičajenih obrazaca korištenja resursa više nije opcija. Komisija je stoga utvrdila da je ključan razvoj novih proizvoda i usluga te pronalaženje novih načina za smanjenje otpada na najmanju moguću mjeru, poboljšanje upravljanja zalihama resursa, promjenu obrazaca potrošnje, optimizaciju proizvodnih procesa, upravljanja i poslovnih metoda.
Predloženo je da bi se povećanjem stope recikliranja smanjio pritisak na potražnju za primarnim sirovinama, pomoglo ponovnoj uporabi vrijednih materijala koji bi inače bili izgubljeni, te smanjila potrošnja energije i emisija stakleničkih plinova tijekom proizvodnje. Prije recikliranja pozornost je usmjerena na životni ciklus, odnosno na cijeli vrijednosni lanac.
Opća europska vizija na temelju navedenog plana definirana je kako slijedi: „Do 2050. godine gospodarstvo Europske unije naraslo je na način koji poštuje ograničenja resursa i planetarne granice pridonoseći ujedno globalnoj gospodarskoj transformaciji. Naše gospodarstvo je konkurentno, uključivo i pruža visok životni standard s mnogo nižim utjecajima na okoliš. Svim resursima upravlja se na održiv način, od sirovina do energije, vode, zraka, zemljišta i tla. Ostvareni su ključni koraci u području klimatskih promjena dok su bioraznolikost i usluge ekosustava koje ju podupiru zaštićeni, vrednovani i suštinski obnovljeni”. Učinkovitost resursa definirana je kao smjer koji omogućuje gospodarstvu da stvara više s manje resursa koje koristi tako da se minimiziraju utjecaji na okoliš.
Takva vizija potvrđuje kako Europska komisija smatra da je cirkularno gospodarstvo način za rješavanje problema zelenog rasta.
Europska komisija donijela je u ožujku 2020. godine novi Akcijski plan za cirkularno gospodarstvo „za čišću i konkurentniju Europu” s ciljem povećanja recikliranja i ponovne uporabe proizvoda u EU. Taj novi akcijski plan nastao je zbog ubrzanja prijelaza EU-a na cirkularno gospodarstvo jačanjem industrije EU-a, te s ciljem pomoći u borbi protiv klimatskih promjena i očuvanju prirodnog okoliša EU-a. Novim akcijskim planom najavljuju se inicijative tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda usmjerene, primjerice, na njihov dizajn, promicanje postupaka cirkularnog gospodarstva, poticanje održive potrošnje kako bi se osiguralo da se korišteni resursi očuvaju u gospodarstvu EU-a što je dulje moguće. Stoga se uvode mjere usmjerene na područja u kojima djelovanje na razini EU-a donosi stvarnu dodanu vrijednost.
U Republici Hrvatskoj još se ne primjenjuje koncept cirkularne nabave već zelena javna nabava kao dobrovoljni instrument zaštite okoliša kojim se potiče zaštita okoliša i održiva potrošnja i proizvodnja. Svi održivi elementi iz novog regulatornog okvira EU doslovno su preneseni u ZJN 2016. Najveći je problem u implementaciji elemenata održivosti u postupcima javne nabave u tome što se još uvijek radi o dobrovoljnom instrumentu i ni u ZJN-u 2016 nije definiran način da se javne naručitelje prisili na njegovu primjenu i svi su elementi održivosti u javnoj nabavi i dalje samo dobrovoljni.
Očekuje se da će cirkularna nabava u RH odražavati europske smjernice: smanjiti, ponovno upotrijebiti, reciklirati i oporabiti. To praktički znači smanjenje nabave novih proizvoda, povećanje iskoristivosti dostupnih proizvoda, recikliranje proizvoda koji se više ne mogu ponovno koristiti, oporaba otpada za uporabu u druge svrhe i kad god je to moguće, kupnja oporabljenih proizvoda. To je sama bit cirkularne nabave.
Na samom kraju, ideja o zelenom gospodarstvu i cirkularnom gospodarstvu potpuno je ista, pod pretpostavkom da okoliš ima prirodna ograničenja u smislu količine koju može osigurati i apsorbirati, no uz jednu temeljnu razliku: umjesto prihvaćanja linearnog modela kakav jest i pokušaja zamjene onečišćujućih elemenata zelenijima, cirkularno gospodarstvo u svojem razvoju traga za inovativnim modelima proizvodnje i potrošnje.