Na zelenu javnu nabavu se sve češće gleda kroz prizmu praktičnog upravljačkog modela koji služi ispunjenju okolišnih ciljeva i doprinosi održivom i zelenom rastu i razvoju. U ovom tekstu obradit ćemo dva primjera dobre prakse iz Francuske i Finske, koji pokazuju kako se kriteriji održivosti mogu ugraditi u postupke nabave, uz jasno postavljene standarde, provjerljive dokaze i ugrađene mehanizme plaćanja. Navedene prakse su posebno relevantne za Republiku Hrvatsku jer se oslanjaju na alate koji već postoje na razini EU, uključujući EU Ecolabel i kriterije zelene javne nabave.
Francuska: Sèvre and Loire, nabava uredskog materijala koja mijenja navike
Zajednica općina Sèvre and Loire u zapadnoj Francuskoj okuplja 11 općina i oko 50 tisuća stanovnika te je 2024. provela zajedničku nabavu uredskog materijala, male uredske opreme i papira. Prije pokretanja postupka provedeni su analiza potreba i istraživanje tržišta, te je formirana radna skupina službenika koji u praksi naručuju robu, dok su dobavljači uključeni kroz strukturirane sastanke i provođenje upitnika, što je omogućilo da postavljeni kriteriji budu ambiciozni, ali ujedno i izvedivi. U tehničkim specifikacijama traženo je jasno označavanje proizvoda s priznatim oznakama kao što su EU Ecolabel, FSC ili PEFC, uz dokumentiranje recikliranog sadržaja i elemenata ponovne uporabe. Nabava je obuhvatila ambalažu i logistiku, uz zahtjeve za smanjenjem prekomjernog pakiranja, grupiranjem isporuka, povratom ambalaže te optimizacijom ruta.
U bodovanju se, uz cijenu, vrednovao i utjecaj na okoliš. Okolišni kriterij nosio je 15 do 20 bodova, ovisno o grupi, pri čemu su se ocjenjivali udio eko i recikliranih proizvoda, prakse isporuke te kružna rješenja poput povrata i recikliranja korištenih artikala. Procijenjena vrijednost nabave je iznosila 532.400,00 eura, a okvirni sporazum se sklapao na razdoblje od 12 mjeseci, počevši od 1. siječnja 2025. godine, uz maksimalno produljenje do kraja 2028. godine.
Nabava je rezultirala mjerljivim poboljšanjima za svih 11 uključenih općina jer je zelene i održive proizvode učinila vidljivima i jednostavnima za odabir kroz jedinstvenu digitalnu platformu i standardizirane kataloge, ujedno osiguravši mogućnost praćenja pokazatelja usklađenosti s ciljevima kružnog gospodarstva.
Nabava je također rezultirala smanjenjem ambalažnog otpada i uporabe jednokratne plastike, jer su se dobavljači obvezali na ponovno korištenje dostavnih kutija, na davanje prednosti recklabilnim pakiranjima te na optimiziranje ruta isporuke kako bi se što je moguće više skratila dostava. Uspjeh je dodatno poduprt ugrađenim mehanizmima stalnog poboljšanja kroz godišnje sastanke i ažuriranja kataloga, čime je održiva nabava postala uobičajena, jednostavna i zajednička praksa.
Finska: Helsinki, okvirni sporazum koji spaja kružnost, sigurnost i radna prava
Grad Helsinki je u rujnu 2024. godine pokrenuo nabavu za opremanje uredskih i javnih prostora. U planu je bilo sklapanje okvirnog sporazuma na razdoblje od četiri godine, procijenjene vrijednosti 40 milijuna eura. U grupu ponuditelja se moglo uključiti do deset potencijalnih dobavljača, pri čemu su za ugovore veće od 60 tisuća eura postavljeni kriteriji po kojima je udio cijene iznosio između 40 i 70 posto bodova, dok je ostatak otpadao na kvalitetu i održivost.
Posebnu dodatnu vrijednost modelu dalo je postavljanje kriterija dokazivanja kružne ekonomije i smanjenja otpada, pri čemu su ponuditelji imali obvezu korištenja zadanog udjela rabljenog namještaja te su morali osigurati mrežni prikaz dostupnih komada. Dodatno, u tehničke specifikacije uvršteni su zahtjevi koji produljuju vijek trajanja i olakšavaju popravke, uključujući jamstvo od najmanje pet godina za nove i 12 mjeseci za rabljene proizvode, kao i kriteriji dostupnosti rezervnih dijelova tijekom perioda jamstva. Istodobno su propisani strogi zahtjevi za ograničenje štetnih tvari u materijalima te su postavljene jasne nadzorne klauzule po kojima naručitelj ima pravo kontrolirati do pet proizvoda na godišnjoj razini. Nadalje, propisani su i društveni kriteriji koji su zadali kodeks ponašanja koji je uključivao poštivanje ljudskih prava i poštenih radnih uvjeta, uz obvezu izvještavanja i mogućnost nadzora tijekom trajanja ugovora, dok je kao minimalni početni standard u sustavu logistike definiran EURO VI standard, uz obvezu prijelaza dostavnih vozila na obnovljive izvore energije unutar perioda od dvije godine.
Uvođenje obveznog udjela rabljenog namještaja i strožih ograničenja štetnih tvari bitno je promijenilo dinamiku postupka, pa je tržišni dijalog bio nužan kako bi se provjerila izvedivost kriterija, osobito zbog ograničene sljedivosti rabljenih proizvoda i poteškoća u primjeni standarda za opasne tvari. Unatoč složenosti, zaprimljeno je 13 ponuda, a ugovori su potpisani s deset dobavljača, dok su kao ključne pouke prepoznati potreba za ranim uključivanjem tržišta, realno postavljena očekivanja i snažan ugovoreni sustav nazora.
Hrvatska iz gore navedenih primjera dobre prakse može izvući jasne poruke. Najveći iskoraci se postižu kada se zeleni kriteriji standardiziraju po nabavnim kategorijama, unaprijed provjere kroz tržišni dijalog i zatim operativno provedu kroz transparentne postupke, uz obvezno ugovorno praćenje. Time se zelena nabava pretvara u postupak koji daje mjerljive rezultate te istodobno jača tržište zelenih proizvoda i usluga.