Zelena javna nabava u posljednjim godinama je postala jedna od najizravnijih poluga održivog poslovanja u razvijenom svijetu. Javna tijela u Europskoj uniji kroz nabavu usmjeravaju oko 16 posto europskog BDP-a, približno 2,5 bilijuna eura godišnje, što dovodi do toga da postavljeni kriteriji u nabavama određuju što će se i kako proizvoditi, te koja će rješenja dobiti tržišni zamah.
Zelena javna nabava definira se kao postupak u kojem javna tijela nabavljaju robu, usluge i radove s manjim utjecajem na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa u odnosu na alternative iste osnovne funkcije. Upravo taj životni ciklus, od proizvodnje i uporabe do održavanja i zbrinjavanja, mijenja logiku odlučivanja. Umjesto najniže početne cijene, u fokus ulaze ukupni trošak vlasništva i mjerljivi okolišni učinak, a sama vrijednost zelene nabave posebno dolazi do izražaja kada se u obzir uzme šira slika koja uključuje potrošnju energije, servisne intervale i ukupni vijek trajanja.
Jedan od glavnih argumenata vrijednosti zelene nabave je njezin doprinos očuvanju okoliša. Istraživanja kazuju da su aktivnosti koje proizlaze iz postupaka javne nabave izravno ili neizravno povezane s čak 15 posto emisija stakleničkih plinova, time jasno profilirajući institut nabave u konkretan instrument klimatskih politika. Posljedično, sve se više govori o strateškoj nabavi koja ne samo da potiče inovacije u industriji već istodobno smanjuje emisije štetnih plinova, uz zanemariv ili ograničen porast troška za dobavljača.
Promatrajući situaciju na razini Republike Hrvatske, podaci jasno potvrđuju snažan razvojni potencijal i pozitivne pomake u sustavu. Podaci govore da je ukupna vrijednost provedenih javnih nabava (uključujući jednostavnu nabavu) u 2024. godini iznosila 14,34 milijarde eura, bez PDV-a, što predstavlja rast od 13,13 posto u odnosu na godinu ranije, te čini otprilike šestinu hrvatskog BDP-a (16,69 posto). Istodobno, podaci govore da je u 2024. godini sklopljeno 5.643 ugovora zelene javne nabave u ukupnom iznosu od 2,32 milijardi eura bez PDV-a, što čini 18,74 posto ukupne vrijednosti provedenih nabava[1].
Potrebno je posebno istaknuti dvostruku ulogu zelenih proizvoda i usluga. S jedne strane oni omogućavaju provjerljivost i provedivost, jer eko oznake i certifikati olakšavaju određivanje tehničkih specifikacija i kriterija dodjele te ubrzavaju dokazivanje sukladnosti. S druge strane, oni doprinose i prijenosu standarda održivosti iz javnog u privatni sektor, izravno utječući na ponašanje poduzeća. Pritom zelena politika u poslovanju služi i kao čvrsti interni kompas pri nabavi materijala, opreme i usluga, postavljajući jasne kriterije utjecaja na okoliš i zdravlje, te postulirajući logiku trostruke, društvene, financijske i okolišne, bilance. U praksi to dovodi do veće operativne učinkovitosti kroz postizanje energetskih ušteda i stvaranje manjih količina otpada, pružajući veću zaštitu zdravlja te potičući jače uključivanje zaposlenika u održive navike te doprinoseći smanjenju regulatornih rizika kroz transparentnije dobavne lance.
Konkretni učinci zelene nabave najbolje se vide tamo gdje je operativni trošak najveći. Primjerice, kada se govori o rasvjeti u javnim zgradama kriterij troška životnog vijeka omogućuje da se ponude uspoređuju po ukupnim troškovima nastalim tijekom čitavog vijeka trajanja, uključujući potrošnju energije i održavanje. Europska komisija je za tu svrhu razvila i poseban priručnik i alat za izračun LCC-a (engl. Life-Cycle-Cost) za unutarnju rasvjetu, kako bi se olakšalo donošenje troškovno učinkovitijih odluka[2].
U komunalnom i prijevozničkom sektoru, naglasak se u posljednjim godinama pomakao s emisijskih standarda prema jasno definiranoj pravnoj kategoriji čistih vozila. Početkom 2026. godine došlo je do promjene definicije „čistog vozila“ koje se od 1. siječnja definira kao vozilo kategorije M1, M2 i N1 s nultim emisijama iz ispušne cijevi i stvarnim emisijama onečišćujućih tvari tijekom vožnje, odnosno kao vozilo kategorije M3, N2 i N3 koje upotrebljava alternativna goriva koja su definirana posebnim propisom. Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu[3] je ujedno „teško vozilo s nultim emisijama“ definirao kao čisto vozilo koje nema motor s unutarnjim izgaranjem ili ima motor s unutarnjim izgaranjem koji ispušta manje od 1 g CO2/kWh ili manje od 1 g CO2/km[4]. Time su emisijski zahtjevi pri nabavi vozila pretvorili okolišne ciljeve u jasne tehničke uvjete.
Kod potrošnih proizvoda i usluga, oslanjanje na vjerodostojne certifikate poput EU Ecolabel ili jednakovrijedno povećava usporedivost i skraćuje provjeru sukladnosti. Kada se takvi zahtjevi ponove u više nabava i kategorija, dobavljači dobivaju stabilan signal za ulaganje u učinkovitije proizvode, transparentnije podatke i inovacije, time usmjeravajući razvoj tržišta prema rješenjima s manjim negativnim utjecajem na okoliš.
U suštini, zelena javna nabava i zelene nabavne politike u poduzećima počivaju na istoj poslovnoj logici i proizvode sličan učinak. One preusmjeravaju potražnju prema rješenjima s manjim negativnim utjecajem po okoliš, postupno postavljaju više standarde za dobavljače, ubrzavaju razvoj ponude zelenih proizvoda i usluga te održivost pretvaraju u upravljiv skup kriterija koji se može dokazivati i mjeriti kroz cijeli lanac vrijednosti. Učinak se dodatno pojačava kada se u dokumentaciju o nabavi i ugovor ugrade obveze koje prate cijeli životni vijek predmeta nabave, primjerice obvezu dostupnosti rezervnih dijelova i servisne podrške, mogućnost popravka i zamijene ključnih komponenti. Naručitelji kroz tehničke specifikacije i ugovorne odredbe mogu poticati konsolidaciju i standardizaciju opreme na manji broj modela, veću interoperabilnost te dostupnost rezervnih dijelova i podrške, ali i utjecati na uvođenje pokazatelja vezanih uz kružnost (primjerice uz udio ponovne uporabe ili stopu popravaka u odnosu na stopu zamjene), time premještajući održivost iz puke deklarativne sfere u svakodnevnu operativnu praksu.
[1] Statističko izvješće o javnoj nabavi u Republici Hrvatskoj – ZeJN – Zelena javna nabava
[2] https://green-forum.ec.europa.eu/green-business/green-public-procurement/life-cycle-costing_en
[3] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_05_52_1049.html