CILJEVI EUROPSKE UNIJE U POLITIKAMA ZELENE JAVNE NABAVE

Povećanje broja stanovnika, proizvodnja, ali i većina poslovnih i proizvodnih praksi jamac su preživljavanja i razvoja stanovništva i ekonomije. Međutim, s druge strane, navedeni faktori dovode do prekomjerne upotrebe resursa i neželjenih klimatskih promjena. Cilj zelene javne nabave je stoga korištenje javnih politika na način koji će osigurati štedljivu u održivu proizvodnju i potrošnju.

Koncept zelene ekonomije nova je paradigma gospodarskog razvoja i značajno je poticana u okviru Europske unije u cjelini. Cilj zelene politike i zelene ekonomije je povezati ekološke i ekonomske čimbenike u cilju postizanja održivosti i blagostanja za društvo. Međutim, da bi se ostvarila željena transformacija trenutne ekonomije u zelenu, potrebna je tehnološka i sadržajna modifikacija i modernizacija poslovanja i poslovnih praksi, posebno u pogledu korištenja resursa, smanjenja emisija štetnih ili nepoželjnih plinova te dizajna proizvoda i modifikacije lanaca proizvodnje i opskrbe. Cilj zelene ekonomije je poticanje i stavljanje u funkciju takvih praksi i mjera koje promiču ekološku proizvodnju te inovacije kojima će proizvodnja i opskrba biti štedljivije, koristiti drugačije resurse, koristiti resurse na način koji ima manje štetnih utjecaja na okoliš, koristiti materijale i načine proizvodnje koji omogućuju recikliranje i dužu uporabu proizvoda i drugo. U tom smislu politika Europske komisije u dijelu javne nabave je stvaranje pravnog okvira koji omogućuje korištenje zelenih kriterija u postupcima javne nabave s jedne strane, te stvaranje mjerila, procedura i kriterija koji će kvantificirati učinke i poticati korištenje zelenih kriterija i karakteristika u praksi s druge strane.

Kako bi politike zelene javne nabave mogla provesti u praksi, Europska komisija polazi od analize odnosa u gospodarstvu i zelenih politika u društvu i ekonomiji te pritom nastoji naći poveznice kojima će istovremeno poticati zaštitu okoliša i razvijati svijesti o potrebi zaštite okoliša i održivosti, a ujedno i dalje potičući gospodarski rast i razvoj. U okviru tog procesa, na primjer, Komisija veliki naglasak stavlja na analizu ekonomije okoliša i nova potencijalna inovativna eko-tržišta, pri čemu potiče poduzeća u privatnom sektoru da svoj rast i razvoj te proizvodnju prilagođavaju i jačaju upravo u segmentima novih inovativnih proizvoda s manjim utjecajem na okoliš. Takvim pristupom Komisija očekuje dobitnu poziciju za obje strane, gdje privatni sektor ostvaruje korist, čime ujedno doprinosi i nacionalnim ekonomijama kao i ekonomiji EU, a s druge se strane na najbolji mogući način ostvaruju ciljevi javnih politika usmjereni na očuvanje okoliša i održivost.

Cilj Europske komisije također je istaknuti kako zaštita okoliša ne stvara problem u proizvodnje i zadržavanja radnih mjesta, već upravo obrnuto, zelena politika želi stvarati radna mjesta, npr. u područjima poput zaštite klime i resursa. Daljnje akcije Komisije uključuju analize troškova i koristi, kao što su predviđanje potencijalnih koristi mjera politike zaštite okoliša u smislu smanjenja zagađenja okoliša i opasnosti po zdravlje. Takve analize rezultiraju smjernicama i mjerilima za projiciranje troškova zaštite okoliša te preporukama korištenje najboljih praksi u područjima kao što su emisije stakleničkih plinova i onečišćenje zraka.

Industrijska proizvodnja jedan je od ključnih svjetskih izvora emisija koji predstavljaju opasnost za okoliš i ljudsko zdravlje. Stoga Komisija također potiče optimizaciju postojećih ekoloških standarda. Trenutni međunarodni sporazumi o zaštiti okoliša imaju za cilj promicanje usklađivanja takvih standarda zasnovanih na najboljim raspoloživim tehnikama, a takvi napori pomažu u izbjegavanju situacija kada se onečišćenje okoliša seli u države s manje strogim ekološkim standardima. Ciljevi su stoga korištenje resursa i emisije plinova trajno smanjiti na ekološki održivu razinu, čemu bi značajno trebalo doprinijeti kroz razvoj inovativnih ekoloških proizvodnih procesa, sustava upravljanja energijom i okolišem, sprečavanja industrijskih nesreća i sigurnosti postrojenja.

Osim ekološki prihvatljivih proizvodnih procesa, nužno je raditi na sigurnosti proizvoda s ekološkog i zdravstvenog stajališta. Ključni za postizanje ovoga su za proizvod specifični ekološki standardi, mogućnost dužeg korištenja i recikliranja te praćenje cijelog životnog ciklusa proizvoda. Pritom su uvedene i različite mjere, poput ekoloških oznaka i informacija o potrošnji energije proizvoda, koje potrošačima omogućavaju bolji uvid u kvalitetu i karakteristike proizvoda, a ujedno i jačaju svijest o potrebi štednje energije i održivosti.

PODIJELI: